Područje srednjih vrata i zapadnog Kvarnerića, jedno je od utočišta divljine kakvo samo poželjeti možete. Velike zasluge za to ima obala Cresa: ona je najčešće ograđena klisurama koje se spuštaju u more. Na ovom dijelu nema većih naselja, a da nema Belog i Meraga mogli bi reći i da je potpuno pusto.
Cres je ujedno i prirodna brana od utjecaja talijanskih onečišćenja. Dovoljno je daleko od naših južnih susjeda pa ni jugo ne donosi smeće, barem ne previše. S druge strane otok Krk je vjerojatno i najosvješteniji dio Hrvatske, barem što se gospodarenja otpada tiče. Tako zaštićeno područje od naših susjeda, ali i nas samih rezultira minimalnim onečišćenjem. Nisu prisutne ni invazivne vrste, barem za sada nisu prijavljene.
Nema masovnog dolaska nautičara, tek pokoja barčica ili gumenjak na malobrojnim plažicama. Velika protočnost Srednjeg kanala osigurava nutrijente, a šupljikavo podmorje Cresa zaklone za razne vrste. Jedna od deset preživjelih periski Nobilis nađena je upravo ovdje.
Vidljivost nije idealna, ali za Kvarner i više nego zadovoljavajuća. Dubina od 114 metra najveća je na sjevernom Jadranu i nalazi se upravo na sredini opisanog područja. Zbog svih tih razloga ova je destinacija zadržala atraktivnost divljine kakva je nekad postojala. Nešto što treba posebno paziti da se ne ugrozi na bilo koji način.
Najveća opasnost za naše more je da razmišljamo kako će ga netko drugi spasiti. Zato Žužić centar svake godine nakon sezone organizira akciju čišćenja Svete Fuske. Lučica podno mjesta Pinezići tradicionalno se čisti svake godine. Osobno Antona možete vidjeti i na drugim akcijama, a na Krku, kada ga pozovu, pruža i logističku podršku svojim brodom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....