SLIJEDE ULAGANJA

VIDEO: RIJEKA JE EUROPSKA PRIJESTOLNICA KULTURE ZA 2020. GODINU! Žiri u posljednjoj sekundi dodijelio laskavu titulu, zavladala euforija

Ukupni predviđeni proračun projekta Rijeka 2020 je 30,3 milijuna eura, dio će snositi država, zatim Grad, sponzori i europski fondovi
 Tea Cimas / Cropix

Rijeka je Europska prijestolnica kulture za 2020. godinu, odlučio je višečlani žiri, s nizom stručnjaka za kulturu iz EU, doslovce u zadnju sekundu prije proglašenja pobjednika. Iako je Dubrovnik bio u oštroj konkurenciji, a kako doznajemo, u posljednju se sekundu razmatrala i Pula, odlučilo se za projekt pod nazivom "Luka različitosti", na kojemu gradski pročelnik za kulturu Ivan Šarar i njegov tim, među kojima je i umjetnik Slaven Tolj, rade od 2012. godine. Tako je i njihov takozvani bid book, knjiga za kandidaturu u kojemu je svaki grad morao odgovoriti na određeni set pitanja, imao više od stotinu vrlo razrađenih stranica.

Ukupni predviđeni proračun projekta Rijeka 2020 je 30,3 milijuna eura, dio će snositi država, zatim Grad, sponzori i europski fondovi (fondovi u pravilu ne prelaze deset posto, no sigurnih je milijun i pol eura za grad koji je pobijedio).

Riječki je projekt, ujedno i vrlo konkretan, riječ je o rekonstrukciji nekadašnje Palače šećerane, pa tvornice Rikard Benčić u niz kulturnih centara, među kojima su Dječja kuća i Gradska knjižnica (oba su projekta riječkog arhitekta Saše Randića), potom Muzej grada Rijeke, na kojemu rade konzervatori te Muzej moderne i suvremene umjetnosti, na mjestu nekadašnjeg tzv. H-objekta unutar tvornice za koji je zadužen Dinko Peračić, inače naš ovogodišnji predstavnik na Venecijanskom bijenalu. Također je predviđena i obnova Titova "Galeba". Za obnovu je, može se pročitati u bid booku, potrebno 4,5 milijuna eura.

Sve je to za Rijeku vrlo važno, jer je posljednja kapitalna investicija u kulturi u ovom gradu bila sedamdesetih, a riječ je o Muzeju narodne revolucije. Zanimljivo je i da je nedavno na izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti riječki umjetnik Igor Eškinja usporedio pariška i riječka predgrađa, pokazao je koliko riječka predgrađa odumiru, a i za taj je rad nagrađen. Kandidatura, uostalom, sili svaki grad da se suoči sa stanjem u kojemu se našao. "Mnogi su gradovi bankrotirali, naši su apetiti realni", Šararova je teza. U bid booku se može pročitati i kako je prosperitet u ovom gradu u prošlom stoljeću nestao, zajedno sa 25 tisuća radnih mjesta.

U sklopu njihove prijave bila je i suradnja s okolnim gradovima, primjerice s Malim Lošinjom, gdje se sljedeći mjesec otvara Muzej Apoksiomena, ali i pretvorba transportnog tunela u Bakru, u kojemu se nekad prenosio ugljen, u opservatorij iz kojeg će se promatrati morski život.









Za europsku prijestolnicu kulture na početku se javilo osam gradova, četiri ih je ostalo do proglašenja. Već su ranije u konkurenciji ispali Đakovo, Split, Varaždin i Zagreb. Grad Zagreb je i sam priznao kako se prekasno uključio, nije imao dovoljno razrađen program, a osim inicijalnih godina projekta Europska prijestolnica kulture, sredinom osamdesetih kada je čitav program započeo u Ateni, praksa je takva da u pravilu ne budu prijestolnice gradovi kulture, već je riječ o mjestima koja nisu toliko na radaru, a trebala bi biti, primjer je prošlogodišnja belgijska prijestolnica kulture, gradić Mons. Čitav je projekt nastao na poticaj glumice Meline Mercouri i tadašnjeg ministra kulture Jacka Langa, koji su nastojali postaviti kulturu u središte europskih integracijskih procesa, izjednačavajući je s do tada dominantnim političkim i ekonomskim pitanjima.

Budžet koji su predlagala četiri hrvatska grada u konkurenciji bio je više-manje sličan, oko 30 milijuna eura, najveći dio od toga snose Grad i država, nešto malo privatni sponzori, europski fondovi, a postoji i nagrada od milijun i pol eura gradu Europskoj prijestolnici kulture, koja nosi ime Meline Mercouri. Do sada su budžet imali u širokom rasponu od 15 do 120 tisuća eura, Mons je, primjerice, uložio 70 milijuna eura. Ne posve spretno. Naime, dijelovi skulpture Arnea Quinzea u koju su o ovom belgijskom gradu uložili pola milijuna eura, srušena je nakon samo pet tjedana, jer su zbog njezine nestabilnosti dijelovi padali na prolaznike pa je bila i opasna po život.

U Monsu su pozvali i znamenite arhitekte kao što su Santiago Calatrava, ili Daniel Liebeskind na realizaciju Kongresne dvorane, odnosno željezničkog kolodvora, dok je, primjerice, Muzej suvremene umjetnosti "Prijateljski vanzemaljac" u Grazu Petera Cooka i Colina Fourniera ostao nakon što je ovaj grad bio prijestolnica. Naši gradovi u pravilu nisu u programu imali takve ambiciozne planove, naročito poučeni lošijim iskustvima iz prošlosti, nisu predvidjeli gradnju spektakularnih građevina niti pozivanje star-arhitekata da ostave svoj trag. Naime, grad Maribor još i dandanas otplaćuje dugove iz razdoblja kada je bio prijestolnica kulture, iako im se broj posjetitelja učetverostručio, odnosno s jedan milijun narastao je na četiri milijuna, a što građani misle o projektu EPK može se vidjeti na mnogim, loše intoniranim grafitima koji su još po ovom gradu. S druge strane, Liverpool je kapitalizirao od projekta, pa je netko izračunao da je na jednu uloženu funtu vraćeno njih osam, odnosno, u međuvremenu je u gradsku blagajnu ušlo više od 750 milijuna funti, a i sami su građani vrlo zadovoljni ovakvim razvojem situacije jer su se odmaknuli, kako su kasnije svjedočili, od stereotipa, a to su nogomet, Beatlesi i siromaštvo. Mjesto koje će prethoditi našemu, talijanska Matera, grad kulture za 2019., predviđa pet milijuna posjetitelja, u ovom gradiću pod UNESCO-vom zaštitom, koji ima samo 60 tisuća stanovnika, i najvišu stopu nezaposlenosti u Italiji, više od 15 posto stanovništva. Na čelu je talijanskog projekta znameniti teoretičar Joseph Grima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 19:36