Ronilačka se populacija uvijek mogla podijeliti na ljubitelje šarenila morskog života i na one koji preferiraju olupine brodova, aviona ili pak podmornica, oduševljeni pričama koje prate svaku od njih. Znaju te priče biti vrlo dramatične, brodovi su možda potonuli u bitkama ili progutani valovima uslijed jakih oluja, ponekad su i tužne jer su brojni ljudski životi ugašeni pri njihovim potonućima i neminovno je da kod ronioca koji se provlače kroz rebra broda, razgledaju nadgrađa, palube ili se zavlače u potpalublja nailazeći možda i na vrlo osobne predmete posade ili putnika, vrlo često izazivaju snažne emocije. Netko se zanima za povijest, netko za tehničke karakteristike potonulog broda, razgledajući s dječjom radoznalošću konstrukciju, mehanizme, motore ili sidra, dok nekog jednostavno zanima činjenica kako okoliš godinama utječe na objekt sagrađen ljudskom rukom.
U ovom posljednjem segmentu na svoje dolaze i ljubitelji morskog života, jer svaka se olupina u konačnici pretvori u umjetni greben oko kojeg se skupljaju velika jata ribe, u njega se zavlače ugori, tabinje, kirnje ili škarpine, a na brodskoj se užadi mogu pronaći brojni pužići, nalazeći ovdje dom za neometan život. Teško je nabrojati sve olupine u Jadranskom moru, neke su dobro poznate i lako dostupne, druge su na dubinama koje dosežu samo tehnički ronioci, a mnoge se još uvijek nalaze samo u pričama i sjećanjima starijih i tek čekaju da budu otkrivene.
Jedna od ljepših, ali i posjećenijih olupina svakako je stari parobrod Lina koji leži na morskom dnu na sjeverozapadnoj obali Cresa, potonuo u kratkom vremenu zbog velike magle, udarivši u rt Pečen. Danas se Lina nalazi na dubini od 20 do 55 metara i podjednako je atraktivna rekreativnim kao i tehničkim roniocima. Njen uspravan elegantan pramac koji se uzdiže iz pijeska kroz more izuzetne vidljivosti i dio nadgrađa broda do 40 metara dubine sasvim su dovoljni za prosječan rekrativni zaron, a za sve one koji žele, a njihove licence im to dozvoljavaju, moguće je u brod ući ili se spustiti do propelera broda na maksimalnu dubinu.
Baš uz ovu „staru gospođu“ smo odlučili testirati još jedno GARMIN-ovo ronilačko računalo, prvo velikog formata, Descent X50i. Baš kao i Lina, ovo računalo zadovoljava sve potrebe rekreativaca, ali i tehnikalaca pa su za najveće dubine u GARMIN-u proizveli snažnu safirnu leću, nepropusne metalne gumbe i rezervno ronilačko svjetlo koje je dovoljno svijetlo za korištenje pod vodom. Računalo ima i 3D kompas, kalibriran pomoću GPS-a i nije ga potrebno držati horizontalno u vodi i vrlo je koristan u navigaciji.
Već naviknuti na MK seriju GARMIN-ovih ronilačkih računala, uočili smo da i na ovom modelu postoje sve značajke koje su nam bitne, poput GPS-a, SubWave tehnologije kroz koju korisnici mogu koristiti računalo za međusobnu komunikaciju pod vodom i praćenje tlaka u spremniku, dubine i udaljenosti drugih ronilaca kako bi pratili jedni druge kad vidljivost može biti ograničena.
Moram priznati, razveselio me i veliki 3-inčni zaslon ove „nove igračke“, živopisnih boja i dovoljno velikih brojki i slova, što zaista olakšava čitanje podataka pod morem već na prvi pogled. Za one koji smatraju kako se ronilački sat ne treba nositi svakodnevno u izlazak ili na posao, ovo je prava stvar jer je sve ono bitno za sigurno i ugodno ronjenje integrirano u njega. Podesili smo naš profil ronjenja, jednostavno preko zaslona osjetljivog na dodir nakon čega smo potražili Roberta iz Marine Sport Dive centra u Moščeničkoj Dragi kako bi unajmili ronilačke boce i ukrcali se na brod centra koji će nas odvesti do lokacije ronjenja.
