Kroz naše smo ronilačke avanture obišli velik dio jadranskog priobalja, ali i zavidan broj otoka i otočića. Dok smo neke jednostavno dodali na svoj popis odrađenog, neki od njih vuku natrag poput magneta. Jedno od takvih mjesta je kvarnerski dragulj Rab, s ronilačke strane nepravedno zapostavljen i nešto manje poznat, a itekako ima za ponuditi vrhunske lokacije, ne ustručavam se reći da sam neke od svojih najljepših zarona napravila baš tamo. Dno rapskog akvatorija nije nakrcano brojnim olupinama brodova i aviona, ali zidovi koji se ovdje mogu pronaći puni su života i boja, od veličanstvenih crvenih gorgonija do fascinantnog mikro svijeta pužića i rakova.
Površina Raba zauzima malo više od 90 kvadratnih kilometara, a s Krkom i Pagom čini istočni, unutrašnji niz kvarnerskih otoka, koje od kopna dijeli Velebitski kanal. Uz manje otoke koji ga okružuju, čini rapsku otočnu skupinu u kojoj se ističu Sv.Grgur i Goli na sjeverozapadu otoka, te uzak i dugačak otok Dolin koji se pruža uz naselja Barbat i Banjol na južnoj strani, tvoreći Barbatski kanal. U ovu otočnu skupinu spadaju i nešto udaljeniji otočići Laganj Veli, Dolfin i Trstenik.
Geografski položaj čini ovaj otok vrlo pristupačnim, vožnja trajektom je kratka i jednostavna, a turistička je ponuda općenito vrlo dobra, pa se uz burnu povijest iz koje su proizašle mnoge zanimljivosti, legende i atraktivne građevine, ovdje održavaju i brojne manifestacije, među kojima i jedna zanimljiva nama roniocima, Mares Underwater Photo Marathon, natjecanje u podvodnoj fotografiji, koje se već godinama zbog odlične podrške lokalnih centara i Turističke zajednice te vrhunskih ronilačkih lokacija zadržava u ovom akvatoriju i privlači velih broj vrhunskih podvodnih fotografa i videografa iz čitavog svijeta.
Rab je vizualno vrlo neobičan, pogled s trajektnog pristaništa pada na gotovo gole stijene okrenute buri, iz kojih ljeti proviruju samo čuperci mirisnog smilja, ali kako se cestom približavamo središnjem dijelu otoka, vegetacija postaje sve bujnija. Područje poluotoka Kalifronta je najzelenije i prekriveno je šumama hrasta crnike i crnog jasena. Šuma Dundovo koja se proteže sredinom otoka jedna je od najljepše očuvanih autohtonih šuma hrasta crnike na Jadranu, a možda i šire. Pogled s trajekta definitivno vara, jer gotovo četvrtinu Raba prekriva bujna vegetacija, po čemu je u prošlosti najvjerojatnije dobio i svoje ime, od ilirskog ili liburnskog imena arba, u prijevodu "šumovit" ili "zelen". Uz naziv Smaragdni otok, očito iz istog tog razloga, mnogi ga nazivaju i Otok sreće, s kojim bi se nakon boravka ovdje složili i mi.
Barbatski kanal, koji Rab dijeli od otočića Dolina, posve je drugačiji, pomalo nalik jezeru zbog mirne površine i djelomično muljevitog dna i reklo bi se da nije baš toliko atraktivan kao ostatak otoka.
Kao što prvi pogled na otok vara, tako i mjesto Barbat, smješteno s druge strane kanala, nasuprot Dolina uvijek ugodno iznenadi. Ovo je mjesto fizički spojeno preko Banjola s Rabom, ali je ipak zadržalo neku svoju posebnost.
Turizam, vinogradarstvo, poljoprivreda i maslinarstvo samo su neke od gospodarskih grana kojima se ljudi ovdje od davnina bave, ali ono po čemu je mjesto prepoznatljivo na prvu je mnoštvo brodova i brodica privezanih u mirnim lučicama povezanim šetnicama preko pješčanih plaža. Za odmor idealno, ali i za aktivni turizam u različitim oblicima. Već na samom ulazu u mjesto se nalazi naš cilj, ronilački centar Mirko Diving, jedan od četiri centra koji egzistiraju na otoku.
Postoje od 1994. godine, a glavni dio posla obavljaju Arijan Žigo i sin Luka, dok djed Mirko koji je s Arijanom otvorio centar sada uglavnom asistira. Arijan se od otvorenja ronjenjem bavi profesionalno, završio je Fakultet za fizičku kulturu i dobio sve potrebne certifikate kako bi ishodio licencu za otvaranje centra. Opremu je kupovao po malo, koliko su financije dopuštale, a nabavkom opreme i posao se širio. Sada imaju dva 12-metarska broda s kapacitetima za 12 ronioca i u sezoni koja ovdje traje od travnja do polovine listopada svakodnevno vode grupe na ronilačke izlete, rade probne zarone ili tečajeve po SSI i SNSI asocijacijama do advance ronioca, a moguće je rezervirati i pakete ronjenja uz smještaj u apartmanima koji su također u ponudi. U zimskom periodu odrađuju se neki drugi neronilački poslovi, ali i popravci u centru kojih se uvijek nađe.
