Nagradu za životno djelo dobit će Dinko Kovačić, a onu koja nosi ime Nevena Šegvića bit će dodijeljena posthumno Tomislavu Premerlu

Ušli smo u ožujak, mjesec kada arhitekti već tradicionalno proglašavaju nominacije za najbolju arhitekturu ostvarenu u prošloj godini, uvijek im treba nešto vremena da dobro promisle.

Žiri je ove godine međunarodan, jedan od članova je Pippo Ciorra, viši kustos za arhitekturu u rimskom muzeju za 21. stoljeće MAXXI, članovi su i arhitektica iz Slovenije Maruša Zorec, Vedran Mimica koji trenutačno djeluje u Americi, te Ana Šverko i Maroje Mrduljaš, koordinatorica je Ana Mrđa. Tko će konkurirati djelomice se dalo naslutiti iz ranijih nominacija, za nagradu Piranese te Mies van der Rohe, neki su od ovih projekata bili uvršteni i tamo.

Već se znaju dvije nagrade koje će biti dodijeljene. Nagradu za životno djelo dobit će splitski arhitekt Dinko Kovačić, jedan od autora znamenitog urbanističkog projekta iz razdoblja socijalizma Split 3 gdje je projektirao dvije stambene ulice: Ulicu braće Borozan, što je današnja Ulica Šime Ljubića, i Ulicu Dinka Šimunovića, kao i opskrbni centar Dalma u Ulici Dinka Šimunovića. Vrijednost je ovog projekta, treba reći, odmah prepoznata, te je Ulica braće Borozan, koju je projektirao s Mihajlom Zorićem, odmah sedamdesetih nagrađena trima nagradama: Zagrebačkog salona, Republičkom nagradom Borbe i Godišnjom nagradom Vladimir Nazor.

Kako navode iz obrazloženja ove nagrade, “iz perspektive građana i šire javnosti upravo je vizura te ulice jedna od onih koja je najsnažnije obilježila projekt Splita 3 kao tadašnju suvremenu reinterpretaciju stanovanja na Mediteranu” te nastavljaju kako posebno vrijedi obratiti pažnju na Kovačićeve interpretacije mediteranskog načina života, kojima je “zadužio neizmjerno struku i posebno prostor Dalmacije gdje je realizirana glavnina njegova opusa”.

Prošle se godine, inače, navršilo pedeset godina od ovog amblemskog projekta te je uvršten na izložbu “Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948-1980” u MoMA-i u New Yorku. Dinko Kovačić, rođen u Splitu 1938. godine, realizirao je do sada u svojem poprilično velikom opusu čak šezdeset i šest građevina.

Među ostalima autor je hotela Bretanide u Bolu, pristanišne zgrade Zračne luke Brač, groblja Drenova u Rijeci, te mnogih građevina u Splitu, među kojima su neboderi na Gripama, Ekonomski fakultet, Dvornikovi dvori, osnovna škola Žrnovnica i sl. Kada smo razgovarali prije par godina, ovaj mi je arhitekt rekao: “Pravi sam Splićanin, rijetko idem izvan grada. Gotovo da su sve moje kuće Splićanke... većina se mojih projekata vrti oko ovog grada.”

Druga će nagrada, ona koja nosi ime Nevena Šegvića, biti dodijeljena posthumno, teoretičaru i arhitektu Tomislavu Premerlu koji je, nažalost, preminuo prošle godine, a njegovo je najpoznatije, kapitalno djelo, “Hrvatska moderna arhitektura između dva rata - nova tradicija”, tiskano u tri navrata, posljednji put 2015. Važan je i njegov doprinos kao urednika časopisa Arhitektura i Čovjek i prostor, dok je između 1980. i 2004. bio leksikograf i urednik za arhitekturu i likovnu struku u Leksikografskom zavodu Miroslava Krleže. Kako navode u obrazloženju nagrade: “Njegov teorijski i znanstveni rad je s vremenom postao jedan od intelektualnih repera prema kojem se svaka nadolazeća generacija arhitekata, teoretičara i povjesničara arhitekture modernizma u 20. stoljeću nužno mora vrijednosno odrediti.”

U nominaciji za najbolje arhitektonsko ostvarenje, koje nosi ime Viktora Kovačića, pet je projekata. Vinarija u Kutjevu čiji su autori Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić nastavak je na vrlo jaku tradiciju izgradnje vinarija; vinarija koju potpisuju Dva arhitekta inspirirana je među ostalim i okolinom u koju je smještena. U konkurenciji je i Stadion Luke Šokčevića Šaljapina u Gunji, autori su Gorana Giljanović i Eugen Popović; projekt je nastao prije četiri godine kada je HNS odlučio obnoviti nogometnu infrastrukturu uništenu poplavama u istočnoj Slavoniji.

Kroz suradnju s FIFA-om i UEFA-om prikupljena su sredstva za obnovu pet nogometnih igrališta, među kojima je i ovo u konkurenciji. Osnovna škola Zorke Sever u Popovači, čiji su autori Mia Roth i Tonči Čerina, sagrađena je u Popovači na praznom polju, na ravnici između potoka i ceste. Popovača je jedan od gradova koji su, kada je organiziran natječaj za školu, bila među vodećima gradovima u Hrvatskoj po pitanju porasta nataliteta, no djecu se razvozilo u okolna mjesta i škola je bila nužna. Sada je i mjesto okupljanja zajednice.

Konkurira i upravna zgrada Valamar Riviera u Poreču, čiji su autori Branimir Medić i Pero Puljiz, autori s međunarodnim referencama. U konkurenciji je i hvaljeni Lifestyle hotel Vitar na Bolu čiji su autori Lea Pelivan i Toma Pleić. Autori Studija UP iza sebe imaju nekoliko vrlo značajnih referenci na području turizma.

Dakle, vrlo je raznolik i šarolik odabir ove godine, i stilski i namjenski, od lifestyle hotela do škole. Zanimljivo je da su svi projekti u konkurenciji za najbolje građevine nastali izvan većih gradova Zagreba, Rijeke, Splita, ne sjećam se da je tako do sada bilo. Na području nagrade Drago Galić za najbolje oblikovanje stambene arhitekture, pak, dva su projekta iz Zagreba, jedan je na Jabukovcu, kuća Staka čiji su autori Krunoslav Ivanišin i Lulzim Kabashi, drugi je dogradnja obiteljske kuće na Trešnjevci koju potpisuje Tomislav Pavelić. Konkuriraju i Vikend kuća na Jadriji Tomislava Krajine te Bedrock House na Krku, Arhitektonski biro Turato. Ove godine nema niti jednog većeg stambenog objekta u konkurenciji za nagradu Galić, isključivo su obiteljske kuće.