ISPOVIJEST ZAGREPČANKE S TRI DIPLOME Na Harleyju sam prešla cijelu Ameriku, želim da Hrvati shvate da bajkerice mogu biti atraktivne i obrazovane žene

Vjetar u kosi, sunčane naočale na glavi i snažan motor Harley Davidson među nogama dok krstarite najpoznatijom cestom u povijesti motociklizma - Routeom 66.

Mnogima je to nedosanjani san, ili tek nešto što vole pogledati u američkim filmovima, ali mlada zagrebačka bajkerica Riana Petanjek taj si je san ostvarila. Sve ono što je doživjela uskoro će pretočiti u dugometražni dokumentarni film “Žena na muškoj cesti” (Woman on the man’s road), jer je, kaže, ona živući dokaz kako ne postoje stvari koje mogu samo muškarci.

Riana je naša poznata putopiskinja i avanturistica koja je dosad na motoru prevalila tisuće i tisuće kilometara. Šest je mjeseci živjela i u Indiji, što je avantura, kaže, daleko opasnija od Routea 66. No, kada je kretala na put, mnogi su je od toga odvraćali.

- Zbog toga sam i sama postala pomalo paranoična. Komentatori su me pitali zašto to radim, jesam li normalna... Iako su uglavnom pozitivno gledali na moje “ludilo”, jer znaju da sam već puno putovala, ipak je bilo onih koji su me plašili time da će me netko na cesti oteti, silovati ili tko zna što. Ipak, sve je prošlo u redu - govori simpatična Riana koja se upravo ovih dana priprema na novu avanturu - put na Tajland.

Route 66 vjerojatno je najpoznatija cesta na svijetu, svakako u Americi, o kojoj su otpjevani deseci pjesama i snimljeni brojni filmovi, a i danas je ona važan dio ikonografije i bajkerskog stila života. Cesta Willa Rogersa, Cesta majka ili Glavna cesta Amerike, otvorena je sredinom dvadesetih i postala ključan koridor kroz Sjedinjene Američke Države, spajajući dvije obale.

Vratila se, a još se smije

Ruta je to koja vodi od Chicaga preko Missourija, Kansasa, Oklahome, Teksasa, New Mexica i Arizone te završava u kalifornijskoj Santa Monici. Riana je tih gotovo četiri tisuće kilometara prevalila u dva tjedna, spavajući po sumnjivim motelima, jedući u američkim zalogajnicama i pomno dokumentirajući svaki korak. O avanturama kroz koje je prošla napisala je i knjigu “Slane banane”, a o svemu i detaljno izvještavala preko svoje internetske stranice rianatravelmaker.com. Još se smije nekim anegdotama koje je tada doživjela.

- S obzirom na to da vam o putovanjima najradije govore oni koji se nikada nisu odvojili od roditeljskog doma, onda vam svašta počinje padati na pamet. Najviše me bilo strah u početku, kada je putovanje tek počinjalo. Prva dva dana strahovala sam od svega i sama sebi govorila da sam luda zbog toga što to radim. Sjećam se da sam jednom mislila, evo, gotova sam. Na motorima mi je prilazila velika skupina bajkera i već sam počinjala u glavi stvarati scenarije što bi se sve moglo dogoditi. No, ispostavilo se da je to skupina turista iz Češke, simpatični obiteljski ljudi koji su se putem zaustavili kupiti suvenire za svoju djecu - kroz smijeh govori Riana, dodajući kako veliki dio predrasuda o bajkerima i njihovom stilu života proizlazi iz toga što mnogi za njih znaju samo iz američkih filmova, gdje ih se prikazuje uglavnom kao pijane nasilnike.

Kako je odmicala dublje u unutrašnjost Amerike, Riana je i sama primjećivala ono što danas čini znamenitu cestu - lagano odumiranje, s obzirom na to da je Route 66 odavno zamijenjen novim i modernijim autocestama, te ona danas služi samo kao golemi povijesni spomenik i turistička atrakcija avanturistima poput nje.

Mostovi okruga Madison

Oduševili su je maleni restorančići po putu u kojima je za desetak dolara moguće dobiti kompletan obrok, a kaže da su, osim restorana, popularne i stare pumpe, koje danas služe samo kao turistička atrakcija.

Ispred jedne od njih, sagrađene još 1933., simpatičan policajac mi je ponudio da mijenjamo prijevozna sredstva. Zanimljivi su i plastični divovi kojih duž ceste ima nekoliko, iako se danas više ne nalaze na mjestima na kojima su originalno bili postavljeni, jer danas su opet samo atrakcija, a nekad su služili kao reklame ispred restorana kako bi privlačili putnike da se zaustave. U gradu Pontiacu nalazi se i kombi u kojem je živio jedan od legendarnih američkih umjetnika (Bob Waldmire), tu su i kuća Abrahama Lincolna, znameniti mostovi okruga Madison... - nabraja Riana divote koje je vidjela na svom dvotjednom krstarenju.

