RADE ŠERBEDŽIJA: Teatar je mjesto gdje ljudi stvaraju umjetnost bez obzira na političke orijentacije

Ulysses, ime mu je dao Borislav Vujčić, književnik, suosnivač kazališta i bliski prijatelj, što zbog Jamesa Joycea, što zbog Radine osobne odiseje iz tog doba. Tako su 2001. oživjeli austrougarsku tvrđavu Minor na Malom Brijunu. Za svoj prvi projekt, Shakespeareova “Kralja Leara”, klasik koji i danas izvode na pet lokacija na otoku, sakupili su prijatelje. Režirala ga je Šerbedžijina supruga Lenka Udovički, producirala Tanja Aćimović, kostime je osmislila Jagoda Buić, a glazbu su stvarali Nigel Osborne i Davor Rocco.

Prijatelji glumci

“Bili su ondje moji stari prijatelji, Ratko Polić, Josip Pejaković, Josip Genda, Dejan Aćimović… i neki novi, mladi umjetnici. Bila je to nezaboravna godina kada smo, otkrivajući čarolije Brijunskog otočja, u skromnim uvjetima i smještajima stvorili kazališnu koloniju koja traje i danas.”

U 15 godina publici su prezentirali 61 kazališni naslov, 33 programa koncerata i poetskih večeri, a ukupno su imali preko 300 izvedbi. Teško je znati točnu brojku, ali misli da ih je posjetilo oko sto tisuća gledatelja.

Ulysses ne stvara uvijek ista ekipa, kroz njega su, kaže, prošli sjajni umjetnici, od Paola Magellija, Tomaža Pandura, Ace Popovskog do Pere Kvrgića, Ivice Vidovića, Zijaha Sokolovića, Nebojše Glogovca, Miodraga Krivokapića, Seke Sablić... Ondje su radili i poznati strani glumci, Vanessa i Lynn Redgrave, Samuel Finzi, Amanda Plummer te mnogi svjetski režiseri i producenti.

“Već druge sezone došla nam je Mira Furlan, što je meni posebno značilo. Treće sezone bio je tu i moj stari prijatelj Zlatko Vitez, mnogi su me tada napadali zbog toga, a ja sam smatrao, kao što i danas mislim, da je teatar mjesto gdje ljudi stvaraju umjetnost bez obzira na političke orijentacije.”

Predstave u njihovoj produkciji igraju dvije, tri, ponekad četiri sezone. Jedino je “Lear” na repertoaru punih 15 godina. Uliksovci vole koprodukcije, jer time predstava ima šansu igrati i u kazalištima koproducenta.

“I s vlastitim produkcijama redovno gostujemo u zagrebačkom HNK. Nagrade smo dobivali na festivalima poput Bitefa, Festivalu malih scena u Rijeci, s pet predstava gostovali smo na Sterijinom pozorju, na Ex-pontu u Ljubljani, Splitskom ljetu, Dubrovačkim ljetnim igrama, Beogradu, Beču.”

Iskustvo s neverom

Na Tvrđavi su nastupali i odlični glazbeni umjetnici, Josipa Lisac, Arsen Dedić, Miroslav Tadić, Vlatko Stefanovski, Zagrebačka filharmonija, Dubioza kolektiv, Darko Rundek, Urban, Amira Medunjanin…

“Nastojimo pronalaziti dramske tekstove i komedije koje korespondiraju s vremenom u kojem živimo. Oživjeli smo Hamleta, Oluju, Odiseja, Medeju, Play Becketta, Nušića, Krležinu i Štivičićevu ‘Pijanu noć 1918’… Predstave su uglavnom rasprodane.”

Nije, kaže, mnogo projekata otpalo zbog ljetnih nevera. “Imamo najbolju publiku koja dolazi na sve spremna, pa nam pomognu obrisati pozornicu. A ako baš ne ide, popijemo pokoju medicu po hodnicima Tvrđave, družimo se i zgrijemo, dok ne stignu natkriveni brodovi da prebace publiku u Fažanu.”

Sezona Ulyssesa košta oko 3,5 milijuna kuna. To nije malo, međutim, riječ je o velikim naslovima s mnogo umjetnika, kaže Šerbedžija.

“U našim predstavama obično je i muzika uživo s puno plesača ili pjevača. To nisu male produkcije s dvoje, troje glumaca.”

Spretan menadžer

Ove će sezone neke predstave igrati i na Velikom Brijunu, na kojem razvijaju novu scenu, i to će biti manje, komorne forme. Posebno mu je, kaže, drago da će postaviti praizvedbu komada “Pečat”, mladog pisca i dramaturga Borne Vujčića.

Upravo su financije vruća stavka koja prati Ulysses; nerijetko ih se nazivalo miljenicima pojedinih političkih lobija? Teatar je, Šerbedžija odgovara, godinama dobivao vrlo skromna sredstva od Ministarstva kulture i Istarske županije. Strpljivo su se, tvrdi, nosili s minimalnom podrškom, a ostatak novca dolazio je od vjernih sponzora, javno i transparentno.

“Godinama smo bili miljenici Telekoma, Agrokora i brojnih kompanija. Veliki je prihod i od prodaje ulaznica, jer kod nas nema gratis karte! Naš menadžer je Duško Ljuština, spretan i štedišan. A novac koji smo mogli štedjeti je novac od sponzora. Primjerice, Danko i Jelena Končar sponzorirali su nas sa sto tisuća eura, moja prijateljica Vanessa Redgrave uplatila je isto toliko. Financijski poklon dala nam je i Angelina Jolie. I osobno sam svoj teatar sponzorirao na razne načine. Nadalje, već 15 godina, ni ja ni Lenka nismo uzeli niti jednu kunu za angažman. Isto tako, ni Nigel Osborne koji piše muziku za naše predstave, Zlatko Kauzlarić za scenografije, Jagoda Buić za kostime.”

Gust raspored

Godinama su svjesni da će Veliki Brijun ići pod koncesiju te da će se na mjestu vojnih paviljona, u kojima sada borave, graditi novi hoteli.

“Zajedno s Nacionalnim parkom Brijuni došli smo na ideju da uredimo vojne, kamene bungalove na Malim Brijunima i premjestimo koloniju. Treba li takvu inicijativu pohvaliti ili shvatiti kao prekršaj? Novce naših sponzora mogli smo, dakle, između sebe podijeliti, ali nismo. U našim je knjigama sve transparentno.”

Šerbedžijin raspored je gust. Amerika, koncert u Švicarskoj, festival na Bledu, potom zagrebačke probe za “Antigonu” s kojom će Ulysses otvoriti sezonu, zatim trk u Drniš gdje trenutno snima film s redateljem Dejanom Aćimovićem. Nakon toga će u Liverpool zbog tv serije BBC-ja i potom na Brijune.

“Gostujem i na Dubrovačkim ljetnim igrama s Miroslavom Tadićem, u rujnu smo s ‘Antigonom’ u Sarajevu, a iza toga imam snimanje u Španjolskoj, riječ je o velikom filmskom projektu u američkoj produkciji.

I eto vrijeme Božića i Nove godine i moj tako poseban život u Rijeci na obali Jadrana koji obožavam.”