Hrvatska obala Jadranskog mora već je nadaleko poznata po iznimnoj bioraznolikosti, povoljnoj vidljivosti i bogatoj podvodnoj kulturnoj baštini, što je svrstava među vodeće europske destinacije za ronjenje. Unutar tog prostora posebno mjesto zauzima otok Vis, čije podmorje objedinjuje prirodne ljepote i vrijedna arheološka i povijesna nalazišta. Upravo zbog raznolikosti ronilačkih lokaliteta i njihove očuvanosti, Vis se smatra jednom od najznačajnijih ronilačkih destinacija u Hrvatskoj. Danas je otok Vis postao sinonim za vrhunsko ronjenje i jedno od najcjenjenijih odredišta među roniocima ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu. Zato ronilac koji nije ronio na ovom otoku gotovo da se ni ne može pohvaliti svojim ronjenjem u Hrvatskoj. Vis je jedan od onih otoka koji lako osvoje srce. Kao što se zrnca morske soli zapletu u kosu, tako se i Vis neprimjetno uvuče pod kožu i ondje ostane zauvijek.
Koliko god puta dolazila, uvijek će se naći nova pozicija na kojoj nikada nisam bila, a čini se da će još dugo vremena takvih mjesta na Visu biti. Uz prirodne ljepote otoka, jedinstvene geomorfološke strukture podmorja, burnu povijest koja je ostavila bezbroj relikata u podmorju i na kopnu te neodoljivu opuštenost mještana, nema niti jednog razloga da se tamo ne vratim. Oko otoka postoji dvadesetak lokacija s potopljenim ratnim brodovima, jedrenjacima, podmornicama, avionima i prava je meka za ronioce svih "uzrasta". Oni s nižim ronilačkim kategorijama zbog velike dubine neće dospjeti na neke od njih, ali tu se nalazi i velik broj plićih lokacija s izuzetno bogatom bioraznolikošću i brojnim arheološkim ostacima, da se neće osjećati niti malo zakinutim. U viškom se podmorju može dogovoriti ronjenje s nekoliko odlično opremljenih ronilačkih centara, s vrhunskim voditeljima i svaki od njih je čitavu sezonu bukiran, zbog čega je naša topla preporuka da se već preko zime rezerviraju termini ronjenja i smještaj.
Viški je arhipelag u davnini bio važna postaja pri prelasku s jedne strane Jadranskog mora na drugu, pomorski su putevi prema i oko otoka Visa bili oduvijek dobro uhodani, a otok je, blagoslovljen vlastitom pitkom vodom, nastanjen od prapovijesti. Naizgled samo malen pučinski otok u Jadranu, uz jedva devedeset kvadratnih kilometara površine, Vis ima izuzetno važnu ulogu već od prvih naseljavanja. Ondje su boravili stari Grci, potom i stari Rimljani. Kasnije, u srednjem vijeku i stari Hrvati. Bio je najvažnija trgovačka luka u Jadranu. Često je mijenjao vladare, od Mletaka, Katalonaca, Francuza, Engleza, Habsburgovaca... Tukli su se za njega Austrijsko carstvo i Kraljevina Italija. Imao je izuzetno važnu ulogu i u Drugom svjetskom ratu. U to je vrijeme na otoku postojao mali, pomoćni aerodrom za oštećene savezničke avione koji su letjeli između baza u južnoj Italiji prema ratnim metama u Austriji i Njemačkoj. Njegova burna prošlost svakako je utjecala i na podmorje, a olupine se otkrivaju i dan-danas. Amforišta su u viškom podmorju uobičajena pojava, arheolozi na ovom otoku nisu nikada bez posla. Uz prirodne ljepote, mnoštvo špilja i kaverni i prekrasno bistro more, ne čudi što Vis predstavlja raj za ronioce. Teško je nabrojati sve atraktivne ronilačke lokacije koje nudi, ali neke su od njih nešto posjećenije i nalaze se u standardnoj ponudi lokalnih ronilačkih centara raspoređenih u Visu i Komiži.