Ovdje je je brigu o našoj grupi preuzeo Goran, dajući nam detaljan brifing oko ronjenja i ispričao pokoji detalj o potonulom brodu.
Željezni parobrod Lina, nakon narudžbe iz kompanije Vinuesa & Co., izgrađen je kao vrlo moderan brod 1879. godine u brodogradilištu Newcastle on Tyne u Velikoj Britaniji, gdje je dobio ime Nuevo Estremandura s kojim je plovio sve do 1903. godine, nakon čega ga kupuje francuska kompanija za svoju putničko-teretnu flotu brodova i preimenuje u Ville de Nemours. Pod francuskom je zastavom plovio četiri godine prevozeći teret, putnike i domaće životinje, da bi 1907. ovaj brod još jednom bio prodan, ovaj put u Italiju, vlasniku kompanije Adriatica, Vincezu Granati iz Barija, gdje konačno dobiva ime Lina.
Glavni mu je zadatak bio prijevoz ulja i vina iz talijanske pokrajine Puglija i dovoz ugljena iz Cardiffa u povratku. Vjerno je Lina služila u ovom poslu sve do 14. siječnja 1914. godine kada se pod zapovjedništvom kapetana Giuseppea Cicconardija u noći obavijenoj gustom maglom, izgubivši orjentaciju prilikom plovidbe kroz kanal Vela vrata, između Cresa i obale Istre, nasukala nedaleko rta Pečen te vrlo brzo i potonula. Po dostupnim se podacima posada ipak uspjela spasiti, a Lina je pala na morsko dno te ostala u gotovo savršeno uspravnom položaju. Još uvijek se ponosno odupire udarima valova i struja, a njen visoki, elegantni čelični pramac omiljen je motiv podvodnih fotografa. Željeli smo ovu fotografiju i mi, pa smo se užurbano bacili na oblačenje odijela.
Goran je usidrio brod i nakon opremanja smo bili spremni za skok u more. Nedostajala je samo još jedna „sitnica“ koja život znači, moj GARMIN! Vrlo jednostavno ga je staviti oko ruke jer dvostruke elastične trake udobno i sigurno pristaju i oko manjeg zapešća, a kopčama sa strelicom može ih se zatvoriti, a potom i zaključati, jednom rukom. Ocjena ronjenja Descenta x50i je 20atm, što znači da uređaj može izdržati tlak poput onog na 200 metara dubine. Vrlo impresivno i definitivno više nego što bih to izdržala ja, pa ovo računalo sve svoje raskošne mogućnosti može pokazati tek s tehničkim roniocem. Što naravno ne sprječava i sve ostale ronioce da ga sigurno koriste.
Lokacija Line je dostupna samo brodom, a sama olupina je obilježena plutačom u uvali, oko 50m južno od rta Pečen. Ovdje smo uskočili u more, nakon čega smo se po užetu spustili do pramca koji se mogao razabrati već na par metara dubine. Ovdje je more najčešće vrlo bistro, a morske su struje slabe. Poput dva velika oka gledali su nas bočni otvori na pramcu u koje su uvučena dva starinska sidra.
Žute su spužve sumporače djelomično prekrile dio desnog boka broda, dajući patinu starosti čeličnoj konstrukciji.
GARMIN je ovdje pokazivao dvadeset i pet metara, pa smo požurili prema stražnjem dijelu broda kako bi što više toga uspjeli pogledati u kratkom vremenu koje imamo.
Pješčano je dno strmo i krma broda koja se nalazi na maksimalnoj dubini je na 55 metara, ali taj smo dio ostavili ekipi tehnikalaca koja je ronila u isto vrijeme. Paralelno s nama, na lokaciju je stigao još jedan brod s grupom od pedesetak ronioca. Iako u startu nismo bili sretni s tim, jer previše ronioca na olupini koja k tome leži na pijesku, znači i fotografije pune sedimenta. Slegnuli smo ramenima i pomirili sa sudbinom: „Gdje čeljad nije bijesna...“
U jednom trenutku, u gužvi koja je nakratko nastala, netko me kucne po glavi. Okrenula sam se pokušavajući kroz masku razaznati tko je i što mi želi reći. Lena! Prepoznala sam kroz staklo oči drage prijateljice iz Rijeke, koja se slučajno našla na onom pridošlom brodu. Razveselile smo se ovom neobičnom podvodnom susretu i nekako znakovima uspjele dogovoriti da se čujemo nakon ronjenja i povratka na kopno.
Provjerila sam na računalu stanje u ronilačkoj boci, kao i u bocama svih, s mojim računalom umreženih, ronioca. Svi smo bili otprilike jednaki s tlakom zraka, a Damir je poslao poruku: „Da li ste ok?“ Sve je bilo u savršenom redu. GARMIN Descent x50i uz korištenje primopredajnika Descent T2 omogućuje uvid u tlak spremnika, dubinu i, što je posebno zanimljivo u lošoj vidljivosti, udaljenost do osam umreženih ronilaca. Odlična je stvar i da se zaslon ovog računala može prilagoditi vlastitim potrebama i odlučiti na koji će se način prikazivati potrebni podaci. Čak i krivulja dubine koja se do sada na računalima mogla vidjeti tek nakon ronjenja, u digitalnom zapisniku, sada je prikazana u stvarnom vremenu.
Nastavili smo dalje po planu ronjenja, kroz čelične okvire koji su držali sada istrunulu drvenu palubu. S gornje se strane kroz vremenom nastale otvore mogu vrlo dobro vidjeti prazna brodska skladišta. Drveni zapovjednički most također se raspao, jedino je metalno nadgrađe i postolje kormila ostalo donekle očuvano.
Na nadgrađu se još uvijek nalazi dimnjak s učvršćenim limenim slovom „G“ koje je nekada bilo zaštitni znak kompanije i prvo slovo prezimena njezinog vlasnika, Granata. U unutrašnjost granici rekreativnog ronjenja, na četrdesetak metara, pa nam se činilo suvišno zavlačenje u mračne prostore i radije smo se odlučili za još malo fotografske seanse s vanjske strane.
Na dubokom dijelu olupine, krmi, nalaze se još uvijek ostaci ribarskih mreža zapetljanih o krmeni jarbol, okružene raznolikim ribljim jatima, dok se propeler na dubini od 55 metara nalazi u zoni nešto slabije vidljivosti. Nakon što smo ispoštovali sve dubinske zastanke, napustili smo poziciju Line i odronili do male špiljice na dubinu od 5 metara kako bi naša sigurnosna stanka bila što zanimljivija. Čak i za apsolutne početnike, ova je mala kaverna vrlo atraktivna, a pred njom se može i poigrati u malom labrintu među stijenama, obraslim žarkocrvenim algama. Ovo je također odlična pozicija za zgodne fotografije, pa smo vrlo rado iskoristili i nju.
Natrag na ronilački brod smo se popeli kao i obično nakon uspješnog ronjenja, s osmjehom na licu, ali dodatno smo bili zadovoljni i novim GARMIN-om koji se i na suhom pokazao vrlo korisnim. Dnevnik ronjenja omogućuje pregled podataka, praćenje opreme, bilježenje i dijeljenje detalja putem Garmin Dive aplikacije. Već sada smo mogli isplanirati naše slijedeće ronjenje s unaprijed učitanim batimetrijskim dubinskim konturama, a u memoriji od 32 GB ima učitano preko 4000 ronilačkih lokacija svijeta. Mogli smo dodati i nove detalje, poput točaka interesa, na ronilačke lokacije s DiveView kartama, proširenjem unaprijed učitanih TopoActive karata. Površinski GPS također može pomoći u praćenju ulaznih i izlaznih točaka u more i iz mora, s naprednom satelitskom povezivošću.
Još je bezbroj zanimljivih opcija ugrađeno u Descent X50i, od vrlo složenih, korisnih najzahtjevnijim tehničkim roniocima, do onih sasvim jednostavnih, poput slušanja muzike na palubi broda. U jednom zaronu ih nismo uspjeli otkriti baš sve, ali istraživanjem njegovog menija, svaki se put ponovno iznenadim mogućnostima računala dizajniranog od ronilaca za ronioce.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....