Sandra Paović: Svaki put kad stanem na noge, osjećam se svojom

ZAGREB - Nikad nije pomislila odustati. Bila je hrabra i onda kad je bilo najteže, unatoč teškoj nesreći koja joj je zauvijek promijenila život, usprkos crnim prognozama koje su se prometnule u čudo - jer Sandra Paović danas je na svojim nogama.

- Svaki put kad stojim na vlastitim nogama, osjećam se svojom, kao svoj čovjek - kaže uvijek vedra i nasmijana 26-godišnjakinja. Protekle mjesece provodi mirno, u svom rodnom Vukovaru, s obitelji.

Teško razdoblje iza nje

Uspješnu karijeru te hrvatske stolnotenisačice naprasno je, prije nepune dvije godine, prekinula teška prometna nesreća. U Francuskoj, 30. siječnja 2009., kombi u kojem se prema pariškoj zračnoj luci vozila s kolegicama iz kluba Mondevilleo skliznuo je s ceste. Sandra je teško ozlijeđena, stradala joj je vratna kralježnica. Uslijedile su teške operacije, dramatična borba za život i suočavanje s mogućnošću da više nikada ne prohoda.

Šoping bez sjedanja

- Znam, svjesna sam da je to što danas hodam čudo. Liječnici nisu u početku bili sigurni hoću li uopće moći disati sama. Vjerojatnost da ću ostatak života provesti u kolicima tada je bila 99,9 posto. A ja danas ipak stojim sasvim normalno, napravim pokoji korak i bez štaka u stanu - prepričava nam Sandra. S osmijehom priča o 300-tinjak metara koje uspije prehodati sa štakama, o teškim i napornim vježbama koji niti jedan dan ne propusti.

- Ne mogu očekivati previše. Sigurno neću prijeći pet kilometara i hodati bez štaka jer to je jednostavno nemoguće. Ali ono što mogu sada jest da nastavim vježbati i da moje tijelo stekne automatizam hodanja, znači noga ispred noge, noga ispred noge... Kad to napravite milijun puta, tijelo to zapamti i zato - svaki dan u šetnju, dakle noga ispred noge! Za mene je pomak i kad napravim 50 metara više nego prošle godine. Ili kad odem s dečkom u šoping i uspijem biti na nogama sat vremena bez da sjednem, za mene je to uspjeh - vedro opisuje Sandra.

Cijeli članak pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista