Dirljivi apel Ante Dragojevića urodio je plodom, te je doznao identitet davno izgubljene sestre. U potrazi mu je pomogao umirovljeni policajac iz Zenice Hanas Kovačević koji nam je tu informaciju potvrdio.
- Da, istina je, pomogao sam Anti u pronalasku sestre. On je obaviješten o njezinom imenu i prezimenu, te drugim informacijama. Moj savjet je bio da njegovi udomitelji kontaktiraju njezine posvojitelje jer su to uvijek vrlo osjetljive situacije za koje nikada nismo sigurni kako će završiti – kaže Hanas, o kojem smo već ranije pisali jer je pomogao tisućama da pronađu roditelje, sestre, braću, i drugu rodbinu.
No, doznajemo da Ante još uvijek nije uspio stupiti u kontakt sa sestrom. Naime, situacija se zakomplicirala jer je djevojka tijekom ljeta iz Zagreba preselila u Brazil.
Potraga na Facebooku
19-godišnji Ante je svoju sestru pokušao pronaći dirljivom porukom koju je napisao na Facebooku,
“Sretan ti rođendan, voli te braco. 12. studenoga 2001. rođena si u Dubrovniku. Ime ti je Ivana Dragojević (najvjerojatnije promijenjeno).
Bili smo zajedno u domu Maslina u Dubrovniku, a onda su nas razdvojili. Ti si usvojena i uz sve pokušaje, nikako da te pronađem. Sada kada imaš 18 godina, nitko nam ne može zabraniti da se sretnemo.
Molim te javi se svom bratu.
Molim dobre ljude da mi pomognu. Hvala!”
Antina je objava u svega pola dana podijeljena više od dvije i pol tisuće puta.
- Njezin 18. rođendan čekam cijeloga života. Tko nije doživio razdvajanje od sestre, vlastite krvi, taj nije upoznao bol. To je kao da nedostaje pola tebe – započeo je za Jutarnji svoju priču Ante, koji zna da ona napokon ima pravo potražiti svoju biološku obitelj.
Na krajnjem jugu zemlje, u Dubrovniku, mlada majka dobila je dvoje djece. Dvijetisućite godine rodio se Ante, a godinu i pol dana kasnije, 2001., djevojčica Ivana. No, majka nije bila sposobna brinuti se za njih, tako da su za njihovo dobro smješteni u dom Maslina.
Sve se promijenilo
- Od seke sam stariji godinu i pol dana. Bili smo premali da bi se stvorila neka velika sjećanja, ali dvije ili tri godine živjeli smo zajedno, kao brat i sestra. Nismo živjeli uobičajeno, kao većina, u obiteljskom domu sa svojim roditeljima, ali mi smo bili naša mala obitelj – kaže Ante. No, onda se sve promijenilo. Seka je otišla. Ante vjeruje, na neko dobro mjesto, gdje se o njoj dobro brinu, gdje je sretna i zadovoljna. No, to ne umanjuje bol razdvajanja.
- Ivana je usvojena, a o njoj poslije toga više ništa nisam čuo. Raspitivao sam se, pokušavao, ali gdje god bih krenuo, uvijek bih naišao na zid. Jedina informacija koju imam, ako je točna, jest da je otišla u Zagreb – priča Ante i dodaje kako je s biološkom majkom u kontaktu, ali da ni ona ne zna ništa o kćeri.
Oca nije upoznao, štoviše, ne zna tko je on.
- Ne znam tko je on, tako to ispadne u životu, ali seka je nešto drugo. Stvarna je, nekad smo bili smo zajedno... - nastavlja.
Nakon što je Ivana usvojena i Ante se još kratko zadržao u Maslini, a 2005. dobio je svoju udomiteljsku obitelj gdje i danas živi.
Njegovi udomitelji, Marijana i Stjepan, primili su ga u svoj dom u Grižanima, nedaleko od Crikvenice. Zove ih mama i tata i oni su mu podrška.
- Oni su tu za mene i podržavaju me, ali nisu skloni izlaziti u medije. Ja poštujem njihovu odluku i zahvalan sam im na svemu – kaže.
Inače, Antu je nedavno upoznala hrvatska javnost i to u televizijskoj emisiji Supertalent, gdje se predstavio s plesom obrvama. Unatoč tome što je dobio četiri x, odnosno nije ostvario prolaz dalje, na žiri je ostavio je dobar dojam.
