SAD JE NAPOKON SRETNA

'GOSPODIN MI SE SMILOVAO BAŠ ONDJE, NA PARKIRALIŠTU' Blanka Vlašić progovorila o vlastitom putu preobraćenja: 'Isplakala sam svoj prijašnji život'

 
Blanka Vlašić
 Duje Klaric / CROPIX

Jedna od naših najuspješnijih atletičarki i dvostruka svjetska prvakinja u skoku u vis Blanka Vlašić (34) ovih dana bila je gošća na 29. MladiFestu, međunarodnom molitvenom susretu mladih u Međugorju, gdje je s drugim polaznicima podijelila svoje iskustvo preobraćenja.

Dio njezine ispovijesti donosimo vam u nastavku:

- Kao, nažalost, većina mladih, poslije sakramenata pričesti i krizme i ja sam se udaljila od Crkve. Odlučila sam da mi Bog ne treba, da sam sama sebi dovoljna i koncentrirala sam se isključivo na sport. Htjela sam biti najbolja na svijetu. Živjela sam u jednoj kutiji gdje je samo jedna mogućnost bila prihvatljiva, a to je uspjeh. Sve drugo bilo je sramota i ništa me nije moglo razveseliti kao letvica koja ostaje gore poslije skoka...

Bila sam jako stroga prema sebi, na dnevnoj bazi zadavala sam si velike ciljeve, iscrpljivala se fizički i mentalno, ali veselje sam svejedno osjećala samo tih nekoliko sekundi poslije skoka, na strunjači, a onda bi opet počela nova briga zbog novoga skoka. Uvijek je trebalo nešto nadmašiti, pobijediti Blanku od prije... Izvana sam imala sve što mlada žena može poželjeti - slavu, pljesak, materijalnu sigurnost, uspjeh, ali opet nisam bila ispunjena - ispričala je Splićanka na MladiFestu.

A onda je Blanka 2012. ozlijedila petu i završila na operaciji. Bila je to olimpijska godina, a ona je Igre, zbog infekcije koju je dobila poslije zahvata i koja ju je bacila o očaj, morala gledati na televiziji.

- Plakala sam i samosažaljevala se, a onda me, oko moga rođendana, nazvao prijatelj i rekao mi kako je zapalio svijeću ispred kipa svetog Ante na Poljudu... Tad sam pomislila kako bih i sama to mogla napraviti. Odlazila sam ondje neko vrijeme, samo sam stajala, nisam znala što bih svetom Anti uopće pričala, nisam ni ulazila u crkvu, nisam išla na misu, ali znala sam da mi nešto treba, kao i da to nešto neće doći od ljudi, od čovjeka...

Početkom 2013. postala sam depresivna, loše sam spavala, nisam mogla disati... Jedan dan došla sam na trening i tati, koji mi je bio i trener, požalila sam se da me nešto boli u prsima. To je čuo moj brat, s kojim sam tad bila u svađi, a poslije treninga baš on mi je rekao kako se moli za mene... Tad nisam imala pojma za njegovo obraćenje. Počeo mi je pričati o Bogu, ali ja nisam razumijela što mi govori... Krenula sam prema autu, on za mnom, već mi je pomalo i dosađivao, a onda, u jednom trenu tijekom njegova monologa, dogodilo se moje preobraćenje... To je bio dar, izljev duha Svetoga koji mi je ondje, na tom parkiralištu, promijenio život iz korijena. Gospodin mi se smilovao!

Tad sam počela ići s jedne duhovne obnove na drugu i to je bio trening nad treninzima! Prvih nekoliko dana isplakala sam svoj prijašnji život, to je bilo moje pročišćenje. Tad sam prvi put poslije dugo godina otišla i na misu, a kad sam primila Isusa (pričestila se), osjećala sam se kao da lebdim...

Danas se osjećam prizemljenije, sigurnije, iako i dalje želim skakati, ali postoji netko zbog koga se ne mogu vratiti na stari put. Sigurna sam da mi je Gospodin progovorio oduzevši mi ono najdraže, ono za što sam živjela, kako bi mi pokazao da postoji nešto bolje i slađe od pobjeda i od onoga što ja smatram najvećim ostvarenjem - zaključila je Blanka Vlašić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 01:36