ISPOVIJEST ZAGREBAČKOG BILDERA KOJI JE ODLUČIO POSTATI VEGAN 'Nekad sam jeo kilogram piletine dnevno, a sad mišiće pumpam tofuom i sejtanom'

Alexander Sacha Perko rođeni je Zagrepčanin, no u rodnom je gradu proveo tek prvu godinu svojeg života.

- Otac mi je Hrvat, a mama Britanka. Nisu bili zadovoljni kvalitetom života i političkom situacijom u tadašnjoj Jugoslaviji - djed mi je stalno bio u zatvoru - pa su odlučili život nastaviti u Londonu - ispričao je. Međutim, godinama je sanjao o povratku u domovinu pa je prije desetak godina došao živjeti u Zagreb.

Već je u Engleskoj radio kao fitness trener, a došavši u Zagreb, odlučio se i službeno prekvalificirati za to zanimanje te postati vegan. Unatoč uvriježenim mišljenjima da je za mišiće potrebno konzumirati puno proteina, Perko tvrdi drukčije: - Dnevno sam nekad jeo čak i do kilogram piletine. Kad jedeš nešto u tolikim količinama, svjestan si onoga što radiš više od čovjeka koji pojede komad mesa svakih nekoliko dana.

Voli životinje

Uvidio sam kako je suludo da životinje umiru samo zato što je meni fino nešto što jedem ili zbog neke kulture i tradicije, a konačna je odluka pala kad sam pogledao film “Earthlings”, koji govori o tretiranju životinja za prehrambenu i modnu industriju te za razna testiranja - govori Perko i nadodaje da je uvidio mnogo pozitivnih posljedica nakon izbacivanja mesa i životinjskih proizvoda, izgubio je četiri kilograma tjelesne masnoće, a procjenjuje i da do četiri ili pet puta manje osjeća posljedice astme s kojom se oduvijek bori.

- Doista i dalje jedem puno, oko 3000 kalorija dnevno. I ne nedostaje mi meso - samo ga treba kvalitetno nadomjestiti drugom raznolikom hranom raznih tekstura i okusa - objašnjava Perko koji je meso zamijenio tofuom, sojom i sejtanom, namirnicom koja ga je posebno oduševila jer je vrlo uvjerljiva zamjena za meso. Radi se o pšeničnom glutenu bogatom bjelančevinama koje se može pripremati na niz načina - prženjem, pohanjem, dinstanjem...

Krasnodar Peršun / CROPIX

Osim što se sam hrani iznimno zdravo, ali i obilno, u to pokušava uvjeriti i svoje klijente, koji su, kao i on, većinom došli iz inozemstva. - Oko 75 posto ljudi koje treniram su stranci, a i s Hrvatima pričam na engleskom. Hotel je u centru grada, tako da mi je ova teretana idealna unatoč tome što nije pretjerano velika - priča trener koji ne planira stati na individualnim satovima, nego misli proširiti svoj biznis online, možda u vidu treninga, a možda i prodajući veganske proteine kojima se bavio još dok je živio na sjeveru.

Zagreb vs. London

Osim hobija vezanih uz zdrav život, tamo se 20 godina bavio biznisom, prodajom i bankarstvom. O Hrvatskoj je počeo sanjati prije desetak godina, želeći se maknuti od londonske vreve i vratiti se korijenima. - Oko 2000-ih sam počeo dolaziti u Dubrovnik, a prije desetak godina i u Zagreb. Bio sam sve odlučniji oko preseljenja pa sam uštedio dovoljno novca za otprilike godinu dana života bez rada - priča Perko koji je svoj plan i ispunio prije dvije godine. Na početku je, kaže, u Zagrebu živio kao turist, nije radio i trudio se upiti što više hrvatskog jezika.

Bilo mu je teško, dijelom zato što nije znao jezik jer je njegov otac želio u potpunosti zaboraviti svoj jugoslavenski dio života, pa nije pričao hrvatski u kući. Dijelom mu je smetao i mentalitet ljudi, prilično drukčiji od kozmopolitskog Londona, a osim nekoliko rođaka, nije imao ni puno poznanstava. - No, s vremenom sam shvatio da je Zagreb savršen, jedino mi je žao što nema more. Život je puno jeftiniji, osim možda hrane, te se može lijepo živjeti, a u Londonu možete doista uživati isključivo ako ste doista bogataš - priča Alexander.