YouTube: Kako je 5-godišnjak postao moćniji od televizije

RIM - Prije samo pet godina, u travnju 2005., trojica prijatelja, uposlenih u Paypalu - Steve Chan, Chad Hurley i Jawed Karim - odlučili su pokrenuti dotad neviđen biznis na Webu: YouTube, mjesto gdje će svatko moći ukrcati svoj video da ga vide i drugi.

Malo mjeseci potom, u studenome te iste 2005., Sequoia Capital je u njihovo poduzeće uložio više od 11 milijuna dolara. Samo godinu i pô kasnije mogli su to prodati, i prodali su, Googleu za lijepih 1,65 milijardi dolara. Ciljajući srednjoročno: tek bi ove godine za Googleove vlasnike Sergeja Brina i Larryja Pagea YouTube mogao postati financijski pozitivan - ako ih ne opelješe sudski sporovi.

Dobitna kombinacija

Dakle, YouTube bi mogao vratiti uloženo i donijeti zaradu tek u godini kada bi onome tko bi htio pogledati sve što su pojedinci ukrcali na nj trebalo 1700 godina, bez spavanja.

Generalno se ulaže mnogo više vremena: samo u siječnju ove godine njegovi posjetitelji pogledali su i poslušali 13 milijardi videa, što je YouTube plasiralo na treće mjesto popisa najposjećenijih websitea na internetu, odmah nakon Googlea i Facebooka, a znatno prije Flick’ra.

Logika YouTubea nije toliko: “Stvorit ću ono najbolje“, koliko: “Izabrat ću najbolje među već stvorenim i predstavljenim”. To se pokazuje dobitnom kombinacijom.

YouTube je stekao slavu i po ekscesima: u Hrvatskoj po kompilacijama javnih istupa tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Ivice Kirina; mnoge novine po planetu prenijele su slike nasilja i maltretiranja koje su anonimni kriminalni klipani popeli na Web da bi se pohvalili svojim kukavičkim “junaštvom” i postali “face”; prijatelji jedni druge upozoravaju na scene koje izazivaju smijeh ili čuđenje… A i političari su upozoreni: navodno je Gordon Brown naučio smiješiti se u javnosti pošto su njegovu smrknutost izmasakrirali na YouTubeu.

Od amatera do zvijezda

Ipak, glavno područje je glazba, gdje potpuni diletant može popeti svoje mučenje Brahmsa, amaterski zbor svoju verziju inače dirljive pjesme, a fanovi videoklipove pjesama koje ih bacaju u trans. You Tube je demokratičan: spomenutog diletanta pogledat će stotinjak posjetilaca, što neopreznih, a što srodnika, dok će Lady Gaga naloviti auditorija koji se broji stotinama tisuća. Ali i amater može skupiti 350.000 posjetilaca - kao što je to učinio Charlie McDonnel, iz Batha u Engleskoj, koji se snima kako svira ukulele te je za mnoge glavna zvijezda YouTubea.

Ukratko, na YouTubeu ima videokruha za svačije zube. Valja samo potražiti.

Sve je to učinilo da YouTube u ovih pet godina nadmaši mnogo stariju televiziju, te da sam počne stvarati planetarne zvijezde, kao što pokazuje bizaran ali ne i nelogičan uspjeh Susan Boyle.