Ljubav stanuje u Zagrebu... A vole se (i mrze) roditelji i djeca, lezbijke, par u krizi...

Kada je 2007. godine produkcijska kuća Propeler raspisala natječaj za scenarij za kratke filmove na temu zagrebačkih kvartova, vjerojatno ni sami nisu očekivali čak 109 prijava. Od devet odabranih scenarija nastao je omnibus od devet filmova nazvan “Zagrebačke priče”, po formi vrlo sličan omnibusima “Pariz, volim te”, ljubavnim pričama iz pariških kvartova, te dvije godine mlađoj američkoj verziji “New York, volim te”. Za drugi nastavak omnibusa čija je glavna tema “ljubav” na natječaj je pristiglo još više scenarija, 142, no ovaj je put odabrano nešto manje, njih šest. I dok su u prvom dijelu zastupljena bila i neka već poznata redateljska imena, sada nam se predstavljaju nešto mlađi redatelji, među kojima je i nekoliko debitanata. “Zagrebačke priče 2” počinju se 4. travnja prikazivati u kinu Europa, a nude šest zanimljivih perspektiva o ljubavi u današnjem Zagrebu: od roditeljske do one u braku, od heteroseksualne do lezbijske.

Najbolji film cijelog omnibusa je film najmlađe redateljice, 25-godišnje Sare Hribar: u priči o mladom paru koji se bori sa izazovima rutine i nametnutih klišeja o braku, emotivna napetost može se rezati nožem, a briljira Dijana Vidušin u ulozi majke.

Talentirana djeca

- Naš segment prikazuje presjek jednog dana u životu mladog bračnog para koji svoj život namjerno pretvara u svakodnevnu “predstavu” za vlastitu kćer, trudeći se zaštiti je od istine o vlastitom razvodu, kako bi pojačali uvjerljivost slike o “sretnoj obitelji”. S obzirom na nerazriješeni odnos u kojem se likovi nalaze, nastojali smo kroz priču prikazati zbunjenost para pred raskidom, te činjenicu da njihove maske nerijetko padaju i otkrivaju još više osjećaja, podrške i ljubavi od one klišeizirane kojom vješto paradiraju pred svojim djetetom - kaže Sara Hribar.

Ulogu kćerke tumači djevojčica Nika Trenc Sato, a u soundtracku filma pojavljuju se Pips, Chips & Videoclips i Jinxi, čiji je Sara veliki fan, pa je po njihovoj pjesmi “Od danas do sutra” ovaj kratki film i dobio ime.

Vrlo fino, gotovo minimalistički, režiran je segment “Sin” Ivana Sikavice: nakon što pokupi sina iz ćelije u kojoj je proveo noć zbog pijanstva, otac ga dovodi na Jarun, gdje će jedan ranojutarnji trening “otriježnjenja” pomoći obojici da probiju emocionalnu blokadu. Sikavica je debitirao u prvom dijelu “Zagrebačkih priča” s filmom “Špansko kontinent”, koji je na Danima hrvatskog filma nagrađen za najbolju montažu, a scenarij za oba njegova filma potpisuje novinar NoveTV, Ivan Skorin.

Odnosom roditelja i djece bavi se i Aldo Tardozzi, koji je u filmu “Mucica” isporučio tipičnu komediju situacije na koju je publika tijekom predstavljanja na Zagreb Film Festivalu vrlo dobro reagirala:

- Ovo je zapravo jedina komedija koju sam radio i priznajem da mi je laknulo kada sam vidio da se ljudi smiju - kaže Tardozzi, koji u filmu vješto ironizira i neke od suvremenih metoda odgoja djece:

- Svako vrijeme i svaki odgoj djece ima banalnosti koje su simpatične kad se zabilježe, pa sam se u ovoj općoj navali zdravog života dosjetio ovakve scene - dodaje. I u njegovom filmu glavne uloge tumače djeca: talentirana Ema Ursula Stojković i Alex Rakoš, kojemu je u snalaženju pred kamerom zasigurno pomoglo i to što je glumio sa svojim pravim ocem, Jankom Rakošem.

Glumci naturščici

Hana Veček u segmentu “Kruške” obradila je odnos oca i kćeri, koji pretresaju obiteljske uspomene uoči očevog vjenčanja s mlađom djevojkom. Ulogu kćerke tumači Aleksandra Stojaković, koja se do sada istaknula s nekoliko vrlo dobrih kazališnih uloga, a ovo joj je prva uloga u filmu.

Za svoj segment “Može netko bacit čik odozgo” Josip Visković angažirao je naturščike, jer je, kaže, većina mladih glumaca koji su