TRNOVIT PUT

BIO JOJ JE U TRBUHU KAD MU JE MAMA BJEŽALA IZ SREBRENICE, A ONDA GA OSTAVILA U BOLNICI Inspirativna priča dječaka koji je sve posvetio ubijenom ocu

 Screenshot / YouTube
 

Amir Šečić se tek razvijao u trbuhu svoje majke koja je u koloni žena u srpnju 1995. prognana iz Srebrenice. Imao je samo tri dana kada ga je u studenom iste godine majka ostavila u tuzlanskom rodilištu. Nekoliko mjeseci ranije oca Ibrahima ubili su mu Mladićevi i Karadžićevi krvoloci u srebreničkom pokolju, piše Avaz.

Danas 23-godišnjak svoje djetinjstvo i sve što je prošao kao napuštena beba i kasnije u životu opisao je u knjizi ‘Teško da sam bio dijete’, a posvetio ju je ocu Ibrahimu.

Od trećeg dana života pa do 17. godine Amir je živio u Domu za djecu bez roditeljske brige u Tuzli. Kako kaže, odgojitelji su mu ondje dali ime i naučili svemu što danas zna. ‘Razmišljao sam, rekao bih, deset godina unaprijed i već sa 17 godina bio sam spreman napustiti Dom i osamostaliti se’, priča Amir koji je radio kao konobar u kafiću u naselju Sjenjak.

S biološkom se majkom tokom godina susreo nekoliko puta. Došla ga je vidjeti kad je imao tri godine, a onda opet kad je imao deset. Za njega je njihov odnos nepopravljiv. Kaže da ga je u životu uvijek motivirao otac, ‘da časno i pošteno nosim njegovo prezime’. ‘Ubijen je zajedno s mojim amidžama i djedom. Identificiran je i ukopan 2013. u Memorijalnom centru Potočari’, kaže Amir.

Nakon završene osnovne i srednje škole zaposlio se kod prijatelja u ugostiteljstvu: ‘Ovo je moj prvi posao i ne mogu se žaliti. Imam plaću od koje živim i plaćam stanarinu. Ne razmišljam što ću za pet ili deset godina. Želim ići stepenicu po stepenicu. Jednog dana želim zasnovati svoju obitelj, ali nikome ne bih poželio da odrasta bez roditelja i da prođe sve ono kroz šta sam ja prolazio. Najteži su bili praznici. Nemaš kome čestitati, a ni da ti tko čestita. Nema nikoga tko se raduje tvom uspjehu, petici u školi ili da ti pomogne kad padneš ili doživiš poraz. Gledaš kako roditelji grle djecu, a meni je trebao samo jedan takav zagrljaj ili topla riječ da poletim.’

Premda živi u Tuzli, Amir često ode do Srebrenice u potrazi za svojim korijenima. Saznao je da su Šečići skoro svi pobijeni u genocidu.

Autobiografiju je pisao dvije godine, a pri izdavanju mu je pomogao Beriz Turnadžić, Bosanac koji živi i radi u Americi, a koji mu je još dok je bio dijete, obećao pomagati. I nije prekršio obećanje, piše Avaz.

‘Uskoro ću imati promocije u Srebrenici, Europi, ali i u Americi’, kaže ponosno Amir koji je prošao trnovit put: ‘Ne mogu reći da nisam imao iskušenja, ali sam uspijevao prevazići sve izazove. Zbog toga sam i napisao knjigu kao dokaz da nas nisu sve pobili i da smo ih pobijedili.’

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 09:22