HRVATSKA NA PRAGU LEGALIZACIJE PORODA KOD KUĆE? Sanja i Romina: Ovo su naši razlozi zašto smo rodile doma

U sljedećih mjesec dana hrvatska Vlada mora sastaviti odgovor na tužbu Ivane Pojatina, koja je prije tri godine Hrvatsku tužila Europskom sudu za ljudska prava jer u Hrvatskoj nije mogla legalno roditi kod kuće uz stručnu pomoć. U sljedećih godinu do godinu i pol dana, predviđa Daniela Drandić iz udruge Roda, Europski će sud donijeti presudu te će hrvatske vlasti konačno dobiti stav o tome moraju li osigurati ovakvu mogućnost hrvatskim državljankama ili pravo na izbor mjesta poroda nije jedno od prava koje se mora omogućiti.

- Hrvatske zdravstvene vlasti ne pokazuju nikakav interes da zakonski riješe ovo pitanje, a ginekolozi se tome mahom protive, tvrdeći da takav porod nije siguran, iako strana iskustva pokazuju upravo suprotno. Međutim, činjenica je da se porodi kod kuće u Hrvatskoj događaju, da 50 do 100 žena godišnje rodi na taj način svojim izborom, a da uopće nemamo podatak o tome koliko žena rodi izvan rodilišta - kod kuće, u automobilu, kolima Hitne pomoći ili helikopteru - jer žive predaleko od prvog rodilišta - kaže Drandić.

Austrija ili Italija

Porod izvan rodilišta u Hrvatskoj zakonom nije zabranjen - to nije ni moguće zabraniti jer se takav porod događa često i mimo ženine volje - no postojeći zakoni ne dozvoljavaju stručnu pomoć pri porodima kod kuće, odnosno ne reguliraju prisustvo iskusne, licencirane primalje. Stoga žene koje se odlučuju na takav porod najčešće u pomoć zovu babice iz Austrije, Italije ili Beograda - ovisno o tome gdje žive i iz koje države primalja može najbrže doći. Strane primalje nemaju dozvole za rad u Hrvatskoj te se prisustvom na porodu kod kuće izlažu ozbiljnom kršenju zakona, a troškove njihovih usluga ne pokriva zdravstveno osiguranje, već ih podmiruju rodilje. Ovisno o tome odakle primalje putuju i koliko se puta ranije sreću s rodiljom, troškovi se kreću između 1000 i 2000 eura. Najčešći razlog zbog kojeg se žene odlučuju na porod kod kuće traumatična su iskustva prijašnjih poroda u rodilištima: o kakvim se dubokim traumama radi govori i podatak da je iskustvo poroda u bolnici peti najčešći razlog zbog kojeg se žene u Hrvatskoj ne odlučuju imati više djece.

Nalijeganje na trbuh

Dubinu problema pokazala je i akcija Roda krajem prošle godine pod nazivom “Prekinimo šutnju”. Tisuće žena opisale su svoja iskustva iz rodilišta, kojima je jedno bilo zajedničko: i žene i djeca izašli su fizički zdravi iz rodilišta, ali svoj porod pamte kao izrazito ponižavajuće iskustvo, po grubom ponašanju osoblja, pa i izravnim uvredama, tretiranju rodilja kao robe na traci na kojoj se, bez ikakvih objašnjenja, izvodi niz zahvata poput epiziotomije, nalijeganja na trbuh, davanja dripa.

- Sama nisam ranije rodila, ali naslušala sam se toliko loših priča prijateljica da sam osjećala odbojnost i strah i prije nego sam ostala trudna. Bila sam sigurna da mora postojati drugačiji način. Znam da porod nije bolest, da je naše tijelo stvoreno za rađanje i da donošenje novog života ne bi smjelo biti trauma i poniženje - priča Sanja Kolarić Piplica (27), pedagoginja u zagrebačkom vrtiću Dječja igra, čija će kći Korina, rođena doma u obiteljskoj kući, sljedeći mjesec navršiti dvije godine.

Igrom slučaja prije nekoliko godina prisustvovala je konferenciji na kojoj je gostovala Ina May Gaskin, iskusna američka primalja i promotorica poroda kod kuće. Nakon konferencije došla je kući i rekla suprugu Domagoju (27), magistru inženjeru telekomunikacija: ako ti ikad rodim dijete, to će biti kod kuće.

- U početku nikako nije bio spreman za tu ideju, kao ni ostatak najbližih kad bih im rekla da želim roditi doma. Međutim, tada još nisam bila ni trudna, pa sam ih s vremenom omekšavala: pokazivala sam im dokumentarne filmove, skupljala priče, vadila znanstvene radove i statistike, dok polako nisu počeli shvaćati da nisam poludjela i da mi je sigurnost djeteta na prvom mjestu, ali da želim da dođe na svijet u intimnoj, mirnoj, sretnoj atmosferi - kaže.