HRIDI VOLIĆI
Pred viškim zaljevom nalazi se nekoliko otočića. Uz njegovu sjevernu obalu smješteni su otok Host, hridi Kamik, Rogačić i nekoliko hridi: Krava, Volić Veli i Volić Mali. U blizini hridi Volić Veli oduševljava lijep podmorski zid s crvenim gorgonijama koji strmo pada na dubinu od 45 metara. Na Voliću Velom nalazi se osam metara visok svjetionik. Automatsko lučko svjetlo posebno je bitno jer hridi Volića iz mora strše samo nekoliko metara, što noću i u uvjetima loše vidljivosti može napraviti problem nautičarima. Jata crneja, male, oprezne crne ribice domaćini su koje susrećemo u velikom broju pa tvore lijepu, zaigranu sliku na morskom zidu. Iako se ronjenje može izvesti na više načina, obično se roni oko Volića Velog, prolazeći kroz manji kanjon koji vodi prema otvorenom moru. Pogled izdaleka donosi nepregledni žućkasti tepih algi. Svakim narednim metrom dubine ukazuje se mikrosvijet malih puževa stražnjoškržnjaka i ribica. Jedan od njih je Cratena peregrina, često viđena kako se njiše na grančici alge nošena morskom strujom. Ovo neobično maleno biće veličine je svega par centimetara, mliječnobijele je boje, a na leđima ima desetak izraslina s luminiscentno plavim vrhovima kojima neprijateljima signalizira da je otrovan i da nije jestiv. Crveno-ljubičaste gorgonije konačan su cilj ovog zarona, a ovdje ih je prava šuma. Iako su neke zaista lijepe i čiste, dosta njih je prepuno sluzi i algi, nažalost rezultat prekomjernog zagrijavanja mora.
Hrid Krava mjesto je rimskog brodoloma, a ronjenjem na ovoj lokaciji može se naići na brojne krhotine amfora, ali i na one koje su potpuno čitave. Krava je vrlo zanimljiv zaron, a može se "odraditi" u plićoj ili dubljoj varijanti.
PAROBROD TETI
Teretni parobrod Teti se u olujnoj noći, po jakom jugu, nasukao u blizini otočića Mali Barjak, odmah iza zapadne punte komiške vale. Nakon što su mornari s nasukanog broda uspjeli brodskim sirenama uzbuniti Komižane, lučki kapetan Pavao Frka je uz pomoć iskusne posade organizirao akciju spašavanja leutom na vesla. Zbog opasnosti da nestabilni brod razbije mali leut, nisu mogli pristati na njega, već su s pramca povukli uže do otočića Veli Barjak, po kojem se posada prekrcala na leut. Svi su članovi posade Tetija spašeni, ali brod se zbog prevelikog oštećenja nije mogao odsukati. Potonuo je do pješčane sipine i danas leži nakošen na dubini od 10 do 35 metara, potpuno uništenog pramca, dok mu oplata s rebrima leži na dnu.
Ovo je olupina oko koje se može roniti bezbroj puta jer, osim ljepote same olupine, na njoj žive morski stanovnici naviknuti na ronioce i rado se pokazuju izlazeći iz svojih skloništa u otvorima i pukotinama broda. Cilj ronjenja je gotovo uvijek najdublji dio broda i krmeno kormilo kao kulisa za idealnu fotografiju. Još samo nekoliko metara dalje do pješčanog dna i ovaj prekrasan brod se lijepo smješta u kadar, dok jato trlja prati zamahe ronilačkih peraja i pronalazi hranu na nešto lakši način od uobičajenog. Među brodskim rebrima razdvojenim busenima posidonije i parnog kotla koji se ocrtava kroz morsko plavetnilo, čak i u pukotinama granitnih kocki u potpalublju koje su činile dio tereta parobroda, život naprosto buja: ugori, murine i škarpine izlaze iz svake rupe, ali nažalost tu je i neželjena pridošlica, vatrenjača, koja se posljednjih godina udomaćila u Jadranu zauzimajući životni prostor domaćim vrstama. Na ovoj lokaciji je čak i sigurnosni zastanak na dubini od pet metara pravi užitak jer orada, piceva i sitnije ribe ima jako puno, a često i hobotnica proviri iz svoje sigurne, ograđene kućice.