„U dometu centra postoji nekih tridesetak lokacija na koje redovito vozimo, a velika većina su podvodni zidovi. Najčešće sidrimo brod u blizini obale, s dnom od dva do tri metra ispod i onda se istražuju zidovi koji padaju na četrdesetak metara dubine.“ – objašnjava Arijan. „Strujanja ovdje najčešće nema, more je mirno što je idelano za početnike ili probne zarone, dok su i napredni ronioci zadovoljni jer mogu dublje na zid. Grupe na brodovima su zbog toga često mješovite i svi su uvijek sretni.“
Iako se lokalni centri uglavnom bave svatko svojim gostima, za vrijeme događaja poput ekoloških akcija ili natjecanja u podvodnoj fotografiji odlično surađuju i svi su spremni pomoći. Ekološke se akcije na Rabu održavaju svake godine, pa osim onih većih gdje sudjeluje više centara i klubova, Mirko Diving redovito radi i onu lokalnu s udrugom Komet iz Barbata.
Među lokacijama u dosegu centra nekoliko je vrhunskih, a one su najvećim dijelom smještene oko sjeverne strane Raba, na otocima Prvić, Sveti Grgur i Goli otok, ali ponekad se za dobar zaron „potegne“ i nešto dalje, do Cresa ili Paga, kada se obično organiziraju dva ronjenja, bez vraćanja u centar između njih. Ronioci su najveseliji kada „dobiju“ izlet na Veli i mali Ćutin, otočiće između Raba i istočne obale Cresa, koji su uz lunske gorgonije na Pagu daleko najatraktivnija lokacija ovog akvatorija. Iako smo ovdje ronili više puta, bili smo neizmjerno sretni kada smo saznali da idemo još jednom.
Ovo je top pozicija, ne samo za ovaj akvatorij već za cijeli Jadran i uvijek se vidi nešto zanimljivo i novo. Iako je uvriježeno mišljenje da je Mali Ćutin ljepši, ne slažemo se s time, oba su podjednako lijepa i svaki nudi svoje čari, jedan gustu šumu širokih lepeza još uvijek zdravih, ljubičastih gorgonija, dok se na drugom može vidjeti fascinantan kanjon, atraktivna špiljica i lijepi prevjesi fantastičnog kolorita.
Ronjenje na Velom Ćutinu započinje sidrenjem na platou s dnom od desetak metara dubine uz rub kanjona kojim se spušta i bira pravac, na lijevu ili desnu stranu. Gorgonija ima i ovdje, naročito na desnoj strani, na dubini čak i manjoj od četrdeset metara. Među polipima ovih koralja svoj dom pronalaze brojne škarpine i smokvače koje se provlače kroz ljubičasto crvene grančice, dok ih morske mačke smatraju dovoljno sigurnima za polaganje svojih jaja.
Zid Velog Ćutina je bogat raznim procjepima, prevjesima i otvorima, a na devet metara dubine se nalazi procjep u obliku slova „L“. Otvor dodatno zagrađuje stijena i lako ga je moguće promašiti. Mi smo ga uspjeli pronaći, ali je špiljicu vrlo lako zamutiti zbog pješčanog tla koje se kovitla pri svakom zamahu peraja. Zbog toga je nakon ulaska prethodnog ronioca, dobro pričekati neko vrijeme dok se pijesak ne slegne. Tek onda je moguće napraviti dobru fotografiju iznutra. Mikro svijet je ovdje također mnogobrojan, kao i izuzetan riblji fond, koji se kreće u jatima u svim mogućim smjerovima.
Prije samog izlaza iz kanjona postoje dva odvojka, jedan širine metra koji koso izlazi u otvoreno more, dok je drugi nešto uži i tvori tunel kroz koji je moguće s lakoćom proći. Idealno za igranje pred kraj zarona, ali je ipak zbog dubine i atraktivnosti lokacije, potrebno pažljivo isplanirati ronjenje. Bez ronilačkog računala ionako ne idemo nigdje, ali zlu ne trebalo i moj zamjenski Garmin je također tu.
