POSTAVLJA SE ŠIRE PITANJE

‘O javnim spomenicima ne bi smjela odlučivati politika’

Naprosto me strah što će generacije koje dolaze na temelju spomenika misliti o nama, kaže Sandra Križić Roban

Nenad Fabijanić, autor urbanističkog plana Zagreba u sklopu kojeg bi se podigla željeznička pruga koja dijeli grad, te Trga Franje Tuđmana, pobjednik natječaja za Spomenik Domovini između Lisinskog i Poglavarstva, osmislio je Zid boli, Oltar i Portal .Rad je korektan, decentan pa i više od toga, iako ovaj inače izvrstan arhitekt ima i boljih radova, no nameće jedno šire pitanje: možemo li uopće napraviti kvalitetan spomenik stradanjima devedesetih?

Nakon niza loših spomenika Tuđmanu koji su zaredali, od primjerice Tuđmana u odjeći koja nalikuje haljini ili sa sunčanim naočalama, mahom djela pučke umjetnosti, nisu ni spomenici domovinskom ratu ili poginulim braniteljima prošli mnogo bolje. Kako u znanstvenom radu “Vrijeme spomenika. Skulpturalni, arhitektonski, urbanistički i drugi načini obilježavanja Domovinskog rata”, u sklopu Instituta za povijest umjetnosti, tumači Sandra Križić Roban: “Problematika spomenika Domovinskog rata javlja se u doba posvemašnje iscrpljenosti modernističkog koncepta apstraktne, simboličke spomeničke forme modernizma koja karakterizira većinu europske umjetnosti od 80-ih godina 20. stoljeća nadalje.

Skupi projekti

I dok se u Europi susrećemo s pojmovima “protuspomenika” i “antispomenika”, kao i s nizom konceptualno provokativnih rješenja minimalističke izvedbene retorike, recentna ratna razaranja u Hrvatskoj nakon kojih je uslijedila intenzivna “spomenifikacija” gotovo svih područja velikim brojem spomen-obilježja - skulpturama, raspelima, kapelama, krajputašima, spomen-pločama i spomen-preimenovanjima javnih prostora, arhitektonskim i urbanističkim planovima i realizacijama - u velikoj mjeri svjedoče o trendu zadržavanja iscrpljenog modernističkog koncepta. Osim toga, u proces idejnog promišljanja spomenika uključili su se brojni sudionici bez ikakve formalne umjetničke naobrazbe”. Također, tumači: “Spomenici su se godinama postavljali bez provjere i suglasnosti vlasnika zemljišta, bez lokacijskih dozvola, propozicija urbanističkih planova”.

Istraživanje je objavila 2010. ne smatra kako se u međuvremenu išta promijenilo, pa kako kaže: “Porazno je kako danas izgledaju spomenici kojima se obilježava Domovinski rat. Naprosto me strah što će generacije koje dolaze iza nas, na temelju tih spomenika misliti o nama. No to se događa kada o javnom prostoru odlučuje politika, a ne struka”, kaže i nadodaje: “Svugdje se gura ta količina betona, kamena, ta skupoća. Nitko, primjerice, ne obraća pažnju na sjajne radove koje predlaže Antonio Grgić. Svi se valjda boje praznine. Podsjećam i na sjajan prijedlog Spomen-kuće Vila Velebita Helene Paver Njirić koji je ostao nerealiziran”.

Podsjetimo kako je natječaj za spomenik Tuđmanu te Domovini u Zagrebu provelo Udruženje hrvatskih arhitekata, što je i posvađalo struku. Josip Zanki, predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika, oštro je protestirao da je takvim načinom raspisivanja zaobiđena kiparska struka, važna za javnu plastiku, dok mu je predsjednica UHA-e odgovorila da se zahtijevaju i “prostorna rješenja u kontekstu kojim se bavi i arhitektonska struka”, te je pozvala na suradnju.

Budućnost obećava?

Sandra Križić Roban spominje politiku, i u pravu je. No, ne možemo ne primijetiti kako je na čelu žirija koji je odlučivao o spomeniku Titu, koji je trebao, prethodno biti na istoj lokaciji, pred Lisinskim, bio - političar, dakle, također je dobrim dijelom politika sudjelovala u odluci, no isto tako o nekoliko tisuća spomenika NOB-u, danas, reportaže snimaju vrhunski fotografi poput Wolfganga Thalera i Jana Kempenaersa, u svojim ih radovima danas interpretiraju umjetnici poput Davida Maljkovića. Mnogo tih spomenika bilo je vrlo kvalitetno, primjerice spomenik na Petrovoj gori Vojina Bakića kao da je anticipirao događanja u suvremenoj arhitekturi. Arhitekt Willen Jan Neutelings, koji je s Kempenaersom obilazio spomenike NOB-u, ispričao je da mu je “fascinantno to što su kompletno apstraktni, lišeni kulta ličnosti koji se često može pronaći u Istočnoj Europi: Nije riječ o prikazima velikih vođa, nemaju simbole komunizma kao što su zvijezde ili isklesani radnici isupruge”.

