KAKO JE PAS POSTAO JEDAN OD NAJBOLJIH JAPANSKIH IZVOZNIH PROIZVODA Akitu za ljubimca ima čak i Putin, Japancima je ova pasmina nacionalno blago

Holivudski glumac Richard Gere, francuska filmska zvijezda Alain Delon i ruska klizačka senzacija Alina Zagitova imaju nešto zajedničko - obožavaju japanske pse akite.

I u tome nisu sami. Posljednjih godina potražnja za akitama u inozemstvu nadmašuje onu u njihovoj postojbini.

To nimalo ne iznenađuje uzgajivača Osamua Yamaguchija (64), koji već dva desetljeća svoje akite isporučuje stranim vlasnicima.

- Nekad je polovica mojih klijenata bila u Japanu, polovica u inozemstvu, ali odnedavno se broj prekomorskih klijenata znatno povećao - kaže Yamaguchi u svome vrtu u Takasakiju, 100 kilometara sjeverno od Tokija.

Njegova tvrdnja potvrđena je podacima japanskoga saveza za očuvanje akita.

Registriranih vlasnika tih pasa izvan Japana 2005. godine bilo je samo 33, a do prošle godine taj je broj narastao na četiri tisuće.

Yamaguchi u svakom trenutku ima dvadesetak akita, a mnogi od njih su štenci paperjaste bijele ili crvenkaste dlake koji uživaju u međusobnom hrvanju.

Izvorno lovačka pasmina, akita je nastala u sjevernoj japanskoj regiji istoga imena.

Radi se o velikim psima, visokim 60 do 70 centimetara i teškim između 40 i 50 kilograma, s uspravnim ušima, dubokim očima i licem nalik medvjeđem. Japanska vlada proglasila je pasminu "nacionalnim blagom".

Unatoč tome, u padu je broj vlasnika akita u domovini. U 1970-ima, godišnje se registriralo oko 40.000 štenaca. U zadnjem desetljeću broj je pao na oko 3000 godišnje.

- Problem je stambena situacija u Japanu. Broj ljudi koji mogu držati velike pse poput akita sve je manji. Mnogi bi ih željeli, ali nemaju prostora - kaže Kosuke Kawakita, čelnik tokijskoga ogranka nacionalnoga saveza za očuvanje te pasmine.

Odani Hachiko

Zato su profitirali oni u inozemstvu. Yamaguchi dvadesetak puta godišnje putuje u inozemstvo kako bi osobno isporučio pse novim vlasnicima.

Njegovi psi prodaju se za oko 200.000 jena (11.200 hrvatskih kuna), a većina klijenata mu je iz SAD-a, Rusije i Kine, iako je letio i za Francusku, Kuvajt, Egipat te Indoneziju. Putuje toliko jer se želi uvjeriti da njegovi štenci idu u prave ruke i da će imati pogodne životne uvjete.

- Akite su jako perceptivne. To im je najvažnija osobina. Razumiju kako se osjećate samo time što su vam blizu. I lojalne su - objašnjava Yamaguchi.

Njihova nevjerojatna odanost središte je desetljećima stare, istinite priče o Hachiku, akiti koji je devet godina svakoga dana na kolodvoru strpljivo čekao svog pokojnog vlasnika da se vrati s posla.

Hachiko ima svoj spomenik ispred tokijske željezničke postaje Shibuya, a njegova priča pretvorena je i u holivudski film s Richardom Gereom u ulozi vlasnika.

- Poslije toga filma akite su postale vrlo popularne u inozemstvu - kaže Kawakita.

Među slavnim vlasnicima akita bila je i gluhoslijepa politička aktivtica Helen Keller, a jednoga ima i ruski predsjednik Vladimir Putin.

Kawakita kaže kako stranci uglavnom najviše vole akite s crvenkastom dlakom.

Yamaguchi je presretan što u inozemstvu interes za pasminu jako raste i nada se da će to potrajati.

- Ne želim da taj procvat popularnosti bude samo prolazan trend. Želim da traje - rekao je.