Ispričao je tada čime se bavi, ali sestru nije spominjao.
- Do jučer i nije baš previše ljudi znalo za moju potragu. Znate, ima svakakvih ljudi i onih koju pomažu ali i oni koji odmažu. Nakon objave stalno dobivam poruke s nekim informacijama, ali još se ništa konkretno nije dogodilo. No, uvjeren sam da ću napokon imati sreće – kaže mladić.
Svira i radi
U međuvremenu, njegov život je uobičajen. Zaljubljenik je u glazbu, svira četiri instrumenta, a završio je tehničku školu. Obožava popravljati motore i automobile.
- Bavim se svim i svačim. Neki govore da sam autist, ali tu dijagnozu ne prihvaćam. Može se reći da imam ADHD i da sam hiperaktivan, ali to ne vidim kao manu. Živim što bolje mogu – nastavlja Ante.
Upravo zbog toga što živi sto na sat, nada se pronalasku sestre.
Na pitanje kakvom je zamišlja, kaže da nije siguran.
- Teško je to reći. Možda nalikuje mami. Ona ima specifične crte lica, pa ako je tako, vjerojatno bih je prepoznao. S druge strane, možda je na oca. Znate kako kažu, da kćeri često povuku očeve gene - kaže.
Naravno, ne može ni predvidjeti čime se bavi. Zapravo mu je potpuno svejedno. Jer tko god je ona danas, ona je njegova sestra i tu činjenicu ništa ne može promijeniti.
- Volim je cijeli život iako nije uz mene. Zapravo svakim danom je volim sve više – govori.
Njihov prvi susret je zamišljao, ali nije siguran kako bi reagirao. Misli da bi je grlio i plakao, jer tko bi mogao suzdržati emocije nakon 15 godina praznine, neizvjesnosti i neznanja...
Iako zna zakone, nema pretjerano povjerenje u institucije. Naime, ranije je tražio spajanje sa sekom, ali to mu nije bilo omogućeno.
- Zato sam se sada odlučio na ovaj pješački put. Uvjeren sam da će se ona prepoznati, iako danas sigurno nosi drugo ime i prezime. Iskreno, jako sam uzbuđen i s nestrpljenjem čekam vijesti i trenutak kada ću opet reći ‘seko’ – govori nam Ante.
Ravnateljica doma Maslina, Ilijana Stojanović, ne sjeća se dobro Ante i Ivane.
- Prošlo je puno godina, a kroz dom prođe puno djece. Kada bi se spojili, to bi bilo lijepo. Naravno da i mi ovdje očekujemo lijepe vijesti. No, hoće li se to dogoditi, ovisi o djevojci – kaže Stojanović.
Hoće li i kada Ante upoznati svoju sestru, ovisi o njoj.
- Iskreno se nadam, da ona, poput mene, ima istu želju. Da se zagrlimo i nastavimo dalje u životu kao brat i sestra – zaključuje Ante.
“Dijete do sedme godine mora znati da je usvojeno”
Proceduru u ovakvim situacijama objasnila nam je Štefica Karačić, predsjednica Udruge socijalnih radnika.
- Ovo bi zapravo trebao biti jednostavan slučaj. Zna se porijeklo i do podataka bi se moglo lako doći – kaže Karačić.
Naime, svako dijete, ako je prilikom posvojenja bilo premalo da zna kako je usvojeno, tu informaciju mora dobiti najkasnije do sedme godine života.
Kada napuni 18 godina, odnosno kada postane punoljetna, osoba može dobiti sve odgovore koje Centar za socijalnu skrb ima o konkretnoj osobi.
- Ovdje imamo punoljetnu osobu koja traži punoljetnu sestru. Proceduralno, mladić treba zatražiti od nadležnog Centra spajanje sa sestrom.
Njemu nitko neće dati njezine podatke, broj i adresu, ali su dužni obavijestiti djevojku i pitati je želi li ostvariti kontakt – kaže Karačić. To znači da će djevojka sama odlučiti hoće li upoznati brata, a zakonskih prepreka nema.
- Što se tiče imena posvojenog djeteta, o tome odlučuje obitelj koja posvaja dijete, dakle roditelji. U pravilu, kada je dijete veće, njemu se uglavnom ostavi ime na koje je već naviklo. No, to je isključiva odluka roditelja, tako da može imati promijenjeno ime, a prezime je sigurno drugo – kaže Karačić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....