OTKAZAO IM MOTOR

ISPOVIJEST STOMATOLOGA S BRAČA 'Zbog kvara su nam avion preusmjerili na rub Sjevernog pola, slijetanje je bilo strašno, vika, dreka, neki su molili'

Ono što je stomatolog Stipe Vrsalović iz Gornjeg Humca na otoku Braču, koji radi u Bolu, doživio i preživio pred nešto više od mjesec dana na putu iz Züricha prema Los Angelesu, bilo bi dovoljno za jedan dobar predložak za igrani film, piše Slobodna Dalmacija.

Stipe je s četvoricom svojih kolega letio Swissom na Svjetski stomatološki kongres u Las Vegas. U Zürichu se u zrakoplov Boeing 777 ukrcalo 217 putnika, koji su za 12 sati trebali dotaknuti tlo LAX-a, losangeleske zračne luke.

- I letjeli smo mi tako preko Njemačke, Danske, Norveške, Islanda i pola Grenlanda prema Kanadi, odakle smo se trebali spuštati prema SAD-u. Letjeli smo na visini od 12 tisuća metara i negdje na pola puta, negdje između Grenlanda i Kanade počeli su se događati problemi. Ja sam bio malo zaspao...

U jednom trenutku čuo sam u daljini, bunovan, kako netko govori da zrakoplov ima tehničkih problema i da kapetan zrakoplova moli za mir te da će kvar popraviti te da će sve biti u redu. Kako nisam znao je li ja to sanjam ili čujem zaista vijesti o tehničkim problemima, razbudio sam se i u tom trenutku na ekranu, na kojemu možemo pratiti let zrakoplova, vidio da je on promijenio putanju leta za 90 stupnjeva. Tada sam upitao moje prijatelje jesu li i oni čuli isto. Potvrdili su mi moje "snove" i moram reći da sam se u tom trenutku jezivo osjećao, ali nisam bio jedini – kazuje Vrsalović.

Kapetan je zrakoplov spustio na pet tisuća metara.

- Tražili smo od posade zrakoplova podrobnije informacije, ali su nam stjuardese rekle da one znaju koliko i mi. Nakon nekog vremena ponovno se oglasio kapetan i rekao nam da ćemo morati prisilno sletjeti jer su problemi veliki. Do New Yorka ili Montreala imali smo još četiri sata leta, a do Edmontona tri. Zato su počeli tražiti neki "priručni" aerodrom gdje bismo mogli sletjeti. I našli su ga u gradiću Iqaluitu, koji je 200 milja južno od arktičkog kruga. Do tamo smo letjeli dva sata i sletjeli pri vanjskoj temperaturi od minus 37 stupnjeva Celzija. Iako su grijali u zrakoplovu, bilo je dosta hladno pa su nam podijelili deke i jastuke, da nam bude toplije i udobnije. Slijetanje zrakoplova je bilo strašno, zrakoplov je poskočio nekoliko puta, frcao je snijeg... U zrakoplovu se mogla čuti vika, dreka, neki su molili, a kada smo sletjeli, zvuk olakšanja se čuo u cijelom zrakoplovu – govori Vrsalović.

Na tome malenom aerodromu bilo je tek nekoliko hangara, sumrak, gotovo da žive duše nije bilo osim nužnog osoblja.

- Tri sata nam nisu govorili ništa. I onda su nam opet preko razglasa rekli kako kvar neće moći popraviti i da će po nas doći drugi zrakoplov istog prijevoznika. Tu smo stajali 14 sati, da bi nakon toga iz New Yorka po nas došao drugi zrakoplov "Swissa", koji je trebao letjeti na liniji za Zürich. Taj zrakoplov je sletio u našoj blizini i do njega su nas prevezli školskim autobusima. Poletjeli smo i nakon četiri sata smo bili u New Yorku i tek su nam tu rekli da je jedan motor bio otkazao. Noge su nam se presjekle. Za vrijeme cijele ove naše dogodovštine kratili smo vrijeme igrajući "Miljunaša", koji smo imali kao jednu od opcija na našim ekranima u zrakoplovu. Bili smo jako gladni i žedni, a dali su nam za jesti samo neku pizzetu, a za piti samo bočicu vode. Valjda nisu očekivali ovakve probleme, pa nisu zrakoplov opskrbili dovoljnim količinama hrane i pića, a nisu nam dali ni da cigaretu zapalimo – priča Vrsalović.

U New Yorku su ih iz "Swissa" pitali hoće li noćiti u Velikoj jabuci ili će nastaviti let za LA.

– Mi smo se odlučili za let dalje, i to odmah za Las Vegas, gdje nam se kongres i održavao. Dok smo čekali let, boravili smo u aerodromskoj i nas petorica Hrvata dobili smo vaučer na 110 da nešto pojedemo i popijemo. Tih 110 nije bilo dovoljno za piće, a kamoli za hranu. Ukrcali smo se na drugi let za Las Vegas jer je prvi bio pun i odletjeli ponovno Deltom. Do našeg odredišta iz Züricha smo putovali ukupno 32 sata! – kaže Vrsalović, koji je na kraju ipak doživio znatno ugodniji povratni let...

- Kada nam je kongres završio, otišli smo u Los Angeles i zrakoplovom Swissa smo se vratili u Zürich. Kako bi nam se iskupili, dali su nam biznis klasu. Nudili su nam šampanjac, dali nam vinsku kartu, častili nas biftecima i svim ostalim poslasticama što su ih imali u zrakoplovu. Eto, nakon svih peripetija vratili smo se u jednom komadu kući - završava svoju priču Stipe Vrsalović.

Naš zrakoplov koji je ostao "živjeti na sjeveru" popravljen je nakon nekoliko dana. Iz Swissa su poslali zamjenski motor, a u Kanadu ga je doveo Antonov 124, najveći zrakoplov na svijetu. Da bi se motor uopće mogao promijeniti i da bi radnici mogli raditi, prvo su na tom zaleđenom aerodromu podigli šator, jer je temperatura tijekom popravka bila minus 35 stupnjeva Celzijevih, kazuje Vrsalović.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 19:25