ISPOVIJEST HRVATICE ANE 'Nisam ni mlada, ni glupa, ali prošla sam pakao cyber-sexa'

Svjesna da će njezin problem izazvati podsmijeh i osudu prije negoli empatiju i razumijevanje okoline, protagonistica ove priče inzistirala je na anonimnosti, piše Slobodna Dalmacija . No, vrlo je izvjesno da će se u njezinoj priči mnogi prepoznati, a tek oni koji su ozbiljno zaglibili i pritom “imaju petlju” će se i javiti na liječenje, kao što je ona učinila. Podaci o identitetu poznati su redakciji, a ono što se 57-godišnjoj Ani (nazovimo ju tako) u proteklu godinu i pol dana života dogodilo scenarij je koji ne bismo nikome poželjeli. Kao i većina stvari, počelo je bezazleno, malo zbog životne monotonije, malo zbog ekshibicionizma...

Duboka depresija

- Vidite, kažu da je vrag iz obijesti otišao u pakao, a baš to se dogodilo i meni - započinje svoju priču Ana, atraktivnog izgleda unatoč godinama, koja je zbog terapije napustila kuću u kontinentalnom dijelu Hrvatske i doselila k prijateljici na šire splitsko područje, na neodređeno vrijeme. Na preporuku prijateljice javila se za pomoć i terapiju Aniti Ćudini, koja se bavi psihoterapijom ovisnika širokog spektra, a Anin slučaj jedan je od onih kod nas najmanje poznatih: ovisnosti o cyber-seksu i internetu, koji je Anu, ženu u zrelim godinama, čak i bacio u ralje promiskuitetnog ponašanja, što je u konačnici rezultiralo i dubokom depresijom.

- Dakle, vidite da nisam ni mlada ni glupa, ali dogodilo mi se nešto kao da sam sišla s uma - paleći cigaretu za cigaretom, drhtavih ruku pripovijeda žena ispred koje ne stoji smartphone, nego najjednostavniji uređaj kojim može samo “po starinski” telefonirati i poslati SMS. Internet za nju do daljnjega ne smije postojati...

Suprug nije znao

- Imala sam sređen život, dvoje odrasle djece, muža privatnika. Nisam radila ništa, a osim održavanja domaćinstva i vlastitog izgleda nisam imala ni neke posebne hobije, dok me dokolica nije namamila na društvene mreže. Najprije profil na jednoj, pa drugoj, pa trećoj, kao da će mi veći broj takve pojavnosti donijeti i više izazova, uzbuđenja, štajaznam, životnih prilika. Zapravo mi je samo trebalo ljubavi; moj brak je bio takav da smo suprug i ja već postali, niti ono kako se kaže “brat i sestra” nego “dvije sestre”, neki frendovi, tak’ nekak’. Ne bismo se ponekad ni vidjeli po nekoliko dana, meni je bilo savršeno svejedno da ima i ljubavnicu, familijarno sam situirana, a i u braku smo stekli zajedno dovoljno da mogu nakon razvoda odlično živjeti već podjelom imovine. No, o svemu tome ja zapravo nisam ni razmišljala jer nisam imala vremena; kad se moja ovisnost o internetu pogoršala i uzela maha, visila sam na laptopu po dvadeset sati, sve do padanja u nesvijest - prisjeća se slomljenim glasom Ana, koja je danas na pragu razvoda, što drži najmanjim zlom koje ju je snašlo. Razvode se, veli, zdravi ljudi, a njezina bolest - s detaljima suprug nije ni upoznat - kudikamo joj je veći problem.

Virtualni život

- Internet mi je pružio novi, virtualni život; tu sam bila fotošopirana, dvadesetak godina mlađa, “od akcije”, kako se veli. Brzo sam počela koketirati s većim brojem muškaraca, a zanimali su me samo oni do četrdeset godina; supruga, svog vršnjaka, imam i doma. Inspirirali su me za komunikaciju dakle mlađi muškarci, a vjerojatno i sami znate da je on-line generacija zapravo veoma mlada; to su momci u dvadesetim godinama, kojima sam ja svojim virtualnim habitusom bila veoma poželjna roba. Tako sam započela i vezu koja je značila početak moga kraja; barem onoga koji se odnosi na druženje s laptopom...

