Kod 48% oboljelih od depresije terapija uopće ne funkcionira! ‘To je više nagađanje, nego liječenje, a koliko samo skraćuje život‘

Kod oko polovice svih pacijenata oboljelih od depresije, terapija uopće ne funkcionira, pokazala je nova studija provedena na više od 2400 ljudi s depresijom otpornom na liječenje (TRD) objavljena u British Journal of Psychiatry.

Istraživači Kiranpreet Gill i Danielle Hett otkrili su da čak 48 posto pacijenata s depresivnim poremećajem zapravo ima depresiju otpornu na liječenje - što znači da im nije bilo bolje nakon što su određeno vrijeme uzimali barem dva različita antidepresiva u odgovarajućim dozama.

‘Uzeo sam toliko antidepresiva da su mi sinapse jednostavno iscrpljene‘, rekao je jedan sudionik studije te ukazao na to koliko takva vrsta depresije iscrpljuje.

Studija je otkrila i neke zapanjujuće obrasce: osobe s TRD-om imale su mnogo veće stope ponavljajuće depresije, anksioznih poremećaja, poremećaja osobnosti i samoozljeđivanja u usporedbi s onima kod kojih je terapija bila učinkovita. Dodatno zabrinjava i to što su pacijenti s TRD-om koji su umrli, bili u prosjeku pet godina mlađi od onih sa standardnom depresijom - što sugerira da ovo stanje značajno skraćuje život.

Istraživanje je također otkrilo i da se zdravstveni radnici često osjećaju bespomoćno pri liječenju ovih složenih slučajeva, što potiče frustraciju.

‘Moj liječnik ne zna što bi sa mnom‘, priznao je drugi sudionik studije.

‘Depresija je trajni dio onoga što oni jesu‘

Posljedice depresije otporne na liječenje daleko nadilaze mentalni stres. Gotovo 37 posto pacijenata koji su sudjelovali u studiji isprobalo je četiri ili više različitih antidepresiva a da nije došlo do olakšanja njihovih tegoba, što pokazuje kako se trenutni pristupi liječenju često svode na nagađanje. Zbog toga mnogi pacijenti vjeruju da je njihova depresija trajni dio toga što oni jesu, a ne stanje koje se može izliječiti.

TRD također značajno remeti sposobnost rada. Neaktivnost na poslu bila je puno veća među pacijentima s TRD-om (41,24 posto u usporedbi s 32,60 posto za standardnu ​​depresiju), što pokazuje kako uporna depresija može uništiti nečiju sposobnost da zadrži posao i financijsku stabilnost.

Ove brojke ujedno otkrivaju i prave troškove neadekvatnog liječenja depresije na čitavo društvo, odnosno troškove koji se ne odnose samo na troškove liječenja, već i na izgubljenu produktivnost i ljudski potencijal.

Povezanost mentalnog i fizičkog zdravlja

U podacima se pokazala i povezanost TDR-a i fizičkih zdravstvenih problema. Pacijenti čija depresija nije reagirala na liječenje imali su mnogo veće stope srčanih bolesti, problema s disanjem, probavnih problema i dijabetesa tipa 2. Ova snažna veza uma i tijela pokazuje kako depresija utječe na cijeli sustav te pokazuje kako podjele između mentalnog i fizičkog zdravlja zapravo nema.

Studija je otkrila i značajne nedostatke zdravstvenog sustava te izazove s kojima se susreću liječnici. Kao prvo, tu je nedosljedna terminologija i kriteriji klasifikacije za TRD, pri čemu zdravstveni djelatnici naizmjence koriste izraze poput ‘kronična depresija‘ ili ‘rekurentna depresija‘. Ovaj nedostatak standardnog jezika komplicira planiranje liječenja i otežava provedbu pristupa utemeljenih na dokazima.

I sâm zdravstveni sustav je dio problema. Iako pate od složenijih stanja, manje je vjerojatno da će pacijenti s TRD-om biti upućeni u službe za mentalno zdravlje u zajednici u usporedbi sa standardnim pacijentima s depresijom. Umjesto toga, češće budu hospitalizirani, što sugerira reaktivan, a ne preventivni pristup otpornosti na liječenje.

Pacijenti s depresijom otpornom na liječenje obično primaju ili visoko specijalizirane intervencije ili minimalnu podršku zajednice, s tek nekoliko opcija između. Pacijenti su stoga frustrirani i osjećaju da su ‘ostavljeni u limbu‘.

Također, istraživači su otkrili da TRD pogađa jače sa svakim neuspjelim tretmanom. Ljudi koji su naizmjenično uzimali četiri ili više antidepresiva imali su manju vjerojatnost da će zadržati posao i imali su više dodatnih zdravstvenih problema od onih koji su probali manje lijekova. Ovaj obrazac pogoršanja pokazuje da otpornost na liječenje nije fiksno stanje, već nešto što se s vremenom može pogoršati ako liječnici ne mogu pronaći učinkovite tretmane.