DOKTOR PRAVA U RALJAMA BIROKRACIJE Prije više od pet godina trebao je dobiti povišicu od 15 posto. Još je nije dobio. Duguju mu više od 60 tisuća kuna

Pravo prije svega mora “počivati na argumentima ‘zdravog razuma’”, a osporena presuda tom zahtjevu nije udovoljila. Tako je Ustavni sud - pozivajući se upravo na “zdravi razum” - ocijenio presudu i rješenje Visokog upravnog suda u Zagrebu, kojom je taj sud odbacio tužbu doktora pravnih znanosti Vanje Seršića s otoka Raba jer je zahtjev koji je bio predmet tužbe Seršić podnio - na krivom papiru.

Dr. Seršić, zaposlen u to vrijeme na mjestu pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela Grada Raba, zatražio je, naime, u prosincu 2012. godine od gradonačelnice Rosande Krstinić Guščić da mu se za 15 posto poveća plaća jer je doktorirao. Takvu povišicu propisuje kolektivni ugovor, no gradonačelnica se oglušila na njegov zahtjev te je dr. Seršić šest mjeseci kasnije pokušao svoje pravo ostvariti na sudu. Nakon dvije i pol godine sudovanja, Visoki upravni sud u Zagrebu u potpunosti je odbacio njegovu tužbu uz objašnjenje da dr. Seršić uopće nema pravo tužiti. Prema mišljenju Visokog upravnog suda, on nikad nije ni tražio povišicu. A ako je nije tražio, nije je mogao ni dobiti, pa ga nitko nije mogao ni oštetiti jer nitko nije ni znao da bi mu trebao dati povišicu. Budući da je zahtjev za povišicu gradonačelnici poslao na memorandumu Jedinstvenog upravnog odjela Grada Raba, Visoki upravni sud zaključio je da povišicu zapravo nije tražio potpisani pročelnik tog odjela Seršić, nego ju je za sebe zatražio - sam Jedinstveni upravni odjel.

Kako sam se vratio na početak

“Tužitelj nije ni podnio zahtjev za priznavanje prava na povećanje plaće, pa nije niti imao osnove za podnošenje tužbe zbog šutnje uprave. (...) Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmetni zahtjev iz prosinca 2012. (...) podnio Jedinstveni upravni odjel Grada Raba, a ne tužitelj”, stoji u presudi vijeća sudaca Visokog upravnog suda, kojem je predsjedala sutkinja Sanja Štefan, a članovi su bili Boris Marković i Blanša Turić.

- Evo, kao što vidite, prošao sam pravu pravnu avanturu, a kao doktor pravnih znanosti na njezinu početku bio sam 99 posto uvjeren da je pravno sve potpuno čisto i jasno. Ustavni je sud ukinuo tu doista teško shvatljivu presudu Visokog upravnog suda i vratio predmet na ponovno postupanje, tako da sam sada, pet godina od slanja tužbe, praktički opet na početku - kaže dr. Vanja Seršić (58), dodajući da mu ne pada na pamet odustati: to je sad postala, kaže, stvar principa.

Priča kako je 2009. godine na natječaju, kao diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom, izabran za mjesto pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela Grada Raba. Ulagao je, kaže, u svoje školovanje, te je 2010. godine magistrirao na Pravnom fakultetu u Splitu na temu “Koncesije za iskorištavanje kopnenog dijela pomorskog dobra, površine mora, podmorja, morskog dna i morskog podzemlja”. Već je tada, stjecanjem titule magistra znanosti, imao pravo na povišicu plaće. Iako Pravilnik o radu Grada Raba ne predviđa povećanje plaće za stjecanje višeg stupnja obrazovanja, isti Pravilnik propisuje da se na sva pitanja koje taj dokument ne regulira primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike. A kolektivni ugovor pak jasno propisuje da će se službeniku osnovna plaća povećati za osam posto ako stekne titulu magistra znanosti, a za 15 posto ako ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

- Kad sam magistrirao, nisam tražio povišicu. Ali, kad sam u prosincu 2012. godine doktorirao, na temu “Upravljanje pomorskim dobrom”, odlučio sam zatražiti svoje pravo - kaže dr. Seršić.

Kao pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela, obratio se gradonačelnici Raba i riječima “Obraćam Vam se na ovaj način kako bih ostvario svoje pravo na uvećanu plaću od 15 posto na osnovnu plaću” zatražio povišicu, pozvavši se pritom na sve relevantne akte.

- Zahtjev sam napisao na memorandumu odjela kojem sam bio na čelu i, naravno, potpisao se. To je normalna, uobičajena komunikacija, ravna onoj da sam zahtjev poslao sa službene mail adrese - priča dr. Seršić. Iz razloga u koje ne želi ulaziti, gradonačelnica na njegov zahtjev nije odgovorila. Podsjetio ju je usmeno, a zatim, nakon što tri mjeseca nije dobio ni odgovor ni povišicu, i pismeno poslao požurnicu.

- Odgovora opet nije bilo te, ne imajući drugog načina, na ljeto 2013. odlučio sam svoja prava ostvariti na sudu i podnio sam tužbu - priča Seršić.

Prvostupanjski Upravni sud u Rijeci u kolovozu 2014. godine donio je presudu kojom je dao za pravo dr. Seršiću te naložio gradonačelnici kao predstavnici Grada Raba da mu u roku od 30 dana izda rješenje o uvećanju plaće te da mu u istom roku isplati iznos povećanja s pripadajućim kamatama počevši od 27. prosinca 2012., odnosno dana kad je podnio zahtjev.

Povrat novca s kamatama

U presudi riječki Upravni sud odbacio je sve argumente koje je, u obranu stava da se dr. Seršiću ne isplati povišica, naveo predstavnik Grada Raba, koji se pozivao na činjenicu da za radno mjesto pročelnika nije potreban znanstveni stupanj doktora znanosti, da za povišicu nisu planirana sredstva u gradskom proračunu, da je gradski proračun pomogao dr. Seršiću financijski u izdavanju knjige o pomorskom dobru i slično.

Upravni je sud naprosto upozorio da te činjenice nisu relevantne jer su zakonski i drugi akti precizni: bez obzira na činjenice koje navodi predstavnik Grada Raba, Kolektivni ugovor jasno kaže da službeniku pripada povišica od 15 posto kad postane doktor znanosti, ako je uz to ispunio i sljedeća dva uvjeta: da za radno mjesto na kojem radi nije kao uvjet propisan potrebni doktorat (na takvim radnim mjestima doktorat je već vrednovan u određivanju koeficijenta za osnovnu plaću) te da je znanstveni stupanj u funkciji radnog mjesta koje obavlja (posve pojednostavljeno, da stečena znanja imaju izravne veze s granom djelatnosti u kojoj službenik radi).

Na tu presudu tužitelj i tuženik imali su pravo žalbe, ali “žalba ne odgađa izvršenje”, što je značilo da je dr. Seršiću dosuđeni novac trebao biti isplaćen u roku od 30 dana. U tom trenutku radilo se o oko 35.000 kuna s pripadajućim kamatama. Međutim, nije mu isplaćen.

- Nisam ni posebno inzistirao. Iako mi se činilo da je sve jasno, ipak je postojala mogućnost da se gradonačelnica žali i da Visoki upravni sud odluči suprotno. U tom bih slučaju morao vratiti sav novac sa zateznim kamatama - kaže dr. Seršić.

Upravo se to i dogodilo. Gradonačelnica se, u ime Grada Raba, žalila Visokom upravnom sudu u Zagrebu. U osebujnoj žalbi, koju je potpisala osobno gradonačelnica, kao glavni argument navodi se da gradonačelnica i Grad Rab koji predstavlja u ovom slučaju uopće ne mogu biti tuženi već bi, ako je netko odgovoran za propust oko povišice, to trebao biti baš Jedinstveni upravni odjel, kojem je dr. Seršić bio na čelu, jer je taj odjel zadužen za “donošenje akata iz ovog postupka”. “Upravo je tužitelj zadužen za izradu prijedloga odluke koja je predmet ovog spora, pa tuženik ne može snositi posljedice nerada tužitelja”, stoji u žalbi, iz čega se može zaključiti da bi sve bilo u redu da je dr. Seršić sam sebi odobrio povišicu iz gradskog proračuna. A ako se oglušio na vlastite zahtjeve i požurnice, onda je trebao tužiti - samoga sebe.

Ključna pogreška

- Doista je teško to komentirati. Odgovorio sam na tu žalbu Visokom upravnom sudu, pozivajući se na relevantne zakone. Nisam se ipak pozvao na zdrav razum - šali se dr. Seršić. Na zdrav se razum kasnije pozvao Ustavni sud, dok je ocjenjivao odluku koju je, povodom gradonačelničine žalbe, donio Visoki upravni sud u Zagrebu.

Taj je sud, naime, u srpnju 2015. donio presudu kojom se žalba gradonačelnice uvažava, a tužba dr. Seršića u potpunosti odbacuje. U toj presudi sudsko vijeće naglašava da nije uopće razmatralo navode iz gradonačelničine žalbe, jer je odmah uočilo ključnu pogrešku koju je počinio nižestupanjski Upravni sud u Rijeci: prema mišljenju Visokog suda, sud ovaj postupak uopće nije smio ni voditi. Naime, “iz podataka spisa predmeta”, piše u presudi, proizlazi da dr. Seršiću kao tužitelju nije povrijeđeno nikakvo pravo jer on, zaključuje Visoki sud, nikada nije ni podnio zahtjev za povišicu: budući da je zahtjev napisan na memorandumu Jedinstvenog upravnog odjela i da ga je potpisao pročelnik, zaključuje se i da je povišicu zapravo zatražio - Odjel.

A ako tužitelju nije povrijeđeno pravo, sud mora automatski odbaciti njegovu tužbu. - Što sad tu mogu reći? Odjel je tražio povišicu?!? Nije mi preostalo ništa drugo nego podnijeti ustavnu tužbu, a radi opreza sam tužbu poslao i Europskom sudu za ljudska prava - priča. Početkom veljače ove godine Ustavni sud je donio odluku kojom je ukinuo presudu Visokog upravnog suda i poslao mu slučaj na ponovno rješavanje.

Ostvario bih svoje pravo

Ustavni sud u odluci strpljivo objašnjava notorne činjenice, poput one da “i iz forme i iz sadržaja zahtjeva (za povećanje plaće, op. a.) nedvojbeno proizlazi da ih je dr. Seršić podnio osobno, neovisno o tome što su ti podnesci uvodno sadržavali memorandum javnopravnog tijela u kojem je bio pročelnik”, da je “iz cijelog njihovog sadržaja, počevši s uvodnim rečenicama, nedvojbeno da se podnositelj radi ostvarivanja svojih prava osobno obraća javnopravnom tijelu u kojem je zaposlen”, te citira pojedine rečenice iz dopisa (“obraćam Vam se kako bih ostvario svoje pravo”...) podcrtavajući riječi poput “svoje” ili “moj”.

Na kraju, u slobodnoj interpretaciji, Ustavni sud zaključuje da je presuda posvađana sa zdravim razumom. Precizno, Ustavni sud kaže ovo:

“Ustavni sud ističe da se objektivni pravni poredak u društvu utemeljenom na vladavini prava ne može graditi ni zaštita ustavnih prava pojedinaca zasnivati na razlozima koji ne počivaju na argumentu “zdravog razuma”. Stoga svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici jer bi u protivnom moglo imati apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava. Ustavni sud ocjenjuje da tim zahtjevima ne odgovara izneseno stajalište Visokog upravnog suda.”

Visoki upravni sud u Zagrebu o ovom će pitanju, vodeći se ovaj put napucima Ustavnog suda, odlučivati još jednom. Dr. Seršić ne radi u rapskoj gradskoj upravi od kraja 2015. godine. U ovom trenutku, prema grubim izračunima, Grad Rab mu je dužan nešto više od 60.000 kuna, uvećano za pripadajuće kamate.