Stresno, ali uzbudljivo

Antonija, Željka i Ružica desetljećima su zaposlenice najvećeg hrvatskog lanca marina: ‘Najbolja odluka života‘

Željka Pejić, recepcionerka u ACI marini Opatija

 Neja Markičević/Cropix
Reporteri Jutarnjeg razgovarali su s njima i sve nam ističu samo jedno - svoj posao nikad ne bi mijenjale!

Kada ih promatramo, marine su ponajprije privezišta za brodove, gatovi, popratni objekti poput bazena, restorana, remontnih centara, dizalica i suhih vezova. No, sve su to samo zgrade i gatovi koji ne bi imali nikakvog smisla da njima ne upravljaju vrijedni i marljivi ljudi, mornari, recepcionari, konobari i kuhari, servisno osoblje i, zapravo, čitava jedna “vojska” onih koji se brinu da se svaki nautičar osjeća kao kod kuće. Ponajbolje to znaju u našem najvećem lancu marina, ACI-ju, koji zapošljava više od 350 upravo takvih, predanih djelatnika koji svojim iskustvom neumorno, iz dana u dan, unapređuju kvalitetu usluge za nautičare iz cijelog svijeta. Turizam, a posebno nautički, strateška je grana hrvatskoga gospodarstva i zbog toga je rad u marinama nerijetko stresan, izazovan, ali i uzbudljiv posao, a ACI d.d. brine se da zaposlenici budu zadovoljni. Jer, bez zadovoljnih zaposlenika nema ni zadovoljnih gostiju, čega su svjesni svi koji se ozbiljno žele baviti ovim poslom. ACI ove godine slavi veliku obljetnicu.

image
Shutterstock

Prije 40 godina, zahvaljujući entuzijazmu Veljka Barbierija i njegovih suradnika, Jadran je dobio prvi ozbiljni lanac marina. Istovremeno se počelo graditi njih 16 diljem Jadrana, što je udarilo temelje budućnosti nautičkog turizma u Hrvatskoj, koji danas gospodarstvu donosi golem novac i koji, unatoč brojnim nedaćama, nastavlja rasti jer nautičari prepoznaju kvalitetu. Ovdje, u marinama koje se svake godine prilagođavaju novim zahtjevima gostiju, svatko se može osjećati kao kod kuće, a to je moguće samo zahvaljujući požrtvovnosti zaposlenika. No, zanimljivo je da je u ACI-ju velik broj djelatnika koji su ovdje gotovo od samih početaka. Zanimljivo je jer je rijetkost u turizmu tako dugo, desetljećima, sačuvati kvalitetnu radnu snagu koja već u dušu poznaje goste, njihove želje i potrebe i koja će uvijek rado i spremno udovoljiti svakome.

Lanac marina diljem Jadrana

Ploveći od Dubrovnika do Rovinja, posada Nautičkog jedra Jutarnjeg lista susrela se s mnogima od njih. Unatoč visokim temperaturama ili, pak, neverama koje su nas ovog ljeta pratile u stopu, oni su uvijek nasmiješeni, uvijek spremni pomoći, privezati jedrilicu ili motornu jahtu čak i u teškim uvjetima, doslovce uskočiti u brod kakvom mladom skiperu ako vide da je u nevolji i pomoći mu da sve odradi kako treba. A sve počinje od recepcije. Kroz priče triju iskusnih djelatnica ACI-ja, od kojih je svaka u sustavu provela više od tri desetljeća a da nikada nije poželjela promijeniti posao, pokušat ćemo vam dočarati njihov rad koji je nerijetko vrlo težak, ali, kako nam svi govore, osmijeh gosta i njegovo zadovoljstvo na kraju radnog dana najveća je moguća zahvala.

U ACI marini Korčula susrećemo Antoniju Ikanović, koja je na svojem radnom mjestu na recepciji od 1989., već 34 godine. Po struci je hotelijersko-turistička tehničarka, a na natječaj za posao javila se dok marina još nije bila otvorena. Nikada, kaže, nije požalila što je donijela tu odluku.

