ISPOVIJEST HRVATSKE KIRURGINJE KOJA JE KARIJERU IZGRADILA U ITALIJI 'Bilo mi je teško, nisam znala jezik, mislila sam da nikad neću završiti medicinu'

Gošća HTV-ove emisije U svom filmu, urednice i voditeljice Tončice Čeljuske, u utorak navečer bila je počasna konzulica Hrvatske u Italiji i kirurginja u Sveučilišnoj bolnici u Padovi dr. Nela Sršen.

Sršen je rekla kako su tisuće ljudi iz Hrvatske prošle kroz njenu bolnicu u Padovi radi transplantacije jetre, a sve je počelo 1996. godine, te kako je ponosna da više Hrvati ne dolaze tamo zbog transplantacije, osim nekih izuzetnih slučajeva, što znači da danas u Hrvatskoj postoje vrhunski stručnjaci u području transplantacije.

U svim drugim europskim centrima nisu bile moguće transplantacije za strance. Mnogima iz domovine je osigurala čak i boravak u svom domu, ali je potaknula inicijativu Hrvatske kuće u Padovi za ljude koji su došli na liječenje sa svojim bližnjima, a nisu imali novaca za smještaj.

- To su dramatična iskustva. Vi se ne možete ograničiti na to da budete samo liječnik i pružate samo liječničku pomoć kada znate da ljudi koji dolaze u Padovu, da ste im jedini oslonac vi, istaknula je.

Put do Padove je bio trnovit

Pričala je o svome djetinjstvu u Metkoviću, srednjoj umjetničkoj školi koju je završila u Splitu, o svom buntovništvu i nacionalnoj osviještenosti zbog koje je znala imati problema u mladosti.

- Put do Padove je bio trnovit. Brat, sestra i ja smo studirali u Padovi i bilo je teško financijski, ali smo se snalazili na razne načine. U početku smo živjeli kod časnih sestara, a onda sam čuvala starijeg bolesnog gospodina. To je bio jako teško. Nakon toga sam živjela kod jedne starije gospođe koja nije mogla živjeti sama i mislim da su mi te godine kod nje bile najljepše za vrijeme studiranja, sjeća se Sršen.

- Bilo mi je u početku u Italiji teško. Nisam znala talijanski jezik, nisam znala latinski i mislila sam da nikada neću uspjeti završiti medicinu, rekla je.

'Danas Bog za mene nije u crkvi već u meni samoj'

Naglasila je kako je vjera spoznaja samog sebe. Kada spoznamo sebe onda shvatimo da smo mi sami Bog i da smo dio nečeg velikog i neprocjenjivog.

- Danas Bog za mene nije u crkvi već u meni samoj. Kad pacijent shvati da najveća terapija dolazi od njega samog, to je okidač koji će ga promijeniti i pomoći mu da se odupre bolesti, naglasila je Sršen.

- Svaki puta kada vidim pacijenta onda vidim koliko on ima svijest o sebi i svojoj bolesti. Znalo se dogoditi da kada su pacijenti došli u Padovu zbog teške bolesti jetre i bili na listi za transplantaciju, da su odjednom skinuti s liste zato što to više nije bilo potrebno. Psiha je strašna stvar. Takvi pacijenti promijene svoj život i postanu svjesni sebe i svoje bolesti, govori Sršen.

Rekla je kako je prisutan porast onkoloških oboljenja i postavlja se pitanje zašto je tome tako. Kroz posao upoznala je mnoge ugledne osobe, ali je rekla da ju jedna osoba najviše dirnula i ostavila trag u njoj. To je bio papa Ivan Pavao II.

- Mislim da nikada nisam otišla iz Hrvatske. Za vrijeme rata sam bila povezana s ljudima u domovini i kada nešto slavim uvijek sam s ljudima iz domovine, naglasila je u razgovoru za HTV-ovu emisiju U svom filmu.