Obilazimo Komižu. Na obzoru prema zapadu tamna gorovita silueta otoka. To je Svetac. Pučinski otok visokih klisura, pristupačan samo za lijepa vremena.
Otok misterija i intrigantne prošlosti. Otok oko kojega se pletu mnoge tajne i legende. Davno je bio nastanjen. Danas više nije. Otprije 250 godina tu je živjela komiška obitelj Zanki. Oni su mu i vlasnici. Danas su tu samo ljeti - Zankiji i njihovi gosti.
Mjesto za gusarenje
Ono što nas posebno ovamo privlači je Teutin dvorac na njegovu oko 300 metara visokom grebenu. Nije sporno. Tako ga odvajkada zovu: Teutina kula, Teutin grad, Krajicin...
Sve je počelo s njezinim mužem Agronom oko 230. godine prije Krista. U njegovo je doba Ilirsko kraljevstvo bili na vrhuncu vojne moći i na moru i na kopnu. Zato mu se i makedonski kralj obratio za pomoć protiv Grka koje je i Agron rado imao za žrtve. Pobjeda mu je donijela golem plijen. Agron se od veselja toliko nalio teškim grčkim crnjakom da je umro u snu.
Udovica Teuta, sada kraljica, brzo se snašla. Nastavila je s dobro uvedenim poslom - gusarenjem. Žrtve su najčešće bili Rimljani. Plijen je uvijek bio velik i od njega se moglo kraljevski živjeti. Nit’ orao, nit’ kopao, a dvorac (kod Sućurja na Hvaru) pun zlata, srebra, nakita, vina, ulja i svakojakih đakonija otetih rimskih trgovcima, patricijima, bonvivanima i hedonistima. Kad je to ovima dozlogrdilo, poslali su na nju opaku vojsku. Doživjela je velik poraz. Morala je abdicirati. Možda i ne bi bilo tako da je nije izdao njezin kapetan mornarice, ujedno i ljubavnik Demetrije.
Teuta se sklanja na Svetac. Prati je njezina vjerna dvorska svita s nešto vojske i vjernih mornara, s floticom brzih i okretnih brodica liburna.
Promatračnica
Svetac je sjajno mjesto za gusarenje. Pokraj njega prolazi jadranska ruta istok - zapad i sjever - jug. Kula je sjajna promatračnica. Kada se na vidiku pojave jedra, njezina se posada sjuri na obalu, spusti liburne u more i žrtva više nema šanse. Opet se na Teutinu dvorcu lagodno živi od kraljevskog plijena.
Tako bi ova priča i završila poput mnogih drugih “bila jednom jedna kraljica” da se nisu pojavili Zankiji. Jednoga dana odlučili su proširiti vinograd, pljunuli su u šake, uzeli maškine i krenuli po obronku da ga iskrče i zasade lozu. Odjednom - ljudske kosti. I to kakve - krupne, teške, dugačke, očito muškaračke.
Tako i toliko krupnih ljudi na otoku nikad nije bilo. Ni Ilira, ni benediktinaca, ni pastira... Kako je seks udružen s moći najjača sila koja pokreće svijet, a znajući njezine ljubavničke apetite, ostaje samo jedno: Teuta nije otimala samo teret, nego i živi plijen. I to samo lijepe i krupne muškarce, koji su izgledom obećavali duge noći pune užitka i sladostrašća.
Ljubavnici
Ne zna se kako su ti ljudi skončali, nasilno ili od nemoći, o tome možemo samo nagađati, premda već ima takvih slučajeva slikovito zabilježenih u kraljevskoj povijesti. Primjerice, ruska carica Katarina Velika imala je ljubavnike na tekućoj vrpci i cijeli uhodani sustav za njihov angažman. Svaki bi potencijalni ljubavnik potrebite carice morao zadovoljiti čvrsto zadane standarde. Najprije, morao je biti naočit i izgledati obećavajuće (kao i kod Teute).
Tada bi dvorski liječnik provjerio je li kandidat posve zdrav. Zatim bi zadužena dvorska dama, grofica, najprije obavila test - isprobala bi njegovu izdržljivost i ljubavničko umijeće. Tek tada bi kandidat bio pušten u caričinu ložnicu. Katarina Velika imala je i nekoliko ljubavnika istodobno. Otvoreno je govorila da joj seks treba barem šest puta dnevno. A na kraju bi se svakom od zaslužnih bogato odužila. Darovala bi im posjede, dvorce, titule, jednome čak i tisuću slugu.
Ne zna se je li Teuta imala dvorske liječnike i dvorske dame -”kušačice”. Vjerojatno nije. Još je manje vjerojatno da bi svojim gusarenjem stečenim ljubavnicima išta darovala, osim sebe. Jer, bila su to sirova i surova vremena (a takvo je bilo i mjesto), pa ih je Teuta vjerojatno dala sve posmicati i zakopati.
Bila je to možda i njezina osveta cijelom muškom rodu kada znamo kako ju je izdao njen ljubavnik i zapovjednik mornarice tako da je ostala bez trona i bila prisiljena živjeti na ovom divljem pustom mjestu. Bilo kako bilo, Zankiji, koji su pronašli opisane kosti, ogradili su to mjesto suhozidom. Tamo danas više nitko nigdje ništa ne kopa.
Komentari (0)
Komentiraj