- Tada mi je bilo samo 19 godina, bila sam vrlo mlada. Sve mi je bilo novo i neobično, imala sam malo i tremu. Polako sam, korak po korak, učila posao. Obilazili smo hotele kako bismo se dodatno educirali o papirologiji, izdavanju računa, a danas je sve to mnogo jednostavnije jer je informatizirano. Prije smo puno vremena trošili na prijavljivanje gostiju, a plovila je bilo mnogo. Međutim, i nautika se promijenila, ta su plovila bila dužine desetak metara, a sada su znatno veća,sve je više katamarana, situacija je drugačija - otkriva nam u rijetkim trenucima predaha gospođa Antonija. Promijenila se, kaže, i struktura gostiju, a i njihovi zahtjevi.

image

Antonija Ikanović, šefica recepcije u ACI marini Korčula

Tomislav Krišto/Cropix

- Nije više sve u suncu i moru, sada moramo ponuditi vrhunsku kvalitetu i brojne druge sadržaje. Korčula je grad poznat još iz prapovijesti, a marina je idealno smještena, tako da gleda na srednjovjekovne zidine. Gostima moramo znati objasniti povijest, reći im gdje mogu nešto zanimljivo vidjeti, što posjetiti - pojašnjava. Antonija Ikanović velika je poznavateljica povijesti svoje voljene Korčule, ali i nautičkog turizma u njoj. Kaže kako uvijek ima više i manje zahtjevnih gostiju, ali ona voli pamtiti lijepa iskustva kojih je ovih desetljeća bilo mnogo.

- Pamtim brojna druženja s gostima i nikada nisam doživjela ništa posebno ružno. Goste treba poznavati, shvatiti njihove potrebe, ponekad ih i smiriti dođu li s pritužbom, ali sve uvijek rješavamo bez ikakvih problema i na obostrano zadovoljstvo - govori nam Antonija Ikanović, ističući da se uvijek radovala i upoznavanju s drugim kolegama na različitim seminarima i druženjima.

- Mi smo kao jedna obitelj - veselo će pa dodaje kako gostima uvijek rado pomognu kada požele pronaći dobar restoran, kupiti vrhunsko maslinovo ulje, ali i ako ih treba uputiti koji muzej ili turističku znamenitost posjetiti. Dođe li do kakve nezgode ili nekome pozli, zaposlenici marine prvi su koji pritrče u pomoć i prevezu ih u ambulantu do koje su, kaže gospođa Antonija, za minutu. U opatijskoj ACI marini u Ičićima susrećemo recepcionarku Željku Pejić. Njezina priča počela je romantično. I to ni manje ni više nego na Valentinovo 1996. godine. No, Željka se u ACI marinu Opatija zaljubila znatno prije.

- Sjećam se kada sam kao studentica putovala iz Lovrana do Voloskog, gdje sam živjela tada, a i sada ondje živim, i kada sam prvi put vidjela marinu, pomislila sam kako bi tu bilo lijepo raditi. Sve je izgledalo jako luksuzno, fascinirale su me bijele brodice koje su se protezale duž marine, ponekad bih uočila i djelatnike marine koji su izgledali vrlon profesionalno i toplo - prisjeća se Željka i dodaje kako je taj prizor uvijek gledala sa zanimanjem kroz prozor kada bi se vozila kući.

image

Željka Pejić, recepcionerka u ACI marini Opatija

Neja Markičević/Cropix

Njezin prvi radni dan poklopio se s blagdanom svetog Valentina, odnosno Danom zaljubljenih. Zanimljiva je to činjenica s obzirom na to da njezina ljubav prema poslu traje već 27 godina i s vremenom nije oslabjela, štoviše, svaki dan na posao dolazi s novom dozom uzbuđenja. Uz svoje kolege Dušana Letisa i Suzanu Mihović, koji su s njom od početka, teži tome da su gosti zadovoljni svaki dan.

- Bez obzira na to koliko dugo radim ovaj posao, ima toga što me još oduševljava i fascinira. U ovom poslu nije bitno koliko jezika i obližnjih atrakcija znate, nego je najvažnije da su vam klijenti na prvom mjestu. Oni moraju znati da vam je stalo do njih, da u danom trenutku osjetite njihove potrebe. Socijalna i emotivna inteligencija puno su važnije od uniformiranosti - objašnjava Željka dok svojim širokim osmijehom ispunjava cijelu prostoriju recepcije i dodaje kako svaki dan nauči nešto novo o sebi i ljudima.

image
Shutterstock

ACI marina Opatija, smještena u mjestu Ičići, kolijevka je elitnog turizma. U prošlosti su u ovu marinu dolazili poznati dizajneri, umjetnici, glumci i glazbenici, a i danas je jednako popularna.

- Osoba koja mi se najviše urezala u pamćenje kao naš stalni gost bila je talijanska dizajnerica torbi Roberta di Camerino, koja je redovito svake godine dolazila u našu marinu. Obožavala je Hrvatsku, bila je legenda Opatije. Svi smo je ovdje znali, a ja ju najviše pamtim kao elegantnu i nadasve izvan svojeg vremena - opisuje Željka i dodaje kako su tijekom godina kroz ovu marinu prošli brojni stalni gosti koji su ostavili svoj trag.

