- Ovo tu ti je lemilica, to ti je pec pec, pa je ne držiš za metalni dio, nego kao olovku, ovako - strpljivo mi objašnjava Albert Gajšak, 20-godišnji karlovački hit poduzetnik, vlasnik start-upa CircuitMess, a ovih dana sigurno i jedna od traženijih osoba u Hrvatskoj uopće.
U nekoliko dana napravio je apsolutni kaos na Kickstarteru, gdje je predstavio svoj MAKERphone, “edukativni mobilni telefon koji funkcionira na “uradi sam” odnosno “sastavi sam” principu, dizajniran da svijetu na zabavan i zanimljiv način približi elektroniku i programiranje”.
Želio je u 45 dana skupiti 15 tisuća dolara za lansiranje svojeg mobitela, a na kraju su mu u pet dana stigle prednarudžbe u vrijednosti nešto manjoj od 74 tisuće dolara, kaže nam nakon što provjeri posljednje brojke. Sat vremena kasnije, nakon povratka u Zagreb, opet odlazimo na Kickstarter, a iznos je sada već solidno iznad 75 tisuća dolara.
Tisuću dolara svaki sat
Gajšak je unatoč uspjehu, a svakih sat vremena mu trenutno na račun sjeda tisuću dolara, ostao skroman i pristupačan, na neradni dan rado nas je ugostio u svojem uredu i prvima nam korak po korak objasnio kako sastaviti njegov mobitel.
Otvara kutiju u kojoj su svi dijelovi za mobitel, koju, inače, sami izrađuju na CNC stroju (vrsta preciznog tokarskog stroja), i kreće s objašnjavanjem:
- Ova crvena pločica, to je matična ploča. To je ono što međusobno povezuje različite komponente u smislenu cjelinu, mozak. Ona spaja, recimo, mikroračunalo s ekranom ili ekran s nečim trećim i tako zapravo određuje kako će uređaj funkcionirati, slično kao matična ploča na računalu. Iscrtana je na način da vidiš na koji njen dio trebaš staviti određenu komponentu. Ispod nje dolazi baterija, koja nam treba da bi cijela stvar uopće bila prijenosna i funkcionirala kao mobilni telefon. Tu su i četiri komponente kućišta, pojednostavljeno, okvir telefona, dva komada za svaku stranu. Jedan je sloj zaštitni, a ispod njega je estetski, koji ćemo ponuditi u različitim bojama i varijantama, s uzorcima... - priča nam.
- U kutiji koju šaljemo kupcima imamo i glavno mikroračunalo u kojem su procesor, RAM, flash memorija... Sve ono što procesuira, pogoni sve ostale ulazne ili izlazne uređaje. Pametne stvari - jednostavno objašnjava Albert, koji je od početka ispravno procijenio moju nešto skromniju razinu razumijevanja tehnike i tehnologije.
- Dalje, tu je GSM modul, zaseban čip koji je nas uređaj povezuje s mobilnom mrežom, odnosno za to da gadget može funkcionirati kao mobitel. On dođe pretcertificiran, ima takozvani IMEI, broj kojim se registrira na mrežu - objašnjava, dodajući da sve navedene dijelove naručuju iz Kine iz jednostavnog razloga - nitko ih drugi ne proizvodi.
Osim toga, u kutiji su antena, DAC (iliti Digital to Analog Converter, zaslužan za proizvodnju zvukova), pojačalo, ekran u boji (sličan onome koji su imali mobiteli, recimo, 2004. godine) te nešto sitnih komponenti, tipke i kapice za tipkala te nekoliko konektora.
Nakon što me detaljno upoznao sa “sastojcima” jednog mobitela, krećemo na konkretnu stvar - sastavljanje, koje se u najvećoj mjeri bazira na lemljenju.
Priznajem Gajšaku da sam uspješno izbjegla jedino potencijalno druženje s lemilicom koje sam ikada imala, ono na satu tehničkog.
- Nema veze, prolazio sam slične stvari s djecom, ali čak i s, recimo, studentima FER-a. Neki razumiju mnogo stvari, no neki su prilično neupućeni - otkriva Albert, koji osobno ne razmišlja o odlasku na fakultet.
Specifična zanimanja
Što zbog činjenice da je sada već u potpunosti posvećen svojoj tvrtki, što zbog toga što smatra da čovjeku danas, da bi bio uspješan, nije nužan toliki opseg znanja koji se pokušava prenijeti na fakultetima. Budućnost je, kaže, u specifičnim zanimanjima. Prema njegovim uputama, uzimam jednu komponentu hardvera, tipku mobitela, i uglavim je u mjesto na početnoj ploči predviđeno za nju.
- E, super. Sad okreni ploču. Prisloni lemilicu na komponentu, a potom prisloni i lem - precizan je Gajšak, a trudim se biti i ja. Iz lemilice i lema kreće dim, što je znak da dobro radim stvar. I dalje prema uputama, odmičem lem i lemilicom još malo uređujem minijaturnu rastaljenu smjesu.
- Sad vidiš kako je meni stalno. Život mi je agonija, cijele dane lemim, a novinari dođu i slikaju me. Sviđa mi se ovo što ste vi došli napraviti nešto sami - smije se Albert. Nastavljam s lemljenjem ostalih tipki, a potom i drugih komponenti, ekrana, pojačala...
- Taman ću odgovoriti na sve mailove dok ti to riješiš - kaže.
Procjena je da kompletno slaganje uređaja traje oko sedam sati pa ipak skraćujemo svoj tečaj.
- E, sada šarafimo kućište - objašnjava, a ja sam sretna što mi se barem nešto ne treba dodatno objašnjavati. Albert usput priča da u početku nije bio siguran hoće li ljudi biti voljni dati stotinjak dolara za ovakav edukativni alat, no bez obzira na to upustio se u projekt. Kao i s MAKERbuinom, retro igraćom konzolom koju korisnici sastavljaju kod kuće, a s kojom je sve počelo, i ovo se pokazalo kao dobitna kombinacija.
Space invaders
- Sad možemo staviti SIM karticu i mobitel je gotov - kaže. Palim uređaj, a na jednostavnom zaslonu nudi mi se nekoliko opcija - imenik, pozivi, aplikacije...
- Imaš na njemu nekoliko igara, ali to je podložno promjenama. Programi se mogu staviti na SD karticu kao na običnom mobitelu - objašnjava. Palim verziju Space Invadersa prilagođenu za ovaj uređaj, a cijela stvar podsjeća na igranje Snakea na Nokiji 3310. Što zbog retro štiha jer su takve tipke i ekran, koji je rezolucijom daleko od onoga na što smo danas navikli, tako i zbog toga što sam uvjerena da je moj MAKERphone u najmanju ruku jednako jak i čvrst poput najpoznatijeg titana među mobitelima.
- Nakon što ga spojiš na laptop, možeš na njemu programirati igre ili druge aplikacije. Poanta je u učenju programiranja u različitim programskim jezicima. Nije kao klasično “dosadno programiranje”, gdje napraviš da ti nešto, primjerice, leti po ekranu, nego umjesto toga pališ i gasiš LED-ice, ispisuješ nešto, možeš povezivati tipke s dodatnim modulima i slično - objašnjava mi Albert, napominjući da se s gadgetom može raditi u različitim programskim jezicima, ovisno o razini poznavanja koju posjeduje vlasnik. U svakom slučaju - ni tu nije problem ako ste potpuni početnik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....