Mali Ćutin karakterizira široki plato pokriven travom cvjetnicom posidonijom gdje se brod sidri i zid koji počinje na osam metara dubine i spušta se gotovo okomito na četrdeset. Kolonije gorgonija na ovom malom otočiću s postavljenom statuom anđela na svom vrhu, još su veće i gušće, ali i nešto pliće, pa ga ronioci često više vole od Velog. More je na obje pozicije izuzetno čisto i vidljivost je najčešće odlična, pa dubina na Ćutinu lako zavara. Na obje ove lokacije nailazimo na slične morske stanovnike, od prekrasnih spužvi svih mogućih boja, manjih i većih primjeraka hobotnica u plićim djelovima, do jastoga, škarpina, ugora i tabinji u škuljama, a moguće je vidjeti i čak i tune, orade ili ciple. Ovom popisu tu nije kraj jer svaki novi zaron na Ćutiskoj lokaciji donosi i nova iznenađenja.
Posebna je priča livada posidonije koja pruža dom brojnim jatima ušata, crneja, martinki i drugim manjim ribama, ali i zvjezdačama, hobotnicama i različitim vrstama puževa koji se skrivaju među njenim dugačkim vlatima. Nošene morskom strujom koja ovdje zna ponekad biti i jaka, one lelujaju, uz male crneje koji ih spretno zaobilaze ili se provlače među njima, stvaraju čaroliju prema kojoj je teško ostati ravnodušan. Ovaj zaron uvijek donese osmjeh na licu pri izlasku na brod.
Nije za sve ovdašnje lokacije potrebna duga vožnja brodom, neke su dostupne i na dvadesetak minuta od centra, poput one gdje se nalazi potopljeni brod Tabinja, na udaljenosti od otprilike tri nautičke milje od Barbata, pored Raba, uz južnu stranu otoka Dolin. Uz Tabinju koja je potonula uslijed nasukavanja na hrid zbog nevere, u trenutku, kako neki navode, nepažnje uslijed razmjenjivanja nježnosti kapetana i njegove drage, na ovom se području nalaze još tri manje brodice koje je moguće obići u istom zaronu.
Dok se Tabinja nalazi već pomalo razasuta po pješčanom dnu na 25 do 35 metara dubine, ostali su brodovi mali ali kompaktni i obilaze se u povratku prema natrag. Nisu posebno atraktivni, ali predstavljaju zgodan poligon za početnike, uz dodatak sada bezopasnog minskog polja iz Drugog svjetskog rata.
Ono što budi pažnju na Tabinji su ugori koji su zauzeli dobar dio raspoloživih otvora za svoje domove i ako imate sreće izići će iz njih u potrazi za hranom. Mi smo sreće imali i vidjeli smo dva oveća primjerka, ali vrlo brzo su nestali u mraku olupine. Vrijeme potapanja ovog broda nije nam poznato, ali se u njemu još mogu raspoznati prostorije i pronaći manji predmeti iz kuhinje. Ne znamo ni što se dogodilo s ljubavnim parom, navodno su uspjeli spasiti, a mi se nadamo da je to istina.
Na ovoj smo lokaciji pronašli i pozamašan primjerak škarpine koja je lijeno odmarala na jednoj od olupina. Jednako je strpljivo i odpozirala za fotografije, dok na kraju ipak nije odlučila podići svoje leđne peraje i zbrisati na mirnije mjesto.
Arijan u svom akvatoriju još uvijek ne primjećuje velike razlike nastale uslijed zagrijavanja mora, kao što su primjećene u nekim drugim djelovima Jadrana, ovdašnje su gorgonije još uvijek zdrave, barem ove koje redovito pohodi, iako vatrenih crva nalazimo i ovdje. Kako se čini oni su posvuda postali „domaće životinje“ i uništavaju okoliš koliko uspiju. Bez obzira na njih svaki zaron na ovom području nama je bio više nego lijep, a u posljednjih nekoliko godina smo ih prošli dosta, od gorgonijama i pužićima naseljenog Rta Šilo na Prviću ili tunela na krajnjem sjeveru ovog otoka, kanjona na Svetom Grguru, gdje je za vrijeme bivše Jugoslavije postojao zatvor, sličan onome na Golom otoku, do podmorja Golog, naročito njegove sjeverne strane, uz hridi Velikog i Malog Macinja gdje zidovi padaju i do pedeset metara dubine.
Arijan je ipak pomalo razočaran prošlogodišnjom slabijom ronilačkom sezonom i smatra da bi ovakve ljepote trebalo možda bolje oglasiti. “Bilo bi lijepo kada bi i kod nas postojao specijalizirani ronilački sajam jer samo ronioci mogu ljudima objasniti iz prve ruke kako podmorje izgleda, te da se centrima na neki način pomogne s promocijom ronjenja vani, jer su štandovi na velikim sajmovima skupi i malo tko od nas si to može priuštiti.“ – kaže Arijan.
Nadamo se da će se to u nekoj budućnosti i dogoditi, jer Hrvatska ima predivno podmorje, počevši od brojnih arheoloških nalazišta, potopljenih brodova i aviona, zidova, špilja i velike raznolikosti flore i faune, šteta bi bilo da bilo koji dio ovog golemog bogatstva ostane skriven.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....