ŠKOTI DJECI ZABRANJUJU IGRATI GLAVOM U NOGOMETU Pitali smo domaće stručnjake što misle o tom potezu: Uvedimo zabranu za mlađe od 14 godina'

Iz mjesta, iz hodanja, iz trka, iz skoka, s prizemljenjem ili, pak, u letu - udarci glavom u nogometu su često ključ napada i obrane. Možete li uopće zamisliti nogomet bez igre glavom?

- Ma ne, nezamislivo! Pa to više ne bi bio nogomet - kaže mi urednik Sporta u Jutarnjem Hrvoje Slišković, gledajući me jednako kao da sam pitala igra li se nogomet nogama. Uzmimo za primjer Dejana Lovrena, našeg reprezentativca koji igra na poziciji stopera, gdje se vrlo često mora igrati glavom. On je u svojoj karijeri u Premier ligi, od 2013. do danas u 160 utakmica četiri gola zabio glavom, imao je 579 udaraca glavom i osvojio je 576 zračnih bitaka (kad lopta dolazi iz zraka i dva igrača skaču na nju glavama, pa osim što ih udari lopta, često se međusobno udare glavama, op. a.) i to samo u nastupima Premier lige, a gdje su još nastupi za našu reprezentaciju i treninzi. Alan Shearer, engleski umirovljeni nogometaš, kaže da je u svoje vrijeme na jednom treningu znao udariti glavom loptu i do 100 puta.

Ove brojke zvuče bolno, zar ne?

Čini se da ćemo se ipak možda morati naviknuti na takvu promjenu - nogomet bez udaraca glavom - ako se praksa koja u nogometni svijet ulazi kroz mlađe kategorije preslika i u profesionalni nogomet. I to sve zbog zdravlja nogometaša jer istraživanja pokazuju da nogometaši imaju 350 posto šanse više oboljeti od neurodegenerativnih bolesti od nas koji nogomet gledamo pred TV-om.

Nasilni sportovi

Zato će Škotski nogometni savez, prvi u Europi, zabraniti djeci mlađoj od 12 godina da igraju nogomet glavom jer je istraživanje Sveučilišta u Glasgowu dokazalo vezu između udaraca glavom i demencije. K tome, postoje istraživanja koja upozoravaju i na druge neurodegenerativne poremećaje, poput kronične traumatske encefalopatije (CTE) koja je davno prepoznata kod boksača, ali i kod igrača američkog nogometa, “nasilnih” sportova.

Ova bolest nastaje zbog čestih potresa mozga, a mogu je izazvati i slabije traume glave. A ako više puta na dan, i tako cijelu svoju nogometnu karijeru, odvalite loptu glavom, trauma je neupitna.

Nogomet je doslovno ubio 59-godišnjeg Jeffa Astlea. On je preminuo od gušenja na obiteljskoj večeri jer je, nagađa se, zaboravio što uopće znači gutati. Jeff je preminuo u siječnju 2002., a pet godina ranije, počeo je pokazivati simptome Alzheimerove bolesti. Potkraj života nije se mogao samostalno hraniti, ni kontrolirati mokrenje, nije prepoznavao svoje najbliže, ni kći Dawn. Zaboravio je tko je.

Tragična smrt

Zaboravio je da je bio The King, legenda West Bromwich Albiona, engleskog nogometnog kluba (čiji je menadžer trenutačno Slaven Bilić, op. a.) te da je pet puta zaigrao i za englesku reprezentaciju. Astle je bio napadač, najpoznatiji po svojoj nenadmašnoj igri glavom. U 361 nastupu za West Brom zabio je 174 gola i veći dio karijere proveo je vodeći zračne bitke.

Nakon smrti, njegova kći Dawn inzistirala je na obdukciji. Dospio je u ruke neuropatologa dr. Willieja Stewarta koji je otkrio da Astle nije bolovao od Alzheimerove bolesti, nego od kronične traumatske encefalopatije (CTE), koja se, kako se ispostavilo, može ustanoviti tek posthumno.

Ovaj je slučaj pokrenuo lavinu.

Počele su se javljati obitelji bivših nogometaša koji su patili ili umirali u sličnim mukama, a potom je izvršen i medijski pritisak nakon kojeg su se Engleski nogometni savez i Udruženje nogometnih profesionalaca morali suočiti s problemom. Zato su prije godinu i pol pokrenuli istraživanje u suradnji sa Sveučilištem u Glasgowu, koje je predvodio dr. Stewart.

Ovo, dosad najrelevantnije istraživanje donijelo je rezultate da u odnosu na ostatak populacije, nogometaši imaju pet puta više šanse oboljeti od Alzheimerove bolesti, četiri puta više od bolesti motornog neurona kao što su Amiotrofična lateralna skleroza (ALS) ili Lou Gehrigova bolest, dvaput više od Parkinsonove bolesti te na kraju tri i pol puta više šansi da će biti dementni. Istraživanje je obuhvatilo 7676 nogometaša iz Škotske koji su igrali u razdoblju od 1900. do 1976., a kontrolnu grupu činilo je 23.000 ljudi.

Otada se vrši pritisak na klupske akademije da na igranje glavom striktno reguliraju ili da ga sasvim zabrane do određene dobi.

Takav potez nužan je jer su djeca podložnija povredama glave nego odrasli. Dječja je glava neproporcionalno velika, a njihovi vratni mišići nisu dovoljno jaki da podnesu djelovanje udarca lopte o glavu, zato su zastrašujuće informacije da igrači u želji da ojačaju vratne mišiće, na treninzima vježbaju i s medicinkama.

- Kad djeca glavom udare loptu, njima se mozak u lubanji više trese. Možda trebamo tražiti stvari poput treniranja snage vrata i ne dopuštati vježbu za djecu koja imaju posebno slabe vratne mišiće - objašnjava neurolog dr. Michael Grey, stručnjak sa Sveučilišta u Birminghamu, koji se za zabranu udaraca glavom zalaže već desetak godina, otkad je takva zabrana uvedena u SAD-u za djecu do 10 godina.

Djeca se razvijaju na različite načine, stoga nije dovoljno udarce lopte glavom jednostavno ograničiti po dobnih skupinama, ističe dr. Grey. Druga razlika je zrelost mozga. Na primjer, mozak djece i adolescenata nema sasvim razvijen mijelin koji prekriva živčane stanice i mogao bi biti ranjiviji zbog ozljeda mozga.

Da udarcima glavom apsolutno nije mjesto u nogometu, posebno u mlađim kategorijama, slažu se i naši liječnici koji su većinu svoje karijere posvetili svijetu sporta.

- I kod nas bi trebalo uvesti zabranu igranja glavom u nogometu za djecu. Svakako! Djeca su premala za takve poteze, a sve ranije počinju se baviti sportom, čim krenu u osnovnu školu, već sa sedam godina. Te glavice nisu sposobne udarati loptu koja je teška sama po sebi, a sada zamislite još kad je netko napuca, pa to su udarci jednaki boksu. Kod neke djece takvi udarci mogu dovesti do težih oštećenja mozga. I sami roditelji često forsiraju djecu s ozbiljnim treninzima od ranih godina jer svi u svojoj djeci vide novog Modrića, a nisu ni svjesni mogućih ozljeda. Osobno, smatram da čak ne bi škodilo da zabrana igranja glavom vrijedi sve do 14. godine, no dosad se uopće nije govorilo o tom pitanju. Zdravstvena komisija Hrvatskog nogometnog saveza svakako bi trebala otvoriti tu temu i poduzeti neke mjere - smatra prof. dr. sc. Boris Nemec koji se više od 20 godina brinuo o zdravlju naših reprezentativaca.

Kobni udarci

Njegovo mišljenje dijeli i dr. med. Nataša Desnica, članica zdravstvene komisije Hrvatskoga olimpijskog odbora i službena liječnica skijaške reprezentacije.

- Udarci glavom prilično su opasni, a posebno činjenica da se oni kontinuirano ponavljaju. Ta učestalost zaista može biti kobna. Zamislite lubanju kao tvrdo tkivo, okvir koji čuva meko tkivo, naš mozak. I svaki put kad udarite loptu glavom, dobro stresete mozak. Takvi se udarci posebno za djecu čine jako opasnim i svakako bi ih trebalo zabraniti - rekla je.

Začuđujuće je da se o ukidanju udaraca glavom govori tek sada, posebno kad se uzme u obzir da su se prva istraživanja veze između učestalog udaranja lopte glavom i ozljeda mozga pojavila već 1927. godine. Kasnija su istraživanja, poput onog na Medicinskom sveučilištu Albert Einstein u New Yorku, pokazala da su igrači koji su loptu udarali glavom do 1550 puta godišnje pokazivali znakove oštećenja živaca povezanih s traumatskim ozljedama mozga. Oni koji su loptu udarali glavom više od 1800 puta godišnje pokazivali su znakove oštećenog sjećanja jer je stalno udaranje lopte glavom potaknulo reakcije koje s vremenom vode do degeneracije stanica mozga. Ostala istraživanja pokazala su da djeca koja češće udaraju loptu glavom pokazuju znatne kognitivne promjene nakon treninga te da može doći do neuropsiholoških oštećenja.

Znanost je svoje dokazala, sada je potez na FIFA-i, UEFA-i te nogometnim savezima i klubovima da poduzmu prve korake u zaštiti zdravlja nogometaša, počevši od malih nogu. Stoga smo provjerili kakvo je stanje u praksi, u našim školama nogometa.