MOBING NA RADNOM MJESTU

'DALA MI JE PAPIR I REKLA DA NAPIŠEM LISTU PEDERA KOJI RADE U KLINICI' Ispovijest medicinske sestre o groznoj diskriminaciji u zagrebačkoj klinici

 Pixabay

Biti gej u Hrvatskoj još uvijek nažalost ne znači živjeti slobodno, neopterećeno, bez diskriminacije i bez straha. O tome svjedoči i anonimna ispovijest žene koja je na poslu doživjela ne samo diskriminaciju nego i zlostavljanje i prijetnje zbog čega je na koncu promijenila profesiju.

Anita, kako su je nazvali za potrebe priče, u razgovoru za portal ravnopravnost.lgbt ispričala je gorko iskustvo koje je proživljavala prije manje od deset godina nakon što se kao medicinska sestra zaposlila u struci, u jednoj zagrebačkoj javnoj klinici.

S vremenom su, kaže, na odjelu mlađe kolegice i kolege doznali njezinu seksualnu orijetaciju. No, s njima nije imala prevelikih problema najvjerojatnije zbog toga što su i druge kolegice imale negativna iskustva s glavnom sestrom.

Zabranjena kratka kosa i druge kazne

- Kada sam tek došla, počelo je okej. Ljudima sam možda bila čudna jer sam bila mlada žena neke čudne polu duge, a polu kratke kose. Njima je to sigurno jako čudno izgledalo. Baš kao i to što nisam katolik. To je nekako bila prva diskriminacija, priča Anita i dodaje:

- Naša prva nadređena sestra na odjelu bila je uvjerena da žene ne smiju imati kratku kosu. Jednu kolegicu pozvala je na razgovor da bi je o tome obavijestila. Za drugu joj je smetalo što živi s muškarcem s kojim nije u braku. One su zapravo bile prve maltretirane, govori Anita koja zapravo ni ne zna kako se vijest o njezinoj seksualnoj orijentaciji proširila klinikom.

Glavna sestra na odjelu i inače je imala običaj kažnjavati zaposlenike dajući im pet noćnih smjena zaredom, vičući i slično, no nitko ništa nije mogao učiniti.

Lista pedera

Situacija je eskalirala nakon što je nadležna šefica Anitu pozvala na razgovor.

- Sjela sam i pitala sam je zbog čega sam tu. Odgovorila mi je da ja dobro znam u čemu je problem i da glavnoj sestri kao i drugima na Odjelu ne odgovaram. Pokušala sam objasniti da s tom sestrom problema imaju brojni kolege, prepričala sam joj onu situaciju s kolegicom koja je morala ići na razgovor samo zato što ima kratku kosu. Ništa je od toga nije zanimalo. Rekla je nešto u smislu da će ona poduzeti svoje, da to nije na meni. Dala mi je list papira i rekla da napišem listu pedera koji rade u klinici. Pederi su joj valjda označavali cijelu skupinu ljudi.

Anita je kroz suze odbila neugodni zadatak, a zauzvrat je dobila prijetnju premještajem u drugi odjel. Prisjetila se i susreta s jednim doktorom za kojeg sumnja da je proširio informaciju o njezinom privatnom životu.

- Vidio me taj doktor kako se ljubim sa svojom tadašnjom djevojkom. Tada mi je čak i bilo rečeno da to nije dopušteno. Tada sam još bila na stažu i rečeno mi je nešto u smislu da ne mogu kao lice te kuće… ne znam što… valjda biti gej. Koliko metara bih morala biti udaljena od klinike da nekog smijem držati za ruku ili tako nešto? Svi tvoji kolege pričaju o svojim curama i dečkima, a tebe je strah biti otvorena.

Promjena profesije

Nakon otprilike dvije godine Anita je dala otkaz i danas radi sasvim drugi posao, miljama udaljen od zdravstvenog sustava. - Znaš, jednom kad te prebace, onda svi bruje o tome. Jednom kad si prebačena, svi pričaju o tome i bulje u tebe kao da si gorila jer su u međuvremenu svi doznali da sam gej. Stavili su mi tu etiketu, nosila sam se ja s tim. Ali je apsurdno i glupo.

Anita kaže da ova situacija nije utjecala na njezinu odluku o promjeni posla te da su ponašanjem utjecali na njezin život, a ne i na karijeru. Ipak, opisuje kako je bila u strahu i suzdržana na svim kasnijim poslovima, gdje su kolege otvoreno pričali o svojim odnosima s partnerima, a nju je bilo strah zbog otkaza.

- Počneš onda birati poslove gdje možeš biti otvoreno ono što jesi. Na kraju sam ih i pronašla, bilo ih je nekoliko na kojima nisam to mogla. Mislim, ja ljudima ne kažem ‘Bok, ja sam Anita i ja sam gej’, nego se ponašam normalno, onako kako mi dolazi, cijeli život. Imala sam jedan loš posao, baš s tim problemom, ali ja sam uvijek ja.

Anita jedino žali što onda nije poduzela nešto više i eventualno pomogla drugim kolegama u sličnoj situaciji.

Intervju u cijelosti pročitajte na ovom linku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 17:52