Iako ih ne možemo vidjeti, bakterije su posvuda (jedan gram zemlje sadrži više od sto milijuna bakterija). Ima ih čak u nekim najnepristupačnijim staništima na zemlji (na polovima, u termalnim izvorima, oko vulkana). Njihova je uloga esencijalna u našem ekosustavu, obavljaju neophodne procese poput vezivanja dušika na korijenju biljaka i sudjeluju u simbiotskim reakcijama s drugim organizmima.
Međutim, najveći simbiotski sustav čini ljudsko tijelo. Ili pak, bakterije nastanjene u i na njemu? Naš je organizam zapravo veliko stanište mnoštva bakterija. Dok humanih stanica na tijelu ima oko deset trilijuna, u našim crijevima obitava deset puta više bakterija, točnije - stotinu trilijuna!
Ugrožavanje tog uravnoteženog odnosa između bakterija i njihovog okoliša, našeg tijela, potencijalno može biti vrlo opasno za zdravlje i homeostazu organizama. Uzmimo za primjer bakteriju Staphylococcus aureus. Normalno, ta vrsta živi u ljudskom nosu, sluznicama spolnog trakta te na koži i ne izaziva dodatne probleme.
Međutim, ukoliko dođe do oštećenja kože, S.aureus može se pojaviti u krvotoku gdje se kolonizira i izaziva bolesti. Dakle, odnos između S.aureus i njegovog humanog domaćina je dinamičke prirode. Može se mijenjati ovisno o okolišu, od mutualizma (interakcije između dvije ili više različitih vrsta od kojih svi imaju koristi), pa do parazitizma (tip simbiotskog odnosa između različitih vrsta u kojem jedan organizam, parazit, ima koristi na štetu drugog organizma).
Potraga za načinima liječenja bolesti uzrokovanih bakterijama dovela je do otkrića antibiotika. Ti moćni lijekovi ubijaju ili ograničavaju rast određene bakterije. Postali su široko dostupni početkom 40-ih godina prošlog stoljeća kada su bili smatrani čudotvornim lijekovima - jer za razliku od do tada poznatih lijekova koji su samo ublažavali simptome bolesti, oni su omogućavali potpuno izlječenje. Unatoč tome, za manje od deset godina nakon prvog otkrića antibiotika, pojavili su se sojevi bakterija otporni na njih.
Taj problem, koji je postajao sve intenzivniji, pokazuje da postoji biološki princip prirodne selekcije. Kako se uporaba antibiotika povećala, sojevi bakterija mogli su preživjeti duže pod antibioticima od ciljane bakterije, a njihov broj je rastao, pa tako i broj gena odgovornih za rezistenciju ili otpornost.
Kako bakterija relativno lagano izmjenjuje svoj genetski kod s drugima, prenesena je i rezistencija. Danas, nekoliko vrsta bakterija može životno ugroziti čovjeka i oduprijeti se svakom dostupnom antibiotiku. To je tzv. kriza rezistencije. Još jednom bakterije dokazuju da su i bolji biokemičari od nas!
Stoga, čuvajmo našu bakterijsku floru, pažljivo birajući hranu koja djeluje kao prebiotik. Prebiotici pomažu u prehrani dobrih bakterija u crijevima. Radi se o kemijskim tvarima ugljikohidratne prirode, a jedna od najpoznatijih je inulin. Ima ga i u korijenu cikorije. Zvuči poznato? Da, šalica kavovine od mješavine ječma i cikorije ujutro uvelike koristi organizmu.
Dok ječam suzbija suvišno zakiseljavanje organizma, cikorija pomaže održavanju normalne crijevne flore. Vrijedi potrošiti malo vremena svako jutro za pripremu tog korisnog napitka, zar ne?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....