POSLJEDNJI DAN LEGENDARNE MANI 'Kćer Katja joj je na odlasku rekla – doći ću sutra mama, vidimo se sutra. Mani joj je rekla – dođi što prije...'

"Mani Gotovac i ja upoznale smo se, i odmah kliknule, prije pet godina. Imale smo u tih pet godina, kako mi je i sama Mani posljednjih mjeseci već nekoliko puta rekla, divnih trenutaka. Izlazile smo zajedno u kazališta na predstave, odlazile na ručkove, večere ili samo na piće, čule se obavezno svakodnevno telefonom... Ona je dolazila k meni doma, ja k njoj gdje god da je stanovala... Tijekom svog tog druženja pričale smo o svemu i svačemu, ali jedno je uvijek ponavljala - najvažnija je ljubav. Je, draga Mani, ljubav je najvažnija. I, zato ću ja sada Vama reći da Vas volim, da mi neizmjerno puno značite, da Vam želim sretan rođendan i da ćete uvijek biti u mojem srcu", napisala je na svom Facebook profilu Jasminka Poklečki, ravnateljica Umjetničkog paviljona, povodom jučerašnjeg rođendana Mani Gotovac, koji se pokazao i kao dan njezine smrti.

Gospođa Jasminka ju je na rođendan i posjetila u bolnici.

"Jučer sam s mirisnim, bijelim buketom cvijeća, prepunim grančica eukaliptusa, otišla kod Mani u bolnicu. Bio joj je rođendan. 80. Uzela je malu grančicu eukaliptusa, gnječila listiće i mirisala, govorila kako božanstveno miriše...

Soba joj je bila krcata buketima. Divnim buketima od, kako je rekla, poznatih i nepoznatih ljudi...

Kod Mani su bili kćer Katja i unuk Jakov. Ostali smo skoro do osam navečer.

Bilo nam je baš lijepo. Pili smo pivu, Guinness. Jakov je zezao baku da je kao tinejdžerica... Da lakira nokte na nogama. Bili smo veseli, smijali smo se.

I, Mani je sinoć baš lijepo izgledala. Lice joj je bilo tako glatko... Lijepo. Katja joj je na odlasku rekla – doći ću sutra mama, vidimo se sutra. Mani joj je rekla – dođi što prije.

Plačem..." - prisjetila se Poklečki svojega posljednjeg susreta s Mani.

Mirjana Majurec: Sad ste konačno svo troje zagrljeni

Glumica Mirjana Majurec, koja se trenutno i sama bori s teškom bolesti, objavila je dirljiv oproštaj od drage prijateljice.

"Zbogom draga ludačo moja
Ili su te voljeli ili heitali
Ja sam te voljela
I ti mene
Čudo si ti
Baš uz crnu hladnu pivicu i na svoj rođendan
Sad ste konačno opet svo troje zagrljeni", napisala je.

Igor Mandić: Mani i ja smo se u Klasičnoj gimnaziji pronašli kao srodne duše

"Došla je i ta vijest o smrti moje vršnjakinje. Razlikujemo se po datumu rođenja samo tjedan dana, ona je rođena osam dana prije mene, ja sam rođen 20. 11. 1939. a ona 12. 11., prema tome, poklapamo se.

Poznajem Mani još od školskih dana iz Klasične gimnazije gdje smo se pronašli kao srodne duše. I kako sam ja bio u toj gimanziji faktotum za sve intelektualne discipline, ona se, mogu neskromno reći, dosta približavala, pa tako i sudjelovala i u radu za objavljivanja školskog lista, pretenciozno nazvan „Oči”.

Taj smo list izvukli na šapirografu, tada jedino dostupnoj spravi za izdavanje. Materijale smo Mani i ja tipkali po noći u kancleariji njenog oca advokata. Mani je sudjelovala svojim prilozima u dva broja „Oči”, 56. i 58. godine, gdje sam ja bio, pretenciozno je reći, glavni urednik. Javila se jednom pjesmo i kazališnom kritikom u jednom i u drugom broju, tako da sam ja bio „njen prvi”, urednik, da se ne bi krivo shvatilo, koji je objavio njene radove.

Odlaskom na studije i njenim prvim brakom, a i mojim, za neko vrijeme nam se sudbine rastaju sve dok se ona nije smirila i našla u braku sa Željkom Senečićem kada smo se malo više družili. O tome i piše u njenoj knjizi „Rastanci” i o kojoj smo trebali održati promotivna slova. Međutim, ta se promotivna slova pretvaraju u komemoraciju. Rastat ćemo se sa Mani u četvrtak, simbolično ćemo se rastati mi, njeni prijatelji, znanci, kolege, kritičari. Bili smo dubinski, emotivno povezani, ali samo kao prijatelji.

Ona je uspjela pronaći duboku i jaku nišu posebno u ženskoj publici, a što ćemo reći, vidjet ćemo.

Pozdravljam moju prijateljicu od koje me dijeli osam dana, nadam se da se to neće poklopiti i sa odlaskom", rekao je za Jutarnji Igor Mandić.

Mare Milin: Sjećam se dana kada smo se zajedno smijale i plakale onako - ženski

"Beskrajno duhovita, žena s tisuću zanimljivih priča, bez dlake na jeziku, suvremena, ispred svog vremena... Fotografirala sam je za naslovnicu njene knjige "Fališ mi", sjećam se tog dana kada smo se zajedno smijale i plakale onako - ženski.

Na zadnji kat zgrade nosila sam veliko, teško ogledalo potrebno za snimanje, ali sjećam se da mi ni u jednom trenutku nije bilo teško, uvijek sam se istinski radovala raditi s Mani, poznavale smo se preko 20 godina.

Dogovarale smo se dugo za fotografiranje naslovnice njene najnovije knjige 'Rastanci', ali zbog njenih zdravstvenih problema to nije bilo moguće realizirati...", ispričala nam je fotografkinja Mare Milin.