Profesora Darka Marčinka, psihijatra i predstojnika Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb, pitali smo da nam pojasni psihijatrijsko i forenzičko značenje piromanije te namjernog i svjesnog izazivanja požara.
- Piromanija je psihijatrijski poremećaj karakteriziran ponavljanim namjernim izazivanjem požara, pri čemu je samo izazivanje požara središnji cilj ponašanja, a ne sredstvo za ostvarivanje nekog drugog cilja. Najčešće se opisuju tri vremenska razdoblja uz tri sukladna mentalna stanja: prije, za vrijeme izazivanja požara i nakon njega. Prije izazivanja požara najčešće postoji napetost ili emocionalno uzbuđenje, često i jaka fascinacija, interes ili privlačnost prema vatri. Tijekom čina paljenja piroman osjeti smanjenje napetosti i osjećaj zadovoljstva ili olakšanja. Nakon čina piromanije brojne su reakcije, a to ovisi o nizu čimbenika. U stručnim, medicinskim klasifikacijama piromanija se svrstava među poremećaje kontrole impulsa i ponašanja, odnosno poremećaje navika i nagona (prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, 10. izdanje, radi se o šifri F63.1). Nova Međunarodna klasifikacija bolesti, 11. izdanje, piromaniju klasificira kao poremećaj kontrole impulsa. Temeljno obilježje je ponavljajuća nemogućnost odupiranja snažnom porivu za izazivanjem požara, uz tipičan obrazac napetosti prije čina i olakšanja ili zadovoljstva nakon njega. Važno je naglasiti da je piromanija rijetka dijagnoza. Dijagnoza piromanije zahtijeva specifične kriterije, uključujući više od jednog namjernog izazivanja požara, rastuću napetost ili uzbuđenje prije čina te zadovoljstvo ili olakšanje nakon njega - kaže prof. Marčinko.
Koje su onda razlike namjernog izazivanja požara u odnosu na piromaniju?
- Kod namjernog i svjesnog izazivanja požara požar može biti sredstvo psihološkog djelovanja: postoji temeljna povreda uz prateći bijes i/ili potrebu za osvetom/kontrolom. S druge strane, kod piromanije postoji obrazac: napetost i poriv/fascinacija vatrom, tako da izazivanje požara stvara zadovoljstvo/olakšanje. Psihodinamski gledano, razlika je prvenstveno u funkciji koju požar ima za osobu. Ako osoba namjerno podmeće požar, a nije riječ o piromaniji, požar se može razumjeti kao ponašanje kroz koje se izražava ili regulira neki dublji intrapsihički konflikt ili nelagodne emocije, kao što je primjerice mržnja, jer ih osoba ne može optimalno kontrolirati. Dakle, pitanje nije samo „Zašto je zapalio/la?“, nego „Što taj čin psihički predstavlja i čemu služi?“. Psihodinamski gledano, motivacija i ponašanje osoba koje namjerno izazivaju požar brojni su, a to su:
1. Djelovanje umjesto verbalizacije (stručni termin je „acting out“) – osoba ne može na pravi način izraziti ljutnju, frustraciju, osvetu ili povrijeđenost riječima pa ih izražava destruktivnim činom.
2. Premještanje agresije – agresivni impuls prema određenoj osobi (ili skupini) može biti premješten na predmet, prostor ili simbolički „objekt“.
3. Osjećaj kontrole i moći – požar može privremeno kompenzirati doživljaj bespomoćnosti, poniženja ili gubitka kontrolе.
4. Osveta i odgovor na narcističnu povredu – nakon doživljaja odbacivanja ili poniženja destruktivni čin može služiti pokušaju obnove osjećaja vlastite vrijednosti ili kažnjavanju drugih.
5. Simboličko izražavanje konflikta – vatra može predstavljati bijes, destruktivnost, „uništenje starog“ ili želju za radikalnom promjenom.
6. Privlačenje pažnje ili potvrde – kod nekih osoba čin može biti način da ih drugi konačno primijete ili da dobiju osjećaj važnosti.
7. Eksternalizacija unutarnjeg konflikta – unutarnja napetost ili emocionalni konflikt „premješta se“ u vanjski svijet, gdje postaje konkretan i vidljiv.