Kad je ostala trudna, njezinu je obitelj ipak uhvatila panika jer - što ako nešto pođe po zlu?

- Preduvjet da rodim doma bila je upravo savršeno uredna trudnoća. Takvu sam, srećom, i imala. A u takvim slučajevima gotovo nikad ništa ne pođe po zlu. A da je pošlo, ili da je bilo naznaka da bi nešto moglo poći po zlu - išli bismo u rodilište i gotovo, o tome nema diskusije - priča. Uz nju je bila iznimno stručna i iskusna primalja, educirana za izvođenje urednih poroda i jednako educirana da prepozna bilo kakvo odskakanje od uobičajenog: u tom trenutku rodilju odmah upućuje u bolnicu.

Sad idemo u rodilište!

- Moja je primalja, kad smo se dogovarale za porod, odmah na početku rekla: može, doći ću, ali samo pod uvjetom da se, u trenutku u kojem ja kažem ‘sad idemo u rodilište’, ti dižeš i odlaziš bez riječi - priča Riječanka Romina Mejak (32), magistra primijenjenih umjetnosti koja je svojeg prvog sina Colina Raya - koji je dobio jedno ime od tate, pomorca Petra Žige (34), a drugo od mame, inspiriranih reli vozačem Colinom McRaeom - rodila doma 1. ožujka ove godine. I trudnoća i porod godinama su je ispunjavali strahom - ne zbog poroda, već zbog iskustva koja je s liječnicima imala ranije, dok se dulje vrijeme liječila zbog zdravstvenih problema upravo s reproduktivnim organima. - Jednom sam sasvim slučajno na You Tubeu naišla na kratki filmić o porodu kod kuće. Odahnula sam: pa to je to! Ako ikad budem trudna, rodit ću doma i u vodi - priča uz smijeh. Proučila je dostupnu literaturu i zaključila: živi na manje od 20 minuta od rodilišta i, bude li imala urednu trudnoću i pronađe li stručnu primalju, rodit će kod kuće.

Siva zona u Hrvatskoj

Znala je da primalju ne može pronaći u Hrvatskoj.

- Asistiranje pri porodu kod kuće kod nas je siva zona i naše se primalje u tako nešto ne usuđuju upuštati. Smatramo da je ovakvo stanje neodrživo jer žene rađaju kod kuće, a izvana dolaze primalje koje nitko ne provjerava. Hrvatska ima kroničan nedostatak primalja i u rodilištima, no primaljstvo nikako ne postaje interes onih koji odlučuju. Stoga se ovo područje mora regulirati - na koji god način, jer najgore je ako je neregulirano - kaže Barbara Finderle, predsjednica Hrvatske komore primalja. Riječanka Romina Mejak pisala je Komori uoči poroda, tražeći savjet kako da dođe do iskusne primalje. Odgovorili su joj da u Hrvatskoj to nije moguće.

Obje mame koje su rodile kod kuće imale su bazen, i jednoj i drugoj odgovarala je samoća, tišina i mrak te sigurnost koju pruža činjenica da su njihovi najdraži “tu negdje”. Ne mogu zamisliti, kažu, porod pod neonskim svjetlima, u boksu, s nepoznatim liječničkim osobljem.

Najveće probleme očekivale su nakon poroda kod prijave djece, jer djecu u Hrvatskoj matičaru prijavljuju - rodilišta.

Mirisao je svježi kruh

- Dan nakon poroda odveli smo sina na pedijatrijski pregled kod privatnika koji je imao iskustva s porodima kod kuće. Dobili smo potvrdu da je dijete zdravo i da sam ga ja rodila. Podojila sam dijete pred pedijatrom, a priložila sam i trudničku knjižicu. Kod matičara su pak tražili da im otkrijem ime stručne osobe koja je bila na porodu, što nisam mogla. Nakon tri dana vijećanja, odlučili su da je kao svjedok da je dijete moje dovoljan i muž - kaže Romina Mejak.

Zagrepčanka Sanja Kolarić Piplica prošla je sličnu proceduru, no kod matičara nije imala osobitih problema: rekli su joj da njezino dijete nije prvo koje je rođeno i prijavljeno na taj način.

Svoju je kćer rodila s napunjenih 38. tjedana trudnoće, dva tjedna prije termina. Tu večer suprug je stavio smjesu u pekač kruha i namjestio ga da kruh bude gotov u osam ujutro, za doručak. Te noći u 1 sat Sanju su uhvatili trudovi. Rodila je u 7.56 sati, a u osam sati oglasio se pekač.

- Moja djevojčica bila mi je na prsima, uz mene su bili muž, mama, prijateljica, a cijeli je stan mirisao po svježem kruhu. Bila sam beskrajno sretna, mirna, sigurna. I pomislila sam: evo, ovako to treba izgledati - završava.