NEOČEKIVANI POTEZ RIMSKE VLADE ZA SPAS KULTURE Talijani Nijemcima dali da im muzeje spase od bankrota

Dvadeset novih muzejskih direktora, od toga sedmero polustranaca (naime iz EU) imenovao je talijanski ministar kulture Dario Franceschini, izazvavši neviđen potres i podosta polemike. Pred komisijom koja je pod predsjedanjem Paola Baratte (ekonomista i bivšeg ministra) kandidate birala i predlagala i pred ministrom koji je odlučivao, zadaća nije bila laka: naći direktore kadre pozitivno i inovativno poslovati u uvjetima sve snažnijih budžetskih restrikcija.

U državnom proračunu ove je godine za kulturu predviđeno 1,57 milijardi eura, naizgled enormna svota, ali nedovoljna za golemo blago koje treba očuvati, restaurirati, štititi i prezentirati, jer Italija ima daleko najviše umjetnina i najviše iskopina po broju stanovnika, te daleko najviše prvorazredne baštine pod Unescovom zaštitom, o skupim opernim teatrima da ni ne govorimo.

Komercijalizacija

A budžet za kulturu se smanjuje iz godine u godinu još od 2008. Upravo jučer su u nekim viđenijim rimskim muzejima, poput Galerije Borghese ili Muzeja Barberini, bile opet zatvorene neke dvorane ili cijeli katovi jer, naprosto, nema osoblja, a ono kojega ima svako malo štrajka, jer mu nitko ne plaća prekovremene sate ni izvanredne zamjene. Pred nove direktore postavljena je zadaća ovako formulirana: izraditi inovativne projekte u svrhu povećanja broja domaćih i stranih posjetitelja.

Hrvatski rečeno to znači: domisliti se kako i čime izvući još novaca od privatnih investitora, domaćih i stranih. Položajnu i sadržajnu rentu vodećih muzeja, poput firentinskih Uffizija, pretvoriti u gotovinu, iznajmljujući prostor i imidž (tako je već plaćena obnova Koloseja) pa i za privatne događaje, izvoziti izložbe, mamiti posjetitelje u Italiju i loviti ih izložbama po svijetu. Globalizacija je prodrla u zabrane, ali i otvorila prostore.

Od kraja osamdesetih Louvre je utrostručio i izlagačku površinu (180.000 m2) i godišnji zbir posjetitelja (sada 9 milijuna) te je otvorio suradnju s Abu Dhabijem za milijardu eura (a sam taj jedan krezovski ugovor je 64 posto talijanskog budžeta za kulturu!), Centar Pompidou otvorio je podružnicu u Málagi, Musée d’Orsay ostvaruje 10 posto prihoda izložbama u inozemstvu, da usporedimo samo Francusku. Blindirati se samo(za)dovoljno u nacionalne granice znači potpisati mjenicu propasti na dulju stazu.

S te strane primjeri Francuske i sada Italije poučni su i za Hrvatsku, koja je tek donekle komercijalizirala neke svoje prostore, umrtvila historijske jezgre (dubrovački Grad, Dioklecijanovu palaču) pretvarajući ih u turističko-ugostiteljski resort bez stanovnika, ne našavši još ključ kako se na inovativan način probiti u EU i svijet – kao da je hrvatska budžetska sisa obilnija od francuskog vimena.

Iskusni ljudi

Franceschini je i zato imenovao direktore od imena a mlade, sa svjetskim i talijanskim iskustvom.

U Firenzi će muzejski holding (Uffizi, Pitti i još 8 prostora) voditi Eike Schmidt (47), njemački povjesničar umjetnosti (specijalist za renesansnu i baroknu skulpturu), koji je sedam godina radio u Firenzi, ali je u međuvremenu vodio Getty Museum u Los Angelesu, pa londonsku aukcijsku kuću Sotheby’s. Galleriju dell’Academia, drugu po važnosti firentinsku ustanovu, vodit će Cecilie Hollberg (48), povjesničarka i kulturalna menedžerica, također iz Njemačke.

Nijemac je i najmlađi među njima, arheolog Gabriel Zuchtriegel (34), vodit će Arheološki park u Paestumu, najmlađi u Italiji, milansku Pinakoteku u Breri Ames Bradburne (59), anglokanadski arhitekt, muzeolog i kulturalni menedžer itd.

Neće se obogatiti

Čuli su se glasi protiv predaje ili prodaje strancima, krici provincijalnog nacionalizma, podjednako glupoga kao kad se imenovanje talijanskog stručnjaka u inozemstvu slavi kao trijumf. Tržište je otvoreno, grabi se najboljega voljnoga doći za novac koji se nudi. Tih 20 neće se obogatiti ni koliko trećerazredni nogometaši: po 145.000 eura godišnje za sedam prvorazrednih, a po 78.000 za ostalih 13 – a ipak ih se na natječaj javilo 1222. Neku je ulogu igrao i prestiž i ustanove i zemlje, velesile makar u kulturi.