8. Kod piromanije požar je prvenstveno povezan s porivom, uzbuđenjem i emocionalnim rasterećenjem samog čina. Kod svjesnog podmetanja požara požar može biti sredstvo za nešto drugo: osvetu, izražavanje agresije, kontrolu, kažnjavanje, komunikaciju neizrecivog ili regulaciju nepodnošljive emocije. U forenzičkoj ili kliničkoj procjeni potrebno je utvrditi motiv, emocionalno stanje prije i poslije čina, odnos prema žrtvi/objektu, razvojnu povijest i eventualnu prisutnost psihičkih poremećaja - kaže naš sugovornik.
Što kažu rezultati istraživanja psihijatrijskih vještačenja za osobe koje namjerno i svjesno podmeću požare?
- Forenzičko-psihijatrijske procjene počinitelja kaznenog djela namjernog i svjesnog podmetanja požara ukazuju na to da ne postoji piromanija u tipičnoj formi te da je učestalost psihijatrijskih poremećaja povišena, posebno težih poremećaja ličnosti (antisocijalni tip ili narcistični tip, često udružen s popratnim sindromom malignog narcizma) i ovisnosti o alkoholu i psihoaktivnim tvarima. U tom smislu, većinski se radi o stanjima koja uključuju očuvanu ubrojivost te samim time postoji i puna kaznena odgovornost (puna kazna) kao posljedica počinjenja djela (dakle, ne radi se o osobama koje su djelo počinile u stanju neubrojivosti). U forenzičkoj psihijatriji bitna je razlika između svjesnog podmetanja požara, kada osoba zna što radi, zna da izaziva požar i može imati konkretan cilj, te piromanije, za koju je karakteristično ponavljano izazivanje požara povezano s karakterističnim porivom, napetošću/uzbuđenjem i zadovoljstvom ili olakšanjem nakon čina, bez drugog dominantnog cilja. Ako je osoba svjesno, ciljano i motivirano podmetnula požar, psihodinamska motivacija ne bi išla prema „neodoljivom porivu za vatrom“, nego prema destrukciji, kao formi agresivnog nagona, uz često prisutnu mržnju kao dominantnu emociju. Zato se u psihijatrijskom vještačenju motiv i psihičko stanje u trenutku djela analiziraju odvojeno od samog pitanja je li osoba požar podmetnula namjerno. Za pitanje kaznene odgovornosti odlučujuće je vidjeti kako psihički poremećaj utječe na sposobnost shvaćanja značenja postupka i upravljanja svojim postupcima u relevantnom trenutku, prema kriterijima konkretnog pravnog sustava. Poremećaj ličnosti je medicinsko-psihološka činjenica, a ubrojivost je pravno relevantan zaključak o psihičkom funkcioniranju u trenutku konkretnog djela - ističe prof. Marčinko.
Koja su obilježja težih poremećaja ličnosti počinitelja kaznenih djela izazivanja požara?
- U počinitelja kaznenih djela namjernog izazivanja požara teži poremećaji ličnosti ne predstavljaju jedinstven profil. Istraživanja i forenzička praksa češće upućuju na heterogenu skupinu, u kojoj se mogu pojavljivati antisocijalne, emocionalno nestabilne, narcistične i paranoidne značajke, često uz poremećaje iz kruga ovisnosti o alkoholu i drugim psihoaktivnim tvarima. Podmetanje požara ponašanje je čiju funkciju treba razumjeti u kontekstu osobnosti, motiva i aktualnog psihičkog stanja. U forenzičkoj psihijatriji nije dovoljno reći da osoba ima „tešku osobnost“. Procjenjuje se struktura osobnosti i njezin stupanj organiziranosti. Kod težih poremećaja mogu biti izraženi vrlo slaba kontrola impulsa, intenzivne i teško regulirane emocije, dominiraju primitivni psihološki obrambeni mehanizmi (rascjep - uz teškoće integracije pozitivnih i negativnih aspekata sebe i drugih osoba, ili projekcija - kada osoba vlastite nepodnošljive osjećaje pripisuje drugima), slaba tolerancija frustracije, nestabilan osjećaj vlastitog identiteta, sklonost težim interpersonalnim konfliktima te agresija kao način regulacije odnosa. Zato se u psihodinamskom smislu postavlja pitanje: je li podmetanje požara posljedica gubitka kontrole nad agresivnim impulsima ili je to dominantno organizirani način ostvarivanja neke namjere? Važno je razlikovati poremećaje ličnosti od piromanije: kod antisocijalnog obrasca, koji je čest u težih poremećaja ličnosti, požar je najčešće sredstvo za postizanje cilja (npr. osvete ili iživljavanja nad drugima), dok kod piromanije samo izazivanje požara ima središnju nagrađujuću funkciju - zaključuje naš sugovornik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....