Prominentni gosti

Bez obzira na svoju popularnost i slavu, ljudi su se u Opatiju dolazili opustiti i odmaknuti se od njihova svakodnevnog javnog života. Poznati hrvatski dirigent Vjekoslav Šutej sa svojom je obitelji često dolazio u marinu, a bivši košarkaš Petar Skansi također je bio jedan od stalnih gostiju. Ovo je mjesto oduvijek bilo središte intelekta, smijeha i životopisnih karaktera, a danas je sve isto. ACI marina Opatija mjesto je koje će vam u isto vrijeme pružiti toplinu nalik domu i svjetski luksuz. Put nas vodi dalje, prema Istri. Kod Medulina se smjestila idilična ACI marina Pomer, u kojoj na recepciji već 35 godina radi gospođa Ružica Ursić. Tu je od 1987., a zanimljivo je da je u ACIju završila sasvim slučajno. Gospođa Ružica je, naime, iz svojeg Bjelovara došla u posjet sestri, a kako je završila dvije srednje škole, ekonomsku i onu za hotelijersko- turističkog tehničara za recepciju, bila je idealan kandidat za posao. Bilo je to još u vrijeme kada je, ističe ponosno, direktor bio legendarni Veljko Barbieri, začetnik ideje o najvećem lancu marina.

- Nakupilo se godina, ali i mnogo zanimljivih priča - govori nam kroz smijeh gospođa Ružica, koja je već treću godinu na čelu recepcije ACI marine Pomer. Svoj posao nikada ne bi mijenjala.

image

Ružica Ursić, šefica recepcije u ACI marini Pomer

Tomislav Krišto/Cropix

- Vjerujem da ima zanimljivijih poslova, ali meni je svaki dan dinamičan i to me pokreće, uvijek je nešto novo, mijenjaju se gosti, stalno se nešto događa i čovjeku na poslu nikada nije dosadno, pogotovo ako voliš to što radiš. Ovdje sam već toliko godina da ima situacija kada mi uplovi treća generacija iste obitelji. Poznavala sam baku i djeda, zatim oca i majku, pa kćeri, sinove... Poznajemo sve njihove probleme, uvijek rado porazgovaramo, znamo što im treba, a i oni znaju nas u dušu jer se, nakon nekoliko godina, stvori i prijateljski odnos. Zbog toga smo u neprekidnom kontaktu, čujemo se i kad nisu u marini, komuniciramo mailom ili telefonom o službenim stvarima poput ugovora, ali uvijek ih pitamo i kako su, a oni nam ispričaju što se događa u njihovu životu, od lijepog do ružnog. S njima dijelimo ljubav prema moru i nautici - govori nam ljubazna šefica recepcije ACI marine Pomer. Kaže da je možda najbolji dokaz koliko je lijepo raditi na ovakvom radnom mjestu to što iz ACI-ja gotovo nitko ne odlazi.

- Mnogi su ovdje dočekali mirovinu i puno je nas koji je sada čekamo. Lijepo nam je. Posebno me raduje kada nazovem kolegicu u geografski jako udaljenom Dubrovniku. Nikad se nismo srele, ne znamo se, ali pomažemo si kao da smo najbolje prijateljice. Baš se osjećaju ta međusobna povezanost, suradnja i želja da se posao odradi što je najbolje moguće kako bi gosti bili što zadovoljniji. To je nešto posebno, teško je to opisati - kaže. Ističe kako je marina uvijek živa, ali okolnosti se mijenjaju, a na osoblju je da se prilagodi. Nije im teško jer, kaže, gosti to znaju cijeniti.

image
Shutterstock

- Pripadam generaciji koja zna da smo mi ovdje radi gosta, a ne gost radi nas i oni to znaju prepoznati. Imamo brodove u tranzitu, dođu na dan, dva pa ih nema dvije godine. Prekrasno je kada dođu na recepciju i pitaju za nas, sjete nas se, sjete se da smo im u nečemu pomogli kada su bili tu - govori. Iako je pred mirovinom, odgojila je generacije sjajnih ljudi koji će, nesumnjivo, održati kvalitetu i standarde koje je postavila, a oni su, zapravo, vrlo jednostavni.

- Ljubaznost, stručnost i spremnost pomoći u svakoj situaciji, bez ikakve zadrške - zaključuje Ursić.

Možemo zaključiti da su upravo to odlike svih ACI-jevih zaposlenika, a da je to istina, dokazuje i činjenica da je nautički turizam danas na Jadranu jedan od najrazvijenijih u ovom dijelu svijeta te da su ACI-jeve marine uvijek one za koje se traži vez više.


Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s ACI-jem.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 10:08