SLAVEN LUNAR KOSANOVIĆ

GRAFITER KOJI ŽIVOT PRETVARA U UMJETNOST 'Kada crtam grafite po zidovima, protestiram protiv gluposti i nasilja'

 Marko Todorov / Hanza Media

Lunar je onaj umjetnik čije slike ljudi znaju a da ne odu na izložbu, ne pročitaju recenziju, ne pripreme se na susret s umjetnošću nego se jednostavno susretnu s njima na ulici u trenutku kada vide zid koji je zahvaljujući crtežu postao nešto lijepo.

Njemu je potreban zid, može biti i neki napušteni, zaboravljeni i nevažan svima kako bi iz njega napravio svoju bajku koju ponudi svima koji prođu pored zida. Tako spasi dan mnogi, oplemeni život, nabaci lijepu misao prolaznicima i pusti da je nose sa sobom. Na taj način Lunar širi pozitivnu energiju, lijepe misli.

Nacrtati veselje

Crta životinje, najčešće mačke, ali u stvari, crta osmijehe i veselje, ono što nedostaje životu. Napravi pritom sitnu podvalu, umetne lik mačke usred oznake za stanicu podzemne željeznice u Londonu, napiše neku zgodnu poruku i ostavi to iza sebe, pusti da njegovi crteži imaju svoj život. A pritom je angažiran. - Treba djelovati ako misliš da nešto možeš promijeniti, popraviti i na taj način utjecati na tuđe živote - reći će dok hoda i u prolazu odlijepi sa stupa reklamu za one brze kredite temeljem kreditnih kartica kojima se ljudi uvale u lihvarske dugove. Podigne papir s poda na ulici i baci ga u prvi koš. Jednostavno je taj papir bio baš ono suvišno, nešto što ne bi trebalo biti ni na jednoj slici. Tako on sitnom intervencijom popravi sliku života.

- Ako misliš da imaš nešto reći, onda je važno to i reći. Ne možeš nositi u sebi nezadovoljstvo. Zato ja komentiram stvari crtežima, nastojim pritom biti poticajan, a opet smislen, prihvatljiv. Naravno, mora biti i neka zezancija - govori. Neki put fora bude samo u tome što napravi lijepi crtež, a ne pošalje njime poruku. - Često bi se dogodilo da, dok smo kao klinci, moja ekipa i ja, crtali na nekom zidu, ljudi bi pitali što predstavlja crtež? A nije predstavljao ništa što bih mogao definirati, bio je samo crtež, nešto lijepo što sam htio ostaviti na zidu - opisuje smijući se. Lunar želi ostaviti trag, smatra da je dobro ako ljudi ostave makar neki trag iza sebe, ako se pritom izražavaju. Njemu je važno da taj trag nosi neku dobru energiju. Uočava kako ljudi lako ostavljaju i drugima lijepe svoju lošu energiju, od banalnih prepirki u prometu gdje viču jedni na druge, pa svoje loše raspoloženje prenesu na druge koji onda, jednako loše raspoloženi to isto pokažu, prenesu nekome trećem i tako se, sasvim bez veze i potrebe stvori cijeli niz loše energije koji se proteže po brojnim ljudima.

- Problemi međuljudskih odnosa se uvijek svode na lošu komunikaciju, ljudi ne znaju komunicirati. Neki su u stanju slušati, ali slabije govore, slabije se izražavaju riječima dok su drugi njihova suprotnost, komuniciraju samo tako da govore drugima, a ne uspiju nikoga čuti, ništa saznati o drugima i od drugih. Komunikacija bi trebala biti obostrana - smatra. On sam najbolje komunicira crtežom i time je zadovoljan. Njime želi prenositi dobru energiju. Pritom koristi tuđu, na primjer glazbu.

- Neki su ljudi napisali odlične pjesme, stvorili dobru glazbu, a ona me puni energijom i s njome lakše stvaram - kaže uz osmijeh.

