Ako želite ove godine drugačije Valentinovo, ako želite na poseban način posebnoj osobi reći kako se osjećate - pokušajte ono što mislite izreći poezijom.
Drugi, ne tako plemenit, ali ne posve zanemariv razlog za posezanje za poezijom je - nedostatak materijalnih sredstava koja bi vam omogućila da dragu ili dragog iznenadite originalnim plišanim medvjedićem, srcem ili nečim trećim iz repertoara kičastih drangulija.
Ako naučite neku od ovih pjesama napamet, i izrecitirate ju, vjerujemo da će to biti jedan od najjepših poklona koje je osoba koju volite ikada dobila.
Osim malo truda, potrebno je i nešto malo hrabrosti.
Ali, to sve imate.
Naravno, ako niste pjesnik ili pjesnikinja, postoje oni koji su već savršeno spojili riječi u stihove ili prozu i ne sumnjamo da će njihove pjesme umjesto vas izraziti ono što osjećate.
Zato smo za vas pripremili nekoliko ljubavnih pjesama. Ima tu raznih autora i autorica, pjesama koje govore o sretnoj i onih koje govore o nesretnim ljubavima, pjesme o neraskidivim vezama i pjesme o ljubavnicima. Nešto ćete za sebe svakako naći!
ZA NJU I NJEGA:
Vesna Parun: Zagrljaj
Što šapću tvoje oči brzim pticama
s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.
Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.
Ti me tješiš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.
Večer je crvenozlatna i tako bliska javi.
Ptice prelijeću nad nama
zamišljeno.
Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato.
ZA PRVE LJUBAVI:
Dobriša Cesarić: Ljubav
Od naše ljubavi i sreće,
gle, zvijezde su večeras veće;
A šum što dopire iz grada,
nije l' ko pjesma vodopada?
O, to je polet u visinu!
Srca nam zamiru i ginu.
U ljubavi bih s tobom, draga,
nestati htio ja bez traga.
ZA ONE KOJI SU SIGURNI:
Enes Kišević: Kao svjetlost bez glasa
Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.
Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti sad,
ovoga časa.
ZA PAROVE ‘SA STAŽOM’:
Tin Ujević: Vječni prsten
Sve će ove stvari jošte jednom doći
kao što su bile i kako su prošle,
i ti crni dani, i te plave noći,
i ljubavi , čedne, strasne, dobrodošle;
jednom tamo poslije hiljada, hiljada
i hiljada ljeta opet ćemo naći
ista svježa čula, ista srca mlada,
i taj nježni osmijeh, blagi i domaći.
Tada opet jednom nad svladanim grobom
motrit ćemo svemir novim osvjetljenjem.
Vladat ćemo opet svojim rosnim sobom,
i ljubavnim plačem i požarnim htijenjem;
samo ipak neće tada, nadajmo se,
da nas jošte taru ove brige ružne,
i da polet u vis događaji kose
i plamen za ženom naše usne kužne.
-Pa da barem tada, za tisuć tisuća
i tisuću ljeta, i još mnogo veće,
primimo na naša srca uzdišuća,
kao nikad doslije, jedan uzduh sreće.
ZA ONE KOJI BJEŽE OD LJUBAVI:
Slavko Mihalić: Približavanje oluje
Pogledaj one oblake, Vera, zašto šutiš
Nisam, zaboga, životinja, ali evo kiše
Kako je naglo zahladnjelo
Daleko smo od grada
U redu, Vera, nikad neću zaboraviti što si mi
darovala
Mi smo sada jedno i čemu govoriti
Žuti oblaci obično donesu tuču
Sve je već nijemo, zrikavci i žito
Ako ti želiš, možemo i ostati
Bojim se za tebe, za mene je svejedno
Gromovi su opasni u poljima
A mi smo sada najviši (i tako prokleto sami)
Mnogi će ratar večeras kukati nad zrnjem rasutim
iz klasja
Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o
mijenama
Ne plači, Vera, to su samo živci
I oni slute oluju
Kažem ti, život je u svemu mnogo jednostavniji
Evo i prvih kapi, sad će početi urnebes
Zakopčaj haljinu, gle se i cvijeće zatvara
Ne bih si oprostio da ti se nešto dogodi
Dakako, ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati
sveto
Molim te brže koračaj i nemoj se osvrtati
ZA SJEĆANJE NA SLUČAJAN SUSRET:
Milko Valent: Neuro noć
Spremni za navigaciju
samo trenutak da ugasim
strast i luna-park, poznato
zabavište pune mjesečine.
a sada slijedi odmor
zadovoljenih lunatika.
crna učenice, nastavit ću tamo
gdje sam stao kada smo
blagovali večer na balkonu
i slušali jazz, grimiz na usnama,
vino i smokve bez lišća.
mila, ja sam Kairos, izazivač
muze i dobra navigacija kroz
krizu drugih. za to vrijeme dok
izazivam muzu, češkaj mi
svilenu kožu.
naoštri noćne nokte,
fatalna djevojko kružne radosti.
ZA NJEGA:
Anka Žagar: Kora raspuknuta
iz boka tvojega ranit ću svoju igru
more me čuj i ne kipi, potom mir
sav prljav od sebe, mračna zelenoća
utrobe tvoje moli za me, potom miiir
tebe ću jezikom nožem gusarskim, u
dah i dah, u labudov hlad ustakliti
tebe ću, mimoići, ta krijesta od
nježnosti, oštrica vitičasta, k tebi
idem bijelu glazbu unutra izvijugati
mišić poprečno prugasti krvariš svilu
i u valjak je valjaš za uzglavlje
ZA SANJARE:
Simo Mraović
***
Iako svaki dan padnem s neba.
Ne predajem se.
Dok me još ima.
Lutam po nebu.
To nije tajna.
To svi rade.
Osim u snovima.
Tamo je nebo zauvijek slano.
A kad se probudimo teško je.
Nosimo ga na glavi.
Ako padne ideja.
Nebo ublaži udarac.
Osjećam u kostima pada kiša.
Zato smo važni zato smo tu.
Na kraju moraš ljubiti.
Tamo spavaju sve tajne.
I sve je istina.
Kao u bezazlenoj magiji.
ZA ONE KOJI SU SE TEK ZALJUBILI:
Jure Kaštelan: Volio bih da me voliš
Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i blijesak svjetlosti u rosi.
Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.
ZA LJUBAVNIKE:
Ana Brnardić: Misli se odmaraju
Misli se odmaraju na predmetima –
teške legnu na hrast, lake na listove lipe –
ili kao mehanizam pisaće mašine pod korom
kucaju
Ljubavnicima odgovara takav način
života, gdje termiti prelaze preko neravnina
okorjelih ljubavnih formula
opipati željezna slova
u sljepoočici dragog bića
uhvatiti posljednji od ubrzanih zareza
koji jure poput mrava iz ustiju –
ljubav je hladna i topla
lijena na suncu
zapisana rutinskim rukopisom na posve
nezainteresiranom lišću
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....