MIROSLAV RUS

ISPOVIJEST JEDNOG OD NAŠIH NAJVEĆIH HITMEJKERA 'Samo mi se jednom dogodilo da mi netko mazne pjesmu od onih koje sam čuvao i koje ne bih nikome dao'

 

Miroslav Rus glazbom se počinje baviti još krajem sedamdesetih u grupi Ad Fines u kojoj je pjevao, svirao i pisao glazbu. 1982. godine osnovao je jedan od najutjecajnijih sastava tog vremena, kultni ITD Band. S grupom u kojoj je pisao glazbu i tekstove objavio je četiri studijska albuma, s evergrinima poput “Gradske cure”, “Lagano umirem”, “Skidam te pogledom”, “Sonja”... Početkom devedesetih grupa prestaje s radom, a Rus počinje skladati pjesme za Mišu Kovača, Željka Bebeka, Gazde, Crvenu jabuku, Massima, Tajči, Nove fosile, Tonyja Cetinskog, Tošu Proeskog, Zdravka Čolića... Rus je definitivno jedan od naših najizvođenijih i najplodonosnijih glazbenika, skladatelja, pjesnika i kantautora, no stječe se dojam da je odabrao poziciju “čovjeka iz sjene”? Zbog čega?

Fora za žene

- Takva je sudbina autora. Često čujem za moje pjesme ‘Ovo je Bebekova, Tošina, Čolina pjesma!’. Ljude rijetko zanimaju autori. Sjećam se jednog Bebekova koncerta na kome mi je jedna djevojka koja je stajala iza mene, u trenutku izvođenja moje pjesme, rekla: ‘Samo malo, pomaknite se da bolje čujem, ovo je moja pjesma!’. Ili, neki dan uđem u trgovinu, na radiju moja ‘Još i danas zamiriše trešnja’, i ja u šali kažem: ‘Kakva je ovo pjesma?’.

Na što mi prodavačica malo uvrijeđeno kaže: ‘Pa napišite vi bolju!’. Da ne govorim o svojim prijateljima koji se prečesto uvaljuju ženama s forom: ‘Ovo je on napisao po mojoj ideji’. Jer, jednom kada objaviš pjesmu, ona prestaje biti samo tvoja. I što bih ja tu trebao raditi... - kaže autor koji piše pjesme za najrazličitije vokale, drugačijih glazbenih senzibiliteta. Kako zna kome će dati određenu pjesmu?

Kako dijeli pjesme

- Iskreno, svoje pjesme dijelim na one koje sam pisao za sebe i na one koje sam pisao za druge. I samo mi se jednom dogodilo da mi netko ‘mazne’ pjesmu od onih koje sam čuvao i koje ne bih nikome dao. Toše je čuo u mom autu ‘Igru bez granica’ i nisam više imao šanse da mu je ne dam. Sada, poslije svega, mislim da je bio u pravu kad mi je rekao da je to njegova pjesma. On je pjevao bolje nego što smo mi pisali! Inače se trudim upoznati pjevača i napraviti mu tekst koji će on na nastupu osjetiti kao svoj. Isto vrijedi i za glazbu - objašnjava Rus, koji sklada u najrazličitijim životnim trenucima i na najrazličitijim mjestima.

- Rekao bih da skladam kada hoću i Bogu sam zahvalan na tome. Na primjer, Nikša me ulovi na cesti i kaže mi da mu fali pjesma za Crvenu jabuku i ja mu pred njim napišem ‘Stižu me sjećanja’, i glazbu i tekst! Netko me iz Gazda pitao, jer sam i njima pisao pred njima, kako to uspijevam, i ja mu iz vica odgovorim: ‘U velikim rijekama uvijek ima vode’. Toga se sjetimo uz smijeh svaki put kada razgovaramo o stvaranju - uz smijeh kaže skladatelj kojem je nemoguće opisati kako izgleda njegov tipičan radni dan.

- Spavam do kada hoću i radim kada me ulove. Naravno, ponekad se i sam ulovim da radim. Zapravo u svemu je najteže snimanje i beskrajno ponavljanje, to boli! Kasnije čuješ pjesmu na radiju i kada se toga sjetiš, ne vjeruješ da se dogodilo - priznaje pjesnik koji je prvu svoju pjesmu napisao još kao dječak.

- Prva je pjesma pala u drugom osnovne, ljubavno-mistična (smijeh). Nešto kao tmurno jutro, pao je snijeg, djeca se igraju, a ‘Ona’ i ja šećemo gradom. Mo’š mislit! A da sam je volio, jesam, i da ne bi bilo nismo znali, i ona je mene voljela, da ne bih sad ispao papak. Poslije sam napisao možda i 1000 pjesama i samo ponekad ispao papak! - priča Rus koji je ljubav prema glazbi naslijedio od svoje obitelji.

- Uhvatio sam poneki gen i s mamine i s tatine strane. S mamine su imali kućni bend, a tata je znao čak i sam napraviti gitaru. Ponosan sam na svoje roditelje, u svemu su bili bolji od mene - ističe skladatelj koji je odrastao na rock-glazbi.

Radio urednik

- Rock-muzika je bila moja prva ljubav i moj prvi izlaz u javnost s ITD Bandom. Imao sam kolekciju od 14.000 ploča, što mi je puno značilo u mojoj glazbeno-uredničkoj radijskoj karijeri. Kasnije sam saznao da je u tom roku bilo i nešto popa, a onda sam čuo Boška Petrovića, pa je krenulo i s jazzom, da bih se na kraju poklonio i klasici. Priznajem, tradicionalno mi je uvijek bilo u srcu. Ukratko: jeste li igdje čuli ono: volim sve što je dobro... - kaže Rus, kojeg pitamo koja mu je prva asocijacija na djetinjstvo.

- Za moje djetinjstvo, još jednom, mijenjao bih sve što imam. Odrastao sam u Zagrebu, u tadašnjoj Proleterskih brigada 239, imali smo svoje dvorište i livadu i znali smo samo za igru i ljubav. Neponovljivo dobro. Ako itko od mojih iz tih dana pročita ovo, neka zna da je u mom srcu, nikoga nisam zaboravio. Prošao sam pola svijeta i saznao da boljih nema, čak ni u nogometu! Džaba im novci! - govori profesor književnosti i filozofije koji je oduvijek znao da će se u životu baviti glazbom.

- Od one prve ljubavno-mistične pjesme želio sam se baviti glazbom. Ona je moje sklonište od buke. Tišina u kojoj me nitko ne dira. Ljubav koja me čuva od svega, koja me ne izdaje kao neki i kojoj bježim kada mi je najteže. Gdje to ima?! - kaže glazbeni urednik u Hit Recordsu. Po kojim kriterijima bira u tom svom poslu?

- Bio sam urednik na najslušanijim radiopostajama u Hrvatskoj, a to sam i u Hit Recordsu. Biram srcem i uglavnom ne griješim. Jako mi je u tome pomoglo onih 14.000 ploča i dvostruko više CD-a za koje mi nije bilo žao odvojiti novac i time sebi uskratiti neke druge životne radosti. Jer, nije dovoljno biti urednik, treba prije toga i nešto poslušati, pročitati... - upozorava glazbenik koji je pisao pjesme za mnoge poznate pjevače: Bebeka, Mišu, Tajči, Crvenu jabuku, Barune, Massima... Tko je od njih najzahtjevniji?

Naš Toše

- Nemojte, molim vas, izostavljati Čolića, samo on mi je falio da imam sve sličice u albumu. Tako je lijepo otpjevao moju ‘Tebe čuvam za kraj’! Iskreno, najzahtjevniji su oni najmanje talentirani, njima, kao i u seksu, sve smeta. A da vam kažem koji su, ni na mukama, ti bi me razapeli! - smije se Rus koji je glazbeno i ljudski bio duboko povezan s pokojnim Tošom Proeskim. Kada bi u par rečenica opisivao to što ih je povezivalo, što bi rekao?

- O Toši Proeskom sam sve rekao što sam imao za reći, ali nikada neću prežaliti što i on nije sve rekao što je imao za reći! A rekao je puno onima koji su znali da čuju. O njegovu pjevanju se ne priča, Toše se sluša! Naš Toše! - dirljivo govori autor koji je za svoj rad višestruko nagrađivan. Koliko mu znače nagrade?

- Kako koja... Nije bitna nagrada, bitno je tko ti je i zašto daje. Po tom kriteriju važan mi je Tošin i moj Porin, iako ga njemu nisu dali, ali zato ga je on dao meni, pa je naš, čak je nagradu izradio moj Ivica Propadalo. Zatim, priznanje struke nazvano imenom uvaženog skladatelja Adalberta Markovića, Zlatne ptice mog dragog i neponovljivog prijatelja Miroslava Lilića, Večernjakove ruže, pobjede na HRF-u, kralju festivala i recimo Milenijska nagrada Brod Festa našeg Šime Jovanovca... Od neglazbenih nagrada nedostižna je ‘Počasni građanin Topuskog’, to je neopisivo velika stvar za mene - ističe Rus, uz čiji je opus neizostavno vezan i period s ITD Bandom. Što mu prvo padne na pamet kada se sjeti tog razdoblja?

Cetinski i ja

- ITD Band je moja prva kreativna ljubav, moja misao da mogu promijeniti svijet nabolje i samo vraćanje na tu priču govori da još uvijek vjerujem u to - kaže Rus, koji trenutačno dovršava rad na novoj skladbi za svog velikog prijatelja Tonyja Cetinskog.

- Moram se pohvaliti velikom pobjedom. Nakon 25-godišnje borbe s Tonyjem Cetinskim uspio sam mu napraviti pjesmu po svom. Naime, težak uteg našoj mogućoj suradnji bilo je prijateljstvo koje je on koristio da stalno nešto brunda, a ja da onda baš neću! E sada sam ja napisao po svom, a on otpjevao po svom! To čudo je u rangu dolaska NLO-a na stranački skup u trenutku kada govornik upravo to najavljuje i obećava u budućem mandatu - govori kroz smijeh čovjek koji, osim za najveće glazbene zvijezde s ovih prostora, sklada i za mladog i talentiranog Davida Temelkova. Zbog čega je pristao na ovu suradnju?

- Nije čuđenje u tome što sam ga ja prihvatio raditi, nego u onima koji su ga propustili raditi i pustili ga da stigne do mene. Momak je lako prepoznatljiv, talentiran i u duši netaknuta priroda. I s time što se preselio u Zagreb i odlučio s nama živjeti postao je velik dobitak za našu glazbenu scenu! Različitost ubija dosadu! - kaže Miroslav Rus.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 03:11