Pa je li sve baš tako crno? I nije. Nadu daju neki spomenici koji su u međuvremenu pobijedili, a nisu toliko u javnosti. Kad su na natječaju za Trg slobode u Belom Manastiru (komad zemlje sa stablom izdignut na stupove) pobijedili Robert Jozić i Filip Tadin, pisalo se kako su “struka i politika konačno u sretnoj vezi”. Jozić i Tadin autori su i spomenika u Zagvozdu i u Kaštelima.

Na natječaju za Spomen-obilježje djeci poginuloj u Domovinskom ratu u Slavonskom Brodu, pobijedilo je rješenje Petra Dolića i Petre Tončić Lipovščak, čiji rad simbolizira predstavlja “slagalicu s prazninama koje simbolično prikazuju nedovršenu dječju igru i prekinute živote”.

Dobri i loši spomenici stradanjima u Domovinskom ratu

3 dobra rješenja:

Četiri rijeke, Alem Korkut skulptura, uređenje trga biro 2+, Karlovac

Spomenik nazvan i “Četiri rijeke” u Karlovcu djelo je jednog od najboljih kipara generacije Alema Korkuta - dovoljno se prisjetiti izložbe koja istražuje temelje kiparskog zanata u Gliptoteci HAZU. Skulptura 40 metara duga i visoka 4 metra sastoji se od simbola uzburkanih rijeka.

Spomenik Gordanu Ledereru, NFO arhitekti i kipar Petar Barišić, Čukur

Spomenik “Slomljeni pejsaž” poginulom Gordanu Ledereru, po svojoj je prilici, i najbolji javni spomenik u posljednjih dvadesetak godina. Spomenik je uvećana leća fotoaparata, propucana pravim snajperskim metkom, na isti način kao i ona poginulog branitelja. Jednostavna ideja maestraln izvedena.

Most branitelja, 3LHD, Rijeka

“Za mene je simbol dobrog memorijala Most branitelja u Rijeci, čiji su autori arhitekti iz Studija 3LHD”, kaže Sandra Križić Roban. Riječ je o čeličnoj konstrukciji teškoj sto i pedeset tona, proizvedenoj u lokalnom brodogradilištu. Za Most su dobili međunarodnu nagradu AR, za najbolje arhitekte ispod četrdeset godina, te priznanje I.D. Magazina.

3 loša rješenja:

Spomenik braniteljima, Igor Franić, Dubovnik

Igor Franić je jak autor (MSU). Međutim spomenik na Pilama nije mu trebao. Postojala je i ideja o preuređenju platoa. U spomenik je uloženo deset milijuna kuna.

Memorijal žrtvama, nestalim i zatočenim hbraniteljima, Mirogoj, Dušan Džamonja, Zagreb

Zašto joj smeta ovaj spomenik objasnila nam je Sandra Križić Roban, koja kaže kako cijeni Džamonjin rad, no ne i u ovom slučaju: “Ovo je prvenstveno ceremonijalna spomenička formacija prizmatičnih elemenata koji ne uspostavljaju nikakvu komunikaciju s gledateljima niti osobama koje na njegovim površinama tragaju za imenima poginulih, jer su zbog visine nedostupni pogledu.

Spomenik braniteljima, Ante Brkić, Slavonski Brod

Nije fer prema Franiću i Džamonji, koji su ostvarili važne opuse, da budu u istoj kategoriji s rješenjem Ante Brkića. No ovaj je spomenik ovdje kao predstavnik niza loših rješenja u kategoriji sličnih spomenika.

---

Kako bismo novi Jutarnji.hr učinili još boljim, bržim i modernijim, tijekom perioda transformacije do 6. svibnja paralelno ćete ga moći pratiti na dvije adrese – stari portal nalazi se na adresi Jutarnji.hr, a novi na novi.Jutarnji.hr.
Na novom se portalu promjene događaju svaki dan stoga popunite upitnik na dnu stranice ili kliknite na link i napišite nam svoje mišljenje kako bismo portal što bolje prilagodili upravo vama!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 16:23