Bila sam luda

Da prijeđem na stvar: nakon bezazlenih očijukanja, tipkanja i lajkanja upustila sam se i u vezu s mladićem koji ima samo 21 godinu. Ja mu mogu biti baka, a ne majka, znam, ali “skinula” sam sebi petnaest godina i rekla mu da imam četrdeset i dvije; njemu vjerojatno ne bi smetalo ni da imam šezdeset, kako se poslije pokazalo. Ne zato što je dečko nastran, nego zato što je njega zanimalo puno manje od mene; ja sam, onako sumanuta i već virtualno zaljubljena u njega, poželjela da imamo “pravu” vezu, nešto nekonvencionalnu doduše, dok je njega zanimao samo seks...

Nije mu bilo stalo do mog novca jer je pripadnik “zlatne mladeži”, roditelji su mu uvijek davali više nego što mu kao studentu treba, ali imali smo doista veličanstveni seks - sve dok mu nisam dosadila. Bez ikakve uvertire, bez poruke i bilo čega jednog me dana jednostavno blokirao na društvenim mrežama i ignorirao moje pozive. Bilo mi je ispod časti da ga tražim uokolo, vrebam ispred kuće i slično; toliko sam razuma zadržala. Vidjela sam da je našao djevojku i ja se više nisam uklapala u njegov životni scenarij. O, kako sam luda bila! - zavapila je Ana, te nešto prisebnije nastavila:

- Osjećala sam neopisivu bol i gubitak, iznutra sam bila poput spaljene zemlje. Shvatila sam da su mi chatanje s njim i povremeni susreti postali ne samo okosnica, nego i smisao života, da više ne mogu jesti ni spavati. Počela sam opsjednuto tražiti nadomjestak za izgubljeno, na najgori mogući način - napuklo se prisjeća Ana, vidljivo omršavjela, čiji suprug još uvijek nije razabirao koja se drama odvija pred njegovim nosom. Mislio je da Ana preko skypea i društvenih mreža komunicira s rodbinom u Kanadi...

Dotaknula sam dno

- Vidite, dok ljudi u Hrvatskoj gladuju, kopaju po kontejnerima u potrazi za bocama, ja sam surfala internetom u potrazi za idealnim partnerom. Da sam barem imala egzistencijalnih briga! Djeca su već odrasla pa sam ih rijetko i viđala, bila sam skoncentrirana samo na sebe i svoju virtualnu pojavnost. I tako sam počela sve više chatati, otkrivati sobe za cyber-sex, razmjenjivati provokativne fotografije, seksualno se samozadovoljavati s partnerima koje uopće i ne poznajem preko skypea...

S desetak muškaraca, mlađih od mene naravno, sam se i nalazila. Posvuda; po hotelima, motelima, na parkingu, čak i u mojoj kući s dvojicom. Valjda me snašao najgori oblik krize srednjih godina; pokušavajući održati mit o mladosti i ljepoti zapravo sam izgubila samopoštovanje, radila od sebe budalu.

Utjeha u Bibliji

Neću vam niti reći što je bilo okidač da shvatim da sam dotakla samo dno; jednostavno sam shvatila da mi je život u totalnom rasulu i odlučila sam potražiti pomoć. Kamo sreće da sam vjernica, da se mogu uteći Bogu; na žalost, nemam taj oslonac u sebi.

Danas sam na antidepresivima, a moj spektar raspoloženja varira od tuge do besmisla. Noći su mi duge, nedostaje mi ono plavičasto svjetlo laptopa. Moj život je pakao koji “obasjavaju” samo cigarete, a sve je prožeto memorijskim zapisima koje ne želim imati. Sretna sam što nemam financijskih problema kao obični građani, ali meni je to normalno stanje; novac je bitan kad ga nemaš, zar ne?

Moja potraga za ispunjavanjem života i ljubavlju me uništila psihički, ali sad sam na terapiji pa ćemo vidjeti. Suprug je za mene već odavno misaona imenica, ali zahvalna sam mu na logistici koju mi nehotice pruža dok misli da sam na morskom zimovanju kod prijateljice. Ovdje se liječim, izlazim samo u šetnje, a sada ću započeti i s čitanjem Biblije; to će biti moj novi “internet”- s tračkom nade zaključila je Ana svoje potresno svjedočanstvo za Slobodnu Dalmaciju .