UGLEDNI ARHITEKT

NIKOLA BAŠIĆ: MOJI SPOMENICI ZA 2020. Gigantski datum na Srđu, multikonfesionalna kapelica u Rijeci i spomen obilježje za žrtve Drugog svjetskog rata

 
Nikola Bašić (gore lijevo), ekumenski paviljon u Rijeci (gore desno i dolje desno), Križni put na Srđu s datumom 6.12. (dolje lijevo)
 CROPIX

Nikola Bašić, široj javnosti najpoznatiji po Morskim orguljama i Pozdravu Suncu u Zadru, D-resortu Mandalina u Šibeniku te spomeniku za stradale vatrogasce na Kornatima, a najširoj javnosti po obilasku potencijalne lokacije za gradnju u Zablaću s glumcem Bradom Pittom, trenutačno radi na tri spomenika. Jedan je u Dubrovniku, jedan u Rijeci, a treći spomenik bit će postavljen po mnogim dijelovima Hrvatske. S poznatim arhitektom razgovaramo o njegovim spomeničkim projektima.

Bašić je, naime, pozvan na natječaj koji je raspisalo Ministarstvo branitelja preko Hrvatskog društva likovnih umjetnika, odgovorio je na natječaj i predloženim rješenjem osvojio prvu nagradu. Na natječaju je sudjelovao sa suradnikom Krešimirom Damjanovićem, a model je izradio Stjepan Šturman. Riječ je o pozivnom natječaju “idejnog likovnog rješenja spomen-obilježja za žrtve iz Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja”. Podsjetimo da su svojedobno iz Udruženja arhitekata Hrvatske odbili raspisati natječaj jer, kako nam je u njihovo ime prije nekoliko mjeseci rekao Antonio Grgić: “Ovom natječaju, rekao bih, nisu cilj pomirenje i dijalog.

Prije mi se čini da ideološkom instrumentalizacijom spomeničkih praksi podgrijavamo kontinuirani građanski rat”. Naime, u natječaju se navelo i da je “cilj podizanja spomen-obilježja na primjeren, dostojanstven, čitak i jedinstven način odati počast žrtvama svih totalitarnih režima Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja”. Nakon što su ga arhitekti odbili, natječaj je raspisao HDLU. Svi će se radovi, inače, moći pogledati na izložbi u HDLU-u 15. siječnja.

Društvena obaveza

Bašić ne smatra da se takvim natječajem podgrijava ideološki građanski rat, već smatra da se odazivom na natječaj ispunjava društvena obaveza. Kako nam kaže: “Kad sam dobio poziv, pristupio sam mu s rezervom i dozom straha. To je vrsta spomenika koja može izazvati prijepore u društvu i bio sam pritisnut tom odgovornošću. Razmišljao sam neko vrijeme i shvatio da ne mogu odbiti poziv, odnosno da je odazvati se na poziv moja građanska i profesionalna obaveza.

Naime, od svih žrtava prinesenih idealu ljudske slobode najbolnija je zatajena žrtva, ona čije je ime i spomen zamračila nepodobna nacionalna, vjerska ili ideološka pripadnost. Spomeni za sve stradale u 2. svjetskom ratu i nakon njega, za današnje hrvatsko društvo znače katarzično generacijsko podmirenje duga. Spremnost podizanja takvih spomena put je priznanja i pokajanja, korak ka tome da se društvo konačno pomiri. Shvatio sam da moram napraviti univerzalni znak koji će obilježiti različita mjesta stradanja, pronaći onu vrstu znaka koja će pokazati da su tu stradali ljudi koji su poginuli za neki ideal. To je znak koji ne smije biti obilježen ničim narativnim. Krenuo sam od geometrijske apstrakcije”.

“Ta vrsta spomenika može izazvati prijepore, ali od svih žrtava prinesenih idealu ljudske slobode najbolnija je zatajena žrtva”, kaže Bašić zašto je sudjelovao na kontro­verznom natječaju za spomen-obilježje (na slici je njegovo pobjedničko rješenje)

Za njega nije problem, kaže, što su spomenikom obuhvaćene sve žrtve. “Ne postoje spomenici koji mogu graduirati vrijednost nečijeg života, to su ljudi koji su dali svoj život za ideale. Moramo se od toga svega odmaknuti, od tih rasprava, inače kao društvo nećemo nikada krenuti dalje. Moramo moći priznati, oprostiti i pomiriti se”, kaže Nikola Bašić i dodaje: “Najlakše je odbiti natječaj tog profila, puno je teže u njemu sudjelovati”. Dodaje kako je dostojno postupanje s posmrtnim ostacima stradalih u Drugom svjetskom ratu i u poslijeratnom razdoblju “obaveza cijelog društva, u skladu s Rezolucijom 1481. Vijeća Europe i Rezolucijom Europskog parlamenta iz 2009.”

Podsjetimo da je za isti spomenik već postojalo rješenje koje je potpisao arhitektonski studio x.3.m. Međutim, kako kaže Bašić: “Kad sam počeo raditi na spomeniku, nisam znao za njihovo rješenje. Inače jako cijenim kolege iz tog studija, poznajem njihov rad, zajedno smo sudjelovali i na nekim drugim natječajima.”

Kvadrat i krug

U obrazloženju žirija zašto je pobijedio njegov rad opisuje se kako se ističe jasnoćom, sažetošću i pročišćenošću oblikovanja te kako “kvadratni okvir i čisti krug ugrađeni u zemlju mijenjaju osnovne proporcije postajući poput portala koji korespondira s prirodnom okolinom. Okrugla ploča nudi relevantne dodatne informacije o položaju stratišta. Osnovne su plohe zagasite, mat, pjeskarene, a rubovi su ostavljeni sjajni i blistavi, što stvara svjetlosnu dinamiku. Dodatna vrijednost rješenja su i predstavljena četiri modula veličina, čime se osigurava jednostavniji smještaj spomen-obilježja na različitim lokalitetima. Rad je ekonomičan, jednostavan za dobavu i postavljanje na različitim terenima te jednostavan za održavanje.”

Upravo ta sažetost oblika tipična je i za njegov spomenik stradalim vatrogascima na Kornatima, za koji je jedna od ključnih stvari bila nenametljivost. “Pretpostavljam da je taj spomenik i jedan od razloga zašto su me pozvali na ovaj natječaj. Među pozvanima su, inače, bili samo kipari. Kao arhitekt, mogao sam lakše odgovoriti zahtjevu za postavu spomen-obilježja u različite prostorne i ambijentalne situacije”, objašnjava Bašić.

U prosincu je također predstavio projekt simboličko-ceremonijalnog ulaza u spomen-područje Križnog puta na Srđu. “Spomenik je sjećanje na dan kada je obranjen Srđ i zato sam gigantskim rimskim slovima ispisao 6. prosinca, što će biti čitljivo tek s brda. Smješten je kao portal na pristupu memorijalnoj stazi koja vodi do Srđa. Prilikom izgradnje spomenika rekonstruirat ćemo postojeću stazu, popraviti napukle zidove i postaviti svjetlosne oznake koje će ljudima osigurati kretanje noću. Portal sazidan od rimskih brojki bit će uočljiv i s magistrale”.

Nikola Bašić sudjeluje i u projektu Rijeka 2020. - Europska prijestolnica kulture, u sklopu kojeg radi, kako kaže “ekumenski paviljon. Razmišlja se o tome da multikonfesionalna kapelica ostane kao trajno mjesto za meditaciju, dio života grada, a nakon dugo traganja za pravim imenom nazvali smo je Kontemplum”, govori naš poznati arhitekt, akademik Nikola Bašić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 11:00