Jedan liječnik - konkretno, dr. Zoran Bahtijarević, v. d. ravnatelja Klinike za dječje bolesti Zagreb - stavljen je u neizdrživu poziciju: da temeljem bolničkog proračuna, a ne medicine, odluči kojem će bolesnom djetetu omogućiti potreban lijek. Trenutno se u toj bolnici liječi petero djece oboljele od visokosmrtonosnog raka visokorizični neuroblastom, za čije je liječenje odobren novi lijek, koji im šanse za preživljavanje povećava za najviše 20 posto. Međutim, cijena lijeka za tu djecu je 10,5 milijuna kuna! Lijek bi morali podmiriti sami roditelji ili pak bolnica o svom trošku - a cijeli godišnji bolnički proračun za skupe lijekove za svu djecu koja se liječe u Klaićevoj iznosi - 9 milijuna.
Zašto država umjesto bolnice ne podmiri cijenu lijeka?
HZZO ga ne može zakonski platiti jer lijek nije na njihovoj listi, a proizvođač nije ni podnio zahtjev da ga se uvrsti na listu jer je hrvatsko tržište za proizvođača premalo. Ministarstvo zdravstva pak ne želi se jasno izraziti oko prijedloga koji su mu prije oko tri tjedna uputili vodeći dječji onkolog, uz podršku udruge Krijesnica i pravobraniteljice za djecu Ivane Milas Klarić - da se formira poseban fond za skupe lijekove za rijetke bolesti koji nisu na listi HZZO-a i da se podmiri račun za ovaj lijek. Odgovor na prijedlog još se čeka, iako je upravo vrijeme ono čega oboljela djeca nemaju.
Isplati li se uopće plaćati tako skupi lijek ako on povećava šanse za preživljavanje oboljelog djeteta najviše 20 posto?
Jedino ispravno jest postaviti to pitanje na ovaj način: isplati li se dati toliki novac da bi moje dijete živjelo godinu dana dulje ili da bi možda - možda - liječnici ustanovili da je moje dijete dio one male skupine koja će se tim lijekom izliječiti? Odgovor na drugo pitanje jedini je točan odgovor i na ono isprva postavljeno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....