- Svi smo stisnuti u svojim malim svjetovima, kao u malim akvarijima gdje smo zatvoreni u našim malim društvenim sistemima, u malim državama, malim gradovima i malim životima gdje nam se problemi čine najvećima i groznima. Zato mi je drago što sam se otisnuo na putovanja i maknuo odavde sa svojim radovima.

Život nije razglednica

Pokazalo se da su negdje drugdje problemi isti, da situacije i životi mogu biti puno gori nego što su ovdje jer, ustvari, ljudi su svagdje isti, od Zagreba ili Karlovca do Tokija - govori o tome kako je život, zbog mnogih okolnosti, jednako težak u Hrvatskoj i na sasvim drugom dijelu svijeta koji nam se možda čini lijepim poput razglednice. On je odlučio otići, provjeriti i na kraju se vratio. Sretan zbog te odluke. Svakako je odlazak povezan sa znatiželjom, onom karakternom crtom koja ga je od djetinjstva tjerala da pogleda što se nalazi iz ograde, ne zadovolji ponuđenim unutar dvorišta u kojem se nalazi. To ustvari i jest jedini način na koji se može mijenjati i utjecati na okolinu, upoznati svijet da bi se iskustvom i znanjem, spoznajom o drugima, moglo na kraju utjecati na promjene ovdje.

Lunar je svagdje izlagao i crtao, ne samo po zidovima, njego je art ušao u razne domove i galerije. Radio je u New Yorku, Tokiju, Amsterdamu. Prvi grad u kojem je crtao izvan Zagreba bila je Ljubljana, to mu je izgledalo kao mini maturalac gdje su se grafiteri nadmetali svojim vještinama.

- Nisam nikada radio razliku između toga putujem li u Karlovac ili New York. Svejedno mi je dokle god nosim svoju energiju i prikupljam informacije. Od svakog čovjeka, svake knjige, svakog filma, svakog putovanja možeš nešto naučiti, neko dobro zrnce ostane. Bitno je te kockice, ciglice ili kako god to nazvali koristiti, negdje pospremiti u sebi i u nekom će se trenutku to ispoljiti. Zato je bitno učiti, učenjem postajemo bolje osobe, bez obzira kako naučili.

Komunikacija je važna

Važno je znati o sebi, tko si i kakav si, i s time se susretati s drugim ljudima i sredinama. Tada si u stanju učiti i dijeliti svoje vrijednosti - kaže Lunar. Podsjeća se pritom na ono što je naučio iz raznih borilačkih sportova. Kaže da je imao sreće i da su mu svi treneri bili i dobri učitelji. - Svaki me učio da je prvo što treba koristiti u bilo kakvom sukobu riječ, verbalna komunikacija. Nikad nećeš biti najjači, jer se iza svakog ćoška nalazi netko tko je malo vještiji u tom trenutku. Pristupaj slabijem čovjeku na isti način kao što ćeš pristupati jačemu. Nemoj treperiti pred jačim kao što se nemoj nadmeno odnositi prema slabijem - govori o tome kako samopouzdanje i procjena samoga sebe ne smije omesti procjenu drugih i poštovanje prema njima. Reći će da je grozno kada ljudi koriste situaciju da bi slabijima nametali svoju volju, uvijek će inzistirati na tome da drugi zaslužuju poštovanje i uvažavanje.

- Napravimo li cross over grafita i života, pri čemu je nebitno jesi li grafiter ili si vrhunski u svijetu IT-a, uvijek se moraš ispravno postaviti, pomoći slabijem, nekome kome treba. Trenutak kasnije ti možeš biti u sličnoj situaciji, a onda je dobro znati da će ti nepoznati čovjek pomoći - kaže uz osmijeh. I „nanišani“ zid s druge strane ulice. Sutra će tamo možda biti lik neke mačke koja će reći - dobro jutro! I nositi potpis - Lunar.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 20:55