Većina najpopularnijih videoigara temelji se na nekom obliku nasilja. Posljedica je to tržišne orijentiranosti industrije igara – igrača je mnogo, samim time i prilika za zaradu, međutim igre su skupe, dugo se prave i zato je studijima i izdavačima važno da njihove oklade budu što sigurnije. Industrija svoju proračunatost, jednog od neprijatelja umjetnosti, pravda tobožnjom pažljivošću. Da igrači takve igre ne žele igrati, studiji za razvoj ih ne bi pravili, a izdavači ih ne bi izdavali – može se najčešće čuti od glavešina. Odgovaranje na potrebe potrošača ipak je njihov credo i njegovo nepoštivanje doživljavaju kao sabotiranje paradigme unutar koje egzistiraju. Unatoč tome, postoje studiji i izdavači koji odbacuju nasilje kao dominantan jezik videoigara te prave djela u kojima se promo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....