Iako je i ranije vozila motocikle, Riana do američke turneje nikada nije zajahala legendarni Harley, a kroz smijeh nam govori kako su se njezinom naumu začudili čak i u čikaškom salonu, u koji je došla unajmiti motocikl.

- Dečki u salonu gdje sam preuzela motor se, naravno kao i svi dotad, nisu mogli načuditi činjenici da idem sama, no oni, za razliku od mnogih u Hrvatskoj, to uopće nisu povezivali s činjenicom da sam žensko i ne smatraju da imam razloga za brigu, nego jednostavno im ne dolaze ljudi sami iznajmiti motor. Nakon njihova čuđenja uslijedilo je i moje; nisam ni sama znala kako ću voziti to veliko čudo koje su mi dali, doslovno jedva da mogu nogama do tla, no nakon nekog vremena naviknuli smo se on i ja jedno na drugo - kaže bajkerica.

Iako o njoj govorimo kao o bajkerici, Riana je mnogo više, a na dugo željena avanturistička putovanja otisnula se nakon što je završila čak tri studija. U Zagrebu je, na Fakultetu političkih znanosti, diplomirala novinarstvo. Na Fakultetu strojarstva u Mariboru završila je studij dizajna, a u američkom San Franciscu dovršila je studij režije i videoprodukcije, što je znanje koje će joj sada itekako biti od koristi. Radila je “stotinu” poslova. Bila je turistički vodič i pratitelj, novinar, dizajner, instruktor kajaka, bicikliranja, stjuardesa, babysitter, dogsitter, pisac, putopisac i fotograf, a sada i autor dokumentaraca.

Naime, iako je od njezina putovanja prošlo već gotovo tri godine, Riana se tek sada odlučila dojmove sažeti u jednom dokumentarnom filmu jer je, kaže, shvatila da je sada vrijeme za to. Naime, već sam naslov filma sugerira kako će naglasak biti na isticanju muško-ženske ravnopravnosti. Nitko se, kaže Riana, ne bi toliko čudio da je Route 66 na Harleyju sam savladao jedan muškarac, no kada je u pitanju žena, svima su oči iskolačene.

- Zato će velik dio mog filma biti posvećen reakcijama koje sam dobila nakon što sam se vratila, pogotovo od žena koje su bile oduševljene mojim pothvatom i koje su me pratile, bilo kroz medijske napise ili na druge načine. Bit će tu i priča i anegdota o ženama s kojima sam se tijekom putovanja susretala - najavljuje.

A kako bi žene ostale u prvom planu, Riana je za bajkersku scenu pripremila još jednu novost. Ove godine organizirala je privatnu motorističku turu kroz Hrvatsku za dvije kanadske motociklistice koje su aktivne u savezu The Litas. Riječ je o najvećem svjetskom udruženju žena bajkerica, krovnoj organizaciji koja okuplja sve ljubiteljice snažnih motocikala i motorističkih druženja. Riana kaže kako ovu organizaciju ne treba brkati s moto-klubovima, jer su u njoj žene iz različitih klubova, ali i one koje nisu aktivne članice niti jednog kluba.

Produljenje turističke sezone

- Pitale su me kako to da u Hrvatskoj još nemamo ogranak The Litasa, što se čeka? Tako da smo sada u kontaktu i naša će se zemlja priključiti toj globalnoj organizaciji žena bajkerica - ponosno ističe Riana koja je u stalnom kontaktu s vodstvom organizacije, te radi na pripremi osnivanja hrvatskog ogranka. Kaže kako se The Litas bori protiv predrasude o bajkericama kao o “debelim, starim lezbijkama”, te ističe kako se na motoru voze znanstvenice, liječnice, atraktivne i obrazovane, pametne žene. Imaju gotovo četiri tisuće članica u 150 svjetskih gradova. A ono što The Litas čini posebno spektakularnim jest godišnji festival koji redovito organiziraju, kao i razna moto-druženja.

- To su veliki partiji na kojima je stotine, pa i tisuće bajkerica. Nema niti jednog jedinog muškarca, čak ni kao konobara, ulaz im je strogo zabranjen, a žene se nesmetano druže i razmjenjuju savjete o popravcima motora - smije se Riana. Poziva sve bajkerice u Hrvatskoj da joj se jave preko njezine web stranice Rianatravelmaker.com, kako bi dogovarale takva i slična druženja i u Hrvatskoj. Jer, kaže, hrvatska je genijalna zemlja za motoriste. Zasad ju podupire Moto-klub Legice iz Osijeka, a Riana kaže kako, iako im se ne zna točan broj, u našoj zemlji ima velik broj zaljubljenica u moto-kulturu.

- Želja mi je da motociklizam i taj način života postanu razvijeniji u Hrvatskoj. Imamo sve preduvjete za odlične moto-ture, što bi bio način na koji bi se mogla i produljiti turistička sezona, što je nešto čemu svi teže. Imamo sve uvjete, hajdemo ih iskoristiti i pritom uživati na motorima - poziva ova osebujna avanturistica.