BROD VASSILIOS T.
Stometarski teretni parobrod nasukao se 19. ožujka 1939. godine na vanjski dio Rta Stupišće i zauvijek nestao u plavetnilu viškog akvatorija. Prema povijesnim podacima, putovao je Iz Swansea za Veneciju, nakrcan ugljenom, a pogreška u navigaciji zaslužna je tome da je ovaj brod danas riblji dom. Vassilios, sagrađen 1920. u Osaki, velik je brod, dug 104 metra i relativno ga je lako pronaći, nakon sidrenja na zapadnoj strani Rta Stupišće. Već na dvadesetak metara dubine ukazuje se silueta metalne grdosije, pramčano sidro i pramac, kobilicom okrenut prema kopnu. Brod leži na lijevom boku i ponire polako prema dubini. Žute sumporače i narančaste spužve obavijaju sidreno vitlo, prednji jarbol i osmatračnicu u kojoj se često gnijezde murine. U unutrašnjost broda ulazak je strogo zabranjen zbog problema s naftom koja se još uvijek nalazi unutra. Zbog propadanja drvenih dijelova broda, pogled prema njegovoj unutrašnjosti je otvoren, pa se uz dobru ronilačku lampu može naslutiti nekadašnji izgled. Na samom dnu, uz trup broda, još uvijek leži iz skladišta rasuti teret, gomila ugljena. Nadgrađe broda posebno je atraktivno i tvori pravi mali morski grad. Škarpine, ugori i murine nastanjuju otvore među spužvama, a nešto dublje, prema krmi, žive jata matulića barjaktara, lijepih, malih, ali i grabežljivih crveno-ružičastih riba, poznatih još i po nazivima kirnjica, crvena barjaktarka ili crveni crnej.
OTOČIĆ BRUSNIK
Nenaseljeni otočić Brusnik, udaljen 12 nautičkih milja od Komiže i dvije nautičke milje jugoistočno od otoka Sveca, odnosno Svetog Andrije ili Štondrije, kako ga domaći još čakavski nazivaju, vrlo je mali otok, zapravo tek hrid površine četiri i pol hektara, dužine 320 i širine 205 metara. Poseban je zbog svoje geološke strukture, ali i biljnog i životinjskog svijeta koji obitava na njemu. Stanište je morskih ptica, zečeva i endemskih vrsta guštera koji se ne mogu pronaći na ostatku jadranskog arhipelaga. Dalmatinski su otoci i obala uglavnom vapnenačke strukture, u što se ova, tridesetak metara visoka, tamna hrid koja izvire iz morske površine nikako ne uklapa. Po nekoj teoriji nastanka, Brusnik je, u novije geološko doba, erupcijom vulkana izronio na površinu te se danas sastoji od nepravilnog niza velikih kamenih nakupina, slijepljenih sedimentima vapnenca. Ova kristalizirana magma građena je pretežno od crnog eruptivnog kamenja dijabaza, od kojeg se izrađuju brusevi, što objašnjava i porijeklo imena Brusnik. Brojne se legende mogu čuti od starijih mještana otoka Visa, od priča o njegovu nastanku uz munje, gromove i tutnjavu koja je pratila njegovo izranjanje na površinu, do prokletstva koje započinje prelaskom u takozvani "jadranski vulkanski trokut" koji omeđuju Jabuka, Brusnik, Palagruža i dijelovi komiške uvale. Ovaj viški vulkanski trokut mnogi uspoređuju s onim svjetski poznatijim, bermudskim, zbog pomorskih nesreća i nestanaka pomoraca koji su se učestalo događali na ovom području, zbog kompasa koji luduju i brodskih instrumenata koji otkazuju poslušnost. Ove neobične pojave se racionalno pripisuju magnetskim stijenama koje vjerojatno utječu na njihov rad, ali misteriozna reputacija ovog otočja duboko je ukorijenjena među domaćim stanovništvom.
Ovaj maleni otok poseban je i po "jastožerama", malim jezercima u kojima su komiški ribari nekada čuvali ulovljene jastoge. Ovi omeđeni bazeni, pregrađeni tamnim kamenjem, prirodno su se kroz kanale punili morskom vodom, održavajući velike rakove na životu do završetka ribarenja. Pokrivali su se palminim granama ili jedrima kako bi se za ljetnih dana održala povoljna temperatura morske vode u njima. Danas su jastožere povijesni i kulturni spomenici, a jastoga danas ovdje nema više "ni za lijeka", nekontrolirani izlov je još jednom uzeo svoj danak.
Tamne stijene otoka, nasumično razbacane po pličini, po istoj se shemi nastavljaju slagati i u dubini. Nadvodni reljef prepun malih špilja, rupa i procjepa u koje prodire voda vrlo je sličan onome pod morem. Zaroni su ovdje zanimljivi i dinamični s prolascima kroz kanjone i ulascima u brojne kaverne. Na nekim su mjestima stijene gotovo gole, tek nasumično obojene crnim i crvenim obraštajem, s ponekom zvjezdačom ili ježincem, ali uz igru svjetlosti koja prodire kroz površinu za sunčanog dana, ovaj ambijent postaje nestvarno lijep i prekrasna kulisa za fotografije. Gole stijene ne daju baš obilje hrane za ribu, osim tepiha smeđih algi u plićaku, ali unatoč tome život je ovdje raznolik, a sudeći po mrežama na koje smo putem nailazili, ima i ribe. Značajka pučinskih otoka je ta da je riba u stalnom kretanju i nije uvijek sigurno da ćemo je u zaronu i vidjeti. Ako su ipak "od volje" pa se odluče ukazati, palamida, gof ili zubatac su među češćim prolaznicima, ali ni povremeni prolasci tune ovdje nisu rijetki. Sretnicima će se čak ukazati i kirnja.
Iako naoko pust, ovaj otok je neodoljivo privlačan za ronjenje, ali je ponekad teško doći do njega. Veći broj dana je zbog zapadnih vjetrova ili pak juga, koji su u ovom području vrlo česti, nepristupačan. Od 2019. godine Brusnik je zaštićen UNESCO-ovom oznakom kao dio UNESCO-ova Geoparka Viški arhipelag.
ŠPILJE VIŠKOG AKVATORIJA
Viški arhipelag središnji je jadranski akvatorij koji pripada otoku Visu s nizom bližih nenastanjenih otočića: Ravnik, Budihovac, Veli Paržanj, Mali Paržanj, Greben, Host, Veli Barjak i Mali Barjak, uz otoke otvorenog mora od kojih su najudaljeniji Palagruža prema jugu i otočić vulkanskog porijekla Jabuka, koji se uzdiže nad morem 30 milja zapadno od Visa. Tu su još Sveti Andrija, Brusnik i Biševo - među njima jedini nastanjen otok. Viški arhipelag krije neke od najspektakularnijih podmorskih špilja na Jadranu. Glavne atrakcije uključuju svjetski poznatu Modru špilju na otoku Biševu, prepoznatljivu po čarobnom nebeskoplavom sjaju koji nastaje kada sunčeve zrake prodiru kroz podvodni otvor, reflektirajući se o bijelo pješčano dno i osvjetljavajući unutrašnjost. U ovoj je špilji ronjenje bez posebnih dozvola zabranjeno.
Zelena špilja na otočiću Ravniku zaštićena je kao geomorfološki spomenik prirode od 1967. godine, a otok Ravnik proglašen je značajnim krajobrazom. Zelenu špilju karakteriziraju dva velika otvora, a njenu atraktivnost omogućuje otvor u središtu visoke kupole kroz koji prodire sunčana svjetlost i u mraku špilje poput snopa reflektora obasjava morsko dno.
Medvidina špilja veličanstvenog ulaza visine od čak 27 metara i nekadašnje stanište sredozemne medvjedice, po kojoj je i dobila ime, još je jedna od viških atrakcija. U špilji se bez dopuštenja ne smiju koristiti rasvjetna tijela, stvarati buka niti odlaziti do žala na dnu špilje, koje je nekada medvjedici služilo za podizanje mladunaca. I danas Medvidina špilja, koja se dijelom nalazi u tami, služi kao stanište brojnim morskim organizmima.
Kao ronilačka lokacija vrlo je popularna i špilja Gaće, koja se otvara u golemim okomitim zidovima južne strane Visa. Ugodno driftanje značajka je ove lokacije, a čarobni odrazi stijena na glatkoj površini pod morem fotografije s ovog mjesta čine posebnim.
Na strminama podmorja viškog arhipelaga, na mjestima sa smanjenom vidljivošću i jačim strujanjima, razvija se koraligenska biocenoza naseljena gorgonijama žarkih boja, kamenim koraljima, jastozima. U viškom se arhipelagu još uvijek može pronaći crveni koralj, na dubinama manjim od uobičajenih, a na većim dubinama i još rjeđi crni koralj.
Posebnu važnost u viškom akvatoriju ima Rt Stupišće koji je službeno proglašen posebnim morskim rezervatom. Zbog iznimne bioraznolikosti i očuvanosti podmorja, na ovom su mjestu uvedena stroga pravila zaštite koja uključuju režim "no take" zone, u kojoj je ribolov strogo zabranjen kako bi se obnovio i očuvao riblji fond. Na ovom nam se mjestu, na lokaciji Gnjilna, pružila prilika da sretnemo jednog od najvećih i najrjeđih puževa Jadrana, Tritonovu trubu.
BOMBARDER TULSAMERICAN
Teško je nabrojati svaku ronilačku lokaciju viškog arhipelaga, ali ronjenje na olupinama aviona spada među one nezaobilazne. Neke su od njih, zbog dubina na kojima se nalaze, dostupne samo tehničkim roniocima, poput potopljenih teških američkih bombardera iz Drugog svjetskog rata modela B-17, imena Flying Fortress i Tennessee Sunshine. Onaj dostupan rekreativnom roniocu je bombarder tipa B-24 Liberator, nadimka Tulsamerican zbog mjesta njegove proizvodnje u Tulsi, Oklahoma. Avion duljine 23 metra i raspona krila od 33 metra stradao je 17. prosinca 1944. godine. Na putu iz talijanske baze prema Odertalu, američke su bombardere presreli njemački lovci, a među oštećenim avionima bio je Tulsamerican. U pokušaju da prisilno sleti na bliži, viški aerodrom, tijekom kruženja je ostao bez goriva i pokušao slijetanje na more, ali bez uspjeha. Troje članova posade u ovom je padu stradalo, a sedmorica u spašena.
Danas Tulsamerican leži u Rukavcu, nedaleko od otočića Paržan, na dubini od 41 metra, osim njegova repa koji se odlomio i završio desetak metara dublje. Olupina aviona okrenuta je naopako, pa njen gornji dio leži u pijesku, a jedan kotač strši u vis, u položaju za slijetanje. Drugi kotač nedostaje, ali su još uvijek vidljivi središnji dio trupa, oba krila i četiri motora te prednji dio kupole, dok je kokpit odvojen od trupa.
Bez obzira na odabranu lokaciju, svaki zaron oko otoka Visa prilika je za novo otkriće i nezaboravan susret s podmorjem Jadrana. Pod morskom površinom on skriva jedan potpuno novi svijet, čije fragmente još uvijek otkrivaju ronioci, povjesničari, podvodni arheolozi i morski biolozi. Zbog toga nije čudno da mu se onaj tko jednom zaroni u podmorje Visa iz godine u godinu s uzbuđenjem vraća.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....