Projekcijom znanstveno-fantastičnog 3D filma “Gravitacija” meksičkog režisera Alfonsa Cuarona sa Georgeom Clooneyem i Sandrom Bullock u glavnim ulogama sutra u Veneciji počinje 70. Mostra d’arte cinematografica, jubilarno okruglo izdanje najstarijeg filmskog festivala na svijetu, festivala koji unatoč činjenici što nema sajam, niti ekonomski značaj, te unatoč činjenici što budžetom daleko zaostaje za konkurentima, i dalje drži poziciju jednog od tri najutjecajnija filmska festivala u Europi.
Duhovit esej
Ovogodišnja svečarska Mostra druga je po redu koju kao programski direktor vodi Alberto Barbera, filmski kritičar iz Pijemonta i svojevrsni “povratnik na mjesto zločina”. Barbera je Mostru vodio od 1998. do 2002. kad je smijenjen, da bi u međurazdoblju stvorio hvaljeni muzej filma u Torinu, a prošle godine nanovo zauzeo mjesto kuratora Venecije umjesto specijalista za kineski film i dugogodišnjeg šefa Mostre, Švicarca Marca Muellera. Barbera je Mostru zatekao u priličnom kršu. Velika festivalska palača - započeta pred desetak godina - niti je završena, niti ima izgleda da će biti, jer su radove onemogućili skriveni deponiji azbesta te kriza. Fizički stiješnjena na majušni pjeskoviti otočić Lido, Mostra nema, niti će imati fizičke mogućnosti da digne na noge market i poveća ekonomski utjecaj. Istodobno, kao terminski konkurent pojavio joj se Toronto koji počinje tek koji dan nakon Mostre i koji je u posljednjoj dekadi postao tržišno najutjecajniji sjevernoamerički filmski događaj. U toj konstelaciji, u jednom se trenutku činilo kako prestižne produkcije takoreći bježe glavom bez obzira od toga da dobiju mletačku pozivnicu. Jedan od razloga je i skupoća: u svom duhovitom eseju “Uvod u ekonomiku nezavisnog filma”, glasoviti scenarist i producent James Schamus izračunao je kako poziv i dolazak u Veneciju bolju američku filmsku produkciju košta više od milijun dolara. Istodobno, tržišni efekt Venecije neusporedivo je manji od onog Cannesa, Berlina ili Toronta.
Unatoč svim tim okolnostima, Venecija ima svoju patinu starine i nenadmašne tradicije koja seže još do Mussolinijeve ere. Stoga je Albertu Barberi za 70. izdanje ipak uspjelo sačiniti obećavajući program kojem ne manjka ni euroazijskih autora, ali ni anglosaksonskih atrakcija. Festival tako otvara “Gravity”, SF sa samo dva lika koje je Cuaron napisao zajedno sa sinom Juanom.
I jedan crtić
U glavnom je programu i “Child of God”, adaptacija ranog, kultnog i (često se smatralo) za film nepodesnog romana Cormaca McCarthyja koju kao režiser potpisuje glumac James Franco. Na Mostri će svoj novi film predstaviti i bivši pajtonovac, bizarni nadrealist Terry Gilliam, a njegov “The Zero Theorem” čudački je SF u kojem igraju Matt Damon i Christop Waltz. Od veterana, tu je i Stephen Frears s filmom “Filomena” o Irkinji (Judi Dench) koju je rigidna katolička okolina pedesetih natjerala da vanbračno dijete da na usvajanje, a sada kreće u SAD ne bi li ga pronašla. Izvan konkurencije je i kultni akter Novog Hollywooda Paul Schrader koji će promovirati svoj triler “Canyons” baziran na knjizi Breta Easton Ellisa.
Među dvadeset naslova koji će ove godine konkurirati za festivalsku nagradu Zlatni lav uz igrane će filmove naći i jedan dugometražni crtić, te dva dokumentarna. Od animatora, u konkurenciji je kultni japanski klasik i utemeljitelj studija Ghibli Hayao Miyazaki s filmom “Kaze Tachinu”, fikcionalnom biografijom konstruktora aviona iz 20-ih godina. Od dva dokumentarca u glavnom programu, jedan je domaći, film “Sacro Gra” Gianfranca Rosija, film koji se odvija oko GRA (Grande Raccordo Anulare), velike rimske zaobilaznice. Drugi film izazvat će - međutim - bez sumnje više političke vatre. Riječ je o filmu “The Unknown Known” (Neznano znano) američkog političkog filmaša Errola Morrisa. Riječ jer o dokumentarističkom portretu bivšeg Bushovog ministra obrane Donalda Rumsfelda. Naslov filma potječe od one glasovite Rumsfeldove krilatice “postoje stvari koje znamo da ne znamo, i stvari koje ne znamo da ne znamo” s kojom se svojedobno u jednom eseju poigrao i Žižek.
Jaki anglosaksonski paket filmova ne znači da na Mostri nema i euroazijskog autorskog filma. Među vedetama Mostre tako je i dvostruki dobitnik EFA, Talijan Gianni Amelio s filmom “Neustrašivi”, potom kultni tajvanski filmaš i perjanica metafizičkog “sporog filma” Tsai Ming Liang s filmom “Ulični psi”, kao i čudo od djeteta kvebečkog filma Xavier Dolan koji u Veneciju stiže novim filmom “Tom na dopustu” koji se najavljuje kao - triler. Začudo, u selekciju nije ušao lanjski pobjednik - hiperproduktivni i kultni Korejac Kim Ki-duk, kojem će novi film “Moebius” igrati kao specijalna projekcija izvan konkurencije, iz čega se daje naslutiti da bi mogao biti slab.
Jaki žiri
U službenoj konkurenciji ove godine nema filmova iz naše uže regije, pa čak ni iz Istočne Europe. No, zato je “ex-Yu” područje u popratnim programima zastupljeno bolje nego što je obično slučaj na velikim festivalima. Najviše razloga za zadovoljstvo ima Slovenija, koja je u popratnom Tjednu kritike zastupljena s dva naslova. Prvi od njih je školska drama “Razredni neprijatelj” debitanta iz Novog Mesta Roka Bičeka, a drugi “Zoran, moj nećak idiot” talijanskog režisera iz Gorice Mattea Oleotta. Riječ je o talijansko-slovenskoj koprodukciji s mješovitom glumačkom postavom. Jednim filmom na Mostri će biti zastupljeno Kosovo, i to 20-minutnim kratkim filmom “Balkon” debitantice Lendite Zeqiraj, filmom koji je ušao u malo “pomaknutiji” mletački program Orizzonti, a za koji oni koji su ga vidjeli tvrde da je postjugoslavensko otkriće sezone.
Festival traje do 7. rujna, nagrade će dodijeliti žiri kojim predsjeda Bernardo Bertolucci, a u kojem su među inima još i slavni japanski kompozitor Ryuchi Sakamoto te negdašnja princeza Leia iz “Ratova zvijezda” Carrie Fisher.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....