POLITIČKO-UMJETNIČKI EKSPERIMENT MODNE DIZAJNERICE MONE LACKO 'Hidžab i nikab za muškarce nije uvrijedio svijet islama'

Hidžab i nikab kao standardizirana odjeća za žene u islamskom svijetu dosad su bili i česta tema radova svjetskih modnih dizajnera, koji su se okušali s nekim novim formama i kolekcijama. Naravno, za žene. No do prije godinu dana nitko se nije okušao - ili boljereći usudio - u hidžab i nikab odjenuti muškarce.

Učinila je to Mona Lacko, mlada modna dizajnerica iz Subotice, studentica Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu koja je u svijet mode premijerno ušla prilično provokativnom tematikom. Kolekcija Mustafa, kako ju je nazvala, predstavljena je prošle jeseni u sklopu Modnog ormara u Zagrebu, a o tome koliko je struka i kritika bila oduševljena njezinim uratkom, hrabrošću i inventivnošću dovoljno svjedoči uvrštenje u red najbolji mladih dizajnera u izboru Storybooka, poziva na modnu reviju u Beogradu... te općenito puno pozitivnih i, što je posebno zanimljivo, niti jedna negativna kritika.

Strah kod Mone i tima

Bilo je doduše kod Mone i njezina tima straha uoči izlaska editorijala, jer se neposredno prije toga dogodio masakr u redakciji francuskog satiričnog časopisa Charlie Hebdo, pa je Mona iz opreza na mjesec-dva odgodila objavu editorijala. Međutim, ni tada nije mogla slutiti koliko će se u mjesecima koji su uslijedili njezina kolekcija, odnosno boljerečeno kultura iz koje je ona nastala, ispreplesti sa životima ljudi na Balkanu i zapadnoj Europi, a u svjetlu aktualne izbjegličke krize koja potresa ovaj dio svijeta.

Nevjerojatna je pritom i simbolika da je upravo Monin rodni grad Subotica glavno tranzitno središte kojim nesretni ljudi prolaze nošeni strahom za vlastite živote i odlaze u zapadnu Europu u potrazi za mirom i srećom. S Monom smo se našli u Subotici. U pripremi za razgovor rekla nam je da je u velikoj gužvi, jer paralelno s diplomskim radom na diplomskom studiju Teorija i kultura mode priprema novu kolekciju koja bi u sljedećih mjesec-dva trebala biti predstavljena u Hrvatskoj.

I za našeg posjeta u Suboticu u njezinu okolicu pristizali su novi ljudi iz svijeta u kojem je Mona pronašla inspiraciju za svoju prvu kolekciju.

Simbolika - Subotica kao glavno tranzitno središte izbjeglica?

- To su tužne sudbine. Mislim da svatko zaslužuje svoju slobodu. Ako netko zna kako je to što oni sada doživljavaju, onda bismo trebali valjda biti mi s ovih prostora. Oni se bore za neku svoju slobodu i mislim da ih nikako ne smijemo gledati s negativne strane - kaže nam 25-godišnja djevojka koja u priču s Mustafom nije ušla kao grlom u jagode.

- Rad na kolekciji trajao je dvije i pol godine, od čega sam godinu dana proučavala teoriju. Baš zato što je škakljiva tema morala sam se dosta informirati, upoznati s pravilima, jer nisam htjela nikoga povrijediti, a to je područje u kojem se može lako pogriješiti. Normalno je da svaki umjetnik teži nekoj provokaciji u svome djelu, pa tako i ja, ali to ne smije biti u negativnom smislu. Ja provociram u umjetničkom smislu, a ne da bih nekome naštetila. Mislim da sam u ovom slučaju u tome i uspjela, jer nisam dobila nijednu negativnu kritiku, već samo i isključivo pozitivne. Mislim da su ljudi shvatili da ovo nije usmjereno u neku političku priču, već da je riječ o umjetnosti - kaže Mona, u kojoj je inspiracija za Mustafu ležala godinama.

Kao malena sedmogodišnja djevojčica, naime, puno je s roditeljima turistički putovala po zemljama islamskog svijeta i tamo se prvi put susrela s hadžibima i nikabima. Bilo joj je to, danas će reći, zanimljivo, a onda se na fakultetu susrela i s predmetima koji proučavaju povijest mode, poput Antropologije mode. Bio je to poticaj da se dodatno zainteresira ne samo za modu u islamskim državama, već i za njihovu kulturu i običaje. U svjetlu današnjih događaja, kada iz svih dijelova Europe dolaze, doduše pojedinačne i manjinske, ksenofobne reakcije prema nesretnim ljudima koji bježe od krvoprolića, razmišljanje ove mlade djevojke je čisti eliksir.

Strah od islama

- Puno je ljudi koji se boje nepoznatog, i to je slučaj i s islamom. Ne znaju puno ili gotovo ništa o tome pa imaju pogrešna, negativna shvaćanja i razmišljanja. Ja sam iz miješanog braka i uvijek sam učena da nije bitno tko je koje nacionalnosti ili vjere. Otac mi je Hrvat, majka Mađarica, a živim u Srbiji i meni je to prelijepo. Subotica je multietnička sredina, što je dodatno utjecalo da se kod mene utka drugačiji pogled na ljude i svijet u kojem živimo. Mi ovdje imamo i muslimana, imamo džamiju, poznajem ljude i nemam nikakvih problema s time. Nisam ni ja puno o tome znala, ali sam istraživala zahvaljujući teorijskim predmetima na fakultetu poput Antropologije mode, koja se dotiče različitih kultura. To je bio dodatni poriv. Istražiti nepoznato meni i nama koji ovdje živimo - kaže Mona.

Ratnički rock i punk

Razlog zbog kojeg se odlučila tradicionalnu žensku muslimansku odjeću odjenuti na muška tijela krije se u njezinoj želji da pokaže neutralnost. Njezina je kolekcija zapravo poruka koja se lako može prenijeti i na ovo što se sada događa, a to je da je nebitno jesmo li muškarci ili žene, kršćani ili muslimani..., već jesmo li ljudi.

- Htjela sam prikazati neutralnost, da to može nositi bilo tko, da ta osoba uopće ne izgleda slabo, da može vrijediti, budući da se žene koje su tako odjevene smatraju izdvojenima, društveno neaktivnima. Htjela sam prikazati da to može biti neutralno i da je nebitno nosi li to muška ili ženska osoba. To je odjeća. Htjela sam se poigrati formama, dobiti nešto novo, estetski zanimljivo i upečatljivo - pojasnila je mlada umjetnica, koja obožava eksperimentirati s odjećom.

Njezin Mustafa rađen je od plastike i sintetike, primjerice, jakne su rađene od materijala kojim se izrađuju presvlake za autosjedalice, jer su po njenoj viziji to morali biti čvrsti i snažni materijali, a osobno se trenutno najviše vidi u new-age materijalima.

- Mustafa je eksperimentalna kolekcija i ja s odjećom obožavam eksperimentirati, to me vodi, volim kontraste i kanim se i dalje u tom smjeru razvijati. Materijali koje sam odabrala toj kolekciji daju dodatnu snagu i čvrstoću. Cilj je i bio da pomalo izgledaju ratnički, ali u smislu da su oni individualci koji teže ka slobodi. Kažete da tu ima i rocka? Moguće. Neki u tome vide i punk. Uglavnom, plastika i sintetika su moj trenutni odabir i puno ću raditi s njima, ali ne znači da neću raditi i s prirodnim materijalima, odnosno da neću pripremati nosive kolekcije. Konačno, kolekcija koju sada radim je od prirodnih materijala i bit će nosiva. Također je riječ o muškoj kolekciji, ali više od toga ne smijem reći - istaknula je mlada dizajnerica.

Radit će i za žene

U budućnosti planira raditi i ženske kolekcije, no muške su joj trenutačno u fokusu. Kaže da “nije samo žensko tijelo zanimljivo, jer se puno toga može prikazati i preko muškog tijela”. Obožava mlade dizajnere koji ponude nešto novo, a za svoj stil će reći da je eksperimentalan. Kao djevojčica već je šivala odjeću svojim lutkama pa je mama često znala biti ljutita kada bi vidjela izrezane tkanine, no tek u srednjoj školi odlučila se za modni dizajn. I odmah je znala da želi studirati u Zagrebu, jer je htjela otkriti i upoznati nešto novo.

Moda je za nju sve, a inspiraciju pronalazi u ljudima, knjigama, filmovima... I premda je u modni svijet ušla eksperimentirajući s nekim drugačijim materijalima, na naše pitanje što svijetu mode može donijeti 3D printanje, kaže da to može biti i dobro, ali i loše.

- Ovisi u kojem će smjeru otići. S jedne strane daje mogućnost da radimo nešto nevjerojatno, ali s druge strane može se izgubiti taj neki stari običaj - šivanje, krojenje. No činjenica je da moda i tehnologija moraju ići ruku pod ruku - rekla nam je Mona, koja bi rado i sama odjenula nešto iz kolekcije Vuletić - Hortig, Balenciage, Celine ili Kenza, a modele za svoje kolekcije voli pronalaziti na ulici, među zgodnim i snažnim mladićima.

Mona si je već na početku karijere visoko postavila ljestvicu očekivanja, no kaže da se time ne opterećuje previše. Trenutačno je okupirana završetkom diplomskog rada koji se opet bavi islamskom modom i antimodom, premda je pojam “islamska moda”, kako kaže, grubo rečeno, jer ne postoji pod takvim imenom.

- No, činjenica je da u zemljama poput Katara, Saudijske Arabije... nastaje neka vrsta islamske mode. To je nešto što je pomodno, stavljaju neke detalje, malo više otvaraju lica i to će zaživjeti u Dubaiju, Abu Dhabiju..., ali u Siriji već teže - smatra Mona Lacko koja je već dobila i niz upita može li se koji komad iz Mustafa kolekcije negdje kupiti.

Može li se kupiti?

- Ima puno zainteresiranih koji bi to nosili i vrlo je izgledna opcija da će se kolekcija pojaviti na tržištu. Naravno, u tom bi slučaju bila rađena od prirodnih materijala - najavila je Mona, koju smo za kraj upitali kakva bi bila njezina Balkan kolekcija. - Nisam o tome razmišljala, ali mislim da bih u to utkala ponešto iz svake države, odnosno svake kulture s ovih prostora. Voljela bih da ta kolekcija bude jako pozitivna i da vuče prema tome da smo svi mi zajedno predivni i da svaka od naših država ima puno toga pozitivnoga u sebi - rekla nam je simpatična umjetnica iz Subotice, zaključivši na kraju: - I da. Bila bi to svakako muška kolekcija.