ZAGREB - Šta si u horoskopu? Ovan, ma nemoj. Ja sam Riba. Evo ti, tu je ‘Novaljski svjetlopis’, knjiga koju sam nedavno predstavila u Pragu. Preveo je Dušan Karpatsky, najpoznatiji češki prevoditelj koji je preveo najeminentnije pisce bivše Jugoslavije. Da, Prag. Grad u kojem su živjeli Kafka, Rilke... Takav grad je čudo. Priviđenje. Njihov duh u njemu je kondenziran.”
Donosim mu naše otoke
Sve to u dahu je izgovorila Andriana Škunca, naša višestruko nagrađivana pjesnikinja i fotografkinja. Život je, kaže, više puta nosio u Prag. Zapalo je uvijek u isto doba godine, početkom veljače.
- Prvi put sam bila ‘84. godine, stigla vlakom kao turist. Snijeg je padao, marke su se mijenjale na ulici, Karlov most zabijeljen k’o utvara, bez onih bižuterija i đinđa kojima je danas obrubljen - kaže Andriana. Iako ju je najveći grad Češke odmah osvojio, trebalo je, kaže, proći četvrt stoljeća da mu se vrati. Prošle je godine, naime, u tamošnjoj Nacionalnoj knjižnici Klementinum predstavila svoje pjesme u prozi.
- Prvi put sam od grada dobivala, a sad sam mu donosila. Donijela sam mu dijelove otoka koji češki turisti godinama pohode. To im je blisko, vidiš kakav su mi prostor dali. Pa nisam izlagala u mišjoj rupi - smije se pjesnikinja. - Pomiješala sam more s Vltavom koja odmah blizu teče.
Međutim, nije Prag samo Prag, nastavlja. Prag je i osjećaj vožnje starom cestom od granice, pejzaž pod snijegom, koji, uz kulise malih kuća bez ljudi, djeluje gotovo nestvarno.
Opušteni hedonizam
- Metafizička bjelina. Najednom tamni drvored, bez lišća. Nema krošnji, boja, nema dekoracije, k’o da putuješ kroz dokumentarac. Konobar, može isto - rukom je mahnula tamnom, visokom dečku i, kao kroz san, nastavila:
- Ponovni susret s Pragom nešto je posebno. Osjećaš da ulaziš u drevnu prijestolnicu u kojoj se zorno razaznaju tragovi graditeljskih zlatnih vremena. Nikada mu komunizam nije uzeo dušu.
Do Karlova mosta, kaže, voli doći neuobičajenim putem, prići mu odozdo, pa s obala Vltave dokučiti zašto je tako izuzetan, što sve prihvaća... Onda se dati u lutanja pokrajnjim uličicama koje nepogrešivo vode do glavnih punktova.
- Bez mape, pustiti da te uličice vode. A na tim lutanjima prolaziš pokraj pivnica s fascinantnim imenima ‘Kod Fleka’, ‘U Švejka’, ‘Kod zlatnog tigra’... I dok u njima sređuješ dojmove onoga što si vidio, već se napajaš prostorom u kojem vladaju opuštenost, prisnost, hedonizam...
Još jedan mig konobaru.
- Što si ono u kineskom horoskopu? Tigar? Ajme, osjetljivica. Ja sam Majmun. Mogu ti reći da me on spašava da ne budem leša Riba. Ja ti češki humor obožavam.
Kad je prije par godina Vltava poplavila i gotovo uništila grad, radio je svako malo javljao da javni gradski prijevoz traži nekoliko kapetana duge plovidbe. Bocnuli su i sudetske Nijemce: Eevo vam vraćamo kuće i imovinu; zbog hitnosti vodenim putem’. Mogli bismo mi o Pragu, bit će još susreta - nasmijala se i otpila gutljaj piva.
Komentari (0)
Komentiraj