ISKRICE

DAROVITI KLINCI: PRIČE MLADIH GENIJALACA 'Često nas je sram jer znamo više od drugih, a vikende ne volimo jer ne možemo u školu'

Fran Gelo, Anaja Celinščak, Vid Haber, Noa Vrana
 Tomislav Krišto / CROPIX, Marko Todorov / CROPIX
 

Istraživanja pokazuju da od 20 darovite djece samo njih troje ispuni svoj potencijal. Ostali se izgube kroz sustav obrazovanja i ne završe ga do kraja. Zato upamtite imena ovih četvero genijalaca, malih iskrica, jer će za deset godina vrlo vjerojatno netko od njih otkriti neki novi planet, izliječiti neizlječive bolesti ili, pak, pronaći neki novi izvor energije i spasiti svijet.

Daroviti učenici čine tek dva do četiri posto djece školske populacije. Žeđ za znanjem ti učenici često ne utaže na redovitoj nastavi. Tu uskače zagrebačka udruga Vjetar u leđa koju je 2012. godine osnovala mala grupa entuzijasta među kojima su Siniša i Ksenija Benaković te Tomislav Goldin. Ksenija je psihologinja u Dječjem vrtiću “Mali princ” odakle je prije 10 godina i krenuo kraći program za darovitu djecu predškolskog uzrasta Iskrice, a kasnije se, upoznajući kolege istomišljenike, proširio kroz udrugu i na populaciju djece školskog uzrasta.

Dio europske mreže

- Program za Iskrice verificiralo je Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Agencija za odgoj i obrazovanje, a namijenjen je djeci predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta u dobi od 4 do 14 godina. Prošle godine smo proglašeni European Talent Pointom te smo time postali dio europske mreže organizacija koje se bave darovitom djecom. Ove godine nas je podržala Zaklada Reach for change i Ministarstvo znanosti i obrazovanja – upućuje nas Ksenija, a Tomislav, koji je psiholog u Osnovnoj školi Remete, dodaje da je trenutno u program uključeno 15 grupa, odnosno oko 120 potencijalno darovite djece na području Zagreba. Program provode educirani psiholozi i odgajatelji, a povremeno se uključuju i stručnjaci iz pojedinog područja poput informatike, kemije ili fizike.

- U mnogim školama problem je identifikacija darovitih učenika zbog nedostatka psihologa po osnovnim školama te nedostatka instrumentarija, tj. testova koje mogu primijeniti samo psiholozi. Novac koji se ulaže u školstvo odlazi većinom za djecu s teškoćama i za opremanje škola. Iako je to potrebno, zaboravlja se da su daroviti učenici također učenici s posebnim potrebama.

Naime, nije rijedak slučaj da daroviti učenik ima i neku teškoću, primjerice disleksiju ili ADHD – rekao je Tomislav, dodavši da je rad s darovitim učenicima u sustavu prepušten entuzijazmu određenog psihologa škole ili učitelja koji prepoznaje potrebu podrške za te učenike. U OŠ Remete, gdje radi Tomislav, postoji pet skupina koje su podijeljene po dobi i programu gdje Tomislav osim samog sadržaja, djecu uči prezentacijskim vještinama, samopouzdanju i komunikacijskim vještinama. Svoje slobodno vrijeme je, kao i Ksenija, posvetio malim genijalcima u udruzi koji u školi nemaju dovoljno dobar tretman.

Testiranje

Djetetovu darovitost prvenstveno uočava roditelj, najčešće primijetivši da su djeca izrazito znatiželjna, uporna u nekim stvarima, tvrdoglava, vole raspravljati, imaju veliki vokabular ili neku određenu sposobnost.

- Nakon što roditelji skrenu pozornost, tada se obraćaju odgajatelju ili učitelju koji predlaže testiranje koje provodi psiholog vrtića ili škole ili pak neke vanjske ustanove. Za to se najčešće koriste testovi inteligencije i upitnici za roditelje, djecu i učitelje. Na temelju svih rezultata donose se zaključci o djetetovoj darovitosti.

U novijoj praksi spominje se potreba da se u proces identifikacije ubaci i dimenzija djetetove kreativnosti kao jednog od glavnih pokazatelja darovitosti – objašnjava Ksenija, dodavši da je u radu s darovitom djecom naišla na mnoge zablude, koje su i dandanas prisutne. Zato vam donosimo ove četiri priče malenih genijalaca - kako bi uvidjeli da su oni naša budućnost.

Imaju svoje teorije o svemu i vole matematiku

Vid Haber, 11 godina

Zagreb, 181117.
Raciceva ulica.
Udruga Vjetar u ledja nakon nastave djeci pruza dodatnu edukaciju koju ne dobiju kroz obrazovni sustav.
Na fotografiji: Vid Haber.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX
Vid Haber

- U školi nema puno ljudi s kojima mogu popričati. Mogu s profesorima, ali oni baš nemaju vremena za mene - otkriva nam odličan učenik 6. razreda OŠ Matka Laginje koji na Iskrice redovito dolazi svaku subotu. Najzabavniji predmet mu je matematika i uopće ne razumije svoje prijatelje iz razreda koji bubaju gradivo samo za testove. On obožava izazovne zadatke pa unaprijed uči s mamom koja je znanstvenica. No ne voli povijest, jer smatra da ima previše nebitnih podataka.

- Obožavam dolaziti na Iskrice jer ovdje razgovaramo o temama koje u školi ni ne spominjemo, a mene jako zanimaju. Super mi je bilo kada smo prošli tjedan raspravljali o novom planetu, Zemlji 2.0. i o profilima ljudi koji bi bili najpotrebniji na novom planetu kao što su znanstvenici i vojnici, a prije smo razgovarali o tome otkud bi mogli doći svemirci. Ja imam oko toga neke svoje teorije – objašnjava Vid koji je zadatke na nastavi rješava mnogo brže nego njegovi prijatelji i nervira ga, kako kaže, kad mora raditi neke zadatke koji dugo traju, a on ih već zna odavno napraviti, poput ispisivanja cijele stranice u Wordu različitim fontovima na informatici. Umjesto toga, on bi radije rješavao nove zadatke i nove izazove, kao što to radi u udruzi Vjetar u leđa.

- Ovdje ne spominjemo toliko školsko gradivo, već se više baziramo na logičkom zaključivanju. Rješavamo zagonetke, rebuse, zadatke koji zahtijevaju mozganje, a obično zatim raspravljamo o nekoj temi, istražujemo nešto ili radimo pokuse - kaže Vid koji izvan škole ide na dodatni engleski i matematiku te na mačevanje i još nije siguran što bi htio biti kada naraste, ali razmatra nekoliko opcija.

- Više me poslova zanima. Htio bih biti i matematičar i biolog, a možda i profesor biologije ili kemije – otkriva.

Noa Vrana, 12 godina

Zagreb, 181117.
Raciceva ulica.
Udruga Vjetar u ledja nakon nastave djeci pruza dodatnu edukaciju koju ne dobiju kroz obrazovni sustav.
Na fotografiji: Noa Vrana.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX
Noa Vrana

- U školi me nekada sram jer znam više od drugih – započinje Noa, učenik 6. razreda OŠ Josipa Jurja Strossmayera koji na Iskrice dolazi od prvog razreda.

- Na informatici smo programirali mikrobitove i trebalo je napraviti da ide u krug, što je meni dosta jednostavno i brzo sam to napravio za razliku od drugih, pa sam onda još programirao mikrobit da nakon kruga ide u osmicu, no sve sam vratio na početni zadatak kada je profesor išao pregledavati jer me bilo strah da se ne naljuti – rekao nam je Noa.

- Najviše volim kada se bavimo Egiptom, jako su mi zabavne teorije zavjere o tome da piramide nisu sagradili ljudi nego neka druga bića – objašnjava Noa koji bi htio postati fizičar ili inženjer elektrotehnike, jer mu se time i tata bavio. Kaže da sam želi otkrivati nove stvari i naučiti što više može jer se ne želi naviknuti na nečiju pomoć. U školi mu se jedino ne sviđaju jezici, iako iz svih predmeta ima odlične ocjene.

- Zamorni su mi i nemam motivacije. U učenju jezika nema akcije i izazova, samo učiš gramatiku i pravila pa onda to uvijek iznova ponavljaš, ne razumijem zašto treba toliko ponavljati. Zato puno više volim dolaziti na Iskrice jer ovdje nema ponavljanja i svaki put učimo nešto novo – požalio nam se.

- Kad u školi imam loš dan, onda se poslije škole opustim snimajući i montirajući videa za svoj YouTube kanal o videoigricama koje sam i igram i objašnjavam – rekao nam je Noa koji uz obavezan nogomet voli izazovne i adrenalinske aktivnosti kao što su skijanje i karting.

Anaja Celinščak, 6 godina

Zagreb, 201117.
Raciceva 11.
Djeca iz udruge Vjetar u ledja.
Na fotografiji: Anaja Celinsak.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / CROPIX
Anaja Celinščak

- Ne volim vikend. To su mi najgori dani – otkriva nam Anaja, učenica 1. razreda OŠ Jordanovac. Rijetko koji učenik tako misli, pa smo je upitali zašto.

- Zato što hoću ići u školu jer volim učiti – priznaje Anaja koja na Iskrice dolazi skoro otkad ide i u školu. Prvi put su je doveli mama i tada, a ona nije imala točnu predodžbu kamo ide, kaže nam, no, sada je vode zato što voli ići na Iskrice, a ne zato što mora.

- Obožavam što ovdje radimo pokuse, koje u školi još ne radimo, ali i super mi je kad igramo svakakve igre. Uvijek mi brzo vrijeme prođe i svaki put želim ostati dulje – rekla je Anaja i dodala da joj je najzabavnija “igra sa slovima”, odnosno igra asocijacija po principu Kviskoteke, a sad je baš igrala “igru s policajcima koji trebaju spriječiti lopova da ne pobjegne”, odnosno kombinatornu igru s likovima.

- Znam računati i već ono što bih trebala učiti tek u 3. razredu. Računam do 100 - govori nam Anaja.

- U školi još nismo učili broj šest. Koji već znam, pa mi je malo dosadno u školi jer sam brzo gotova. Jedva čekam drugi razred i malo teže zadatke – priznaje.

- Kada ranije završim zadatke, ako sam u boravku onda crtam, a ako nisam, onda mi učiteljica kaže da rješavam domaću zadaću ili mi da još zadaće – rekla je Anaja koja nakon škole ide i na Brainobrain, gdje računa na abakusu, te na ritmičku gimnastiku i krav magu, gdje se uči braniti.

Na Iskricama joj je bilo najzabavnije kada su učili dijelove tijela, koje je očito odlično savladala jer je znala nabrojati sve dijelove tijela od mozga preko pluća i mišića do kosti na plakatu ljudskog tijela. Začudo, kad naraste, ne želi biti liječnica.

- Nadam se da neću imati posao, tako ću moći cijeli dan istraživati šumu i svašta otkriti - planira Anaja.

Fran Gelo, 7 godina

Zagreb, 201117.
Raciceva 11.
Djeca iz udruge Vjetar u ledja.
Na fotografiji: Fran Gelo.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / CROPIX
Fran Gelo

- Nekad mi je jako dosadno u školi i ja bih najradije išao u drugi razred, ali još ne znam pisana slova. Da to znam, onda bih mogao već u drugi razred jer sam jako pametan - otkriva nam Fran, učenik 1. razred OŠ Jordanovac, područna škola Kozjak.

- Nisam mami i tati rekao da bih htio preskočiti razred jer oni ni ne očekuju da sam tako pametan. Ja njima kažem neke stvari koje oni ne znaju, kao na primjer da orkan nije kit nego je dupin, a može ubiti i plavetnog kita koji je najveća životinja na svijetu, koja je veća od svih kopnenih životinja – objašnjava nam Fran koji kaže da zna toliko puno toga, da se ni ne sjeća što sve zna.

- Znam brojati do 1000 i zbrajati i oduzimati, a prvi sam najbolji čitač u razredu - ističe Fran koji je čitati naučio uz djeda Antu s kojim čita stripove te rješava sudoku, osmosmjerke i križaljke.

Najdraži predmet mu je matematika, ali voli i hrvatski iako se nasekira na svakom satu pa jedva čeka doći na Iskrice gdje obožava raditi pokuse i igrati igru asocijacije i šah.

- Više tu volim dolaziti nego u školu, sad mi je u školi užasno kad učimo slova i moramo čitati sve teže riječi i rečenice jer su svi u razredu užasno spori i onda je meni grozno, oni jedva čitaju slova koja smo naučili, a ja za to vrijeme već tekst naučim napamet. I svaki dan sve sporije čitaju – požalio nam se Fran. Čak sam i predsjednik razreda, ali ne bi htio biti predsjednik države jer ima previše posla – zaključuje Fran.

10 najčešćih zabluda o darovitosti

1. Sva su djeca darovita.

2. Darovita djeca uspjet će u životu bez obzira pružamo li im potporu ili ne.

3. Darovita djeca vole školu i dobivaju dobre ocjene.

4. Izdvojimo li darovitu djecu u posebnu skupinu, postat će snobovi.

5. Darovita djeca dolaze uglavnom iz obrazovanijih i situiranijih obitelji.

6. Darovita djeca nisu svjesna da su “drukčija” dok im to netko ne kaže.

7. Darovitu djecu treba zaposliti, inače će postati lijena.

8. Učitelji vole imati darovitu djecu u razredu.

9. Darovita su djeca dobra u svemu što rade.

10. Posebni programi za darovite su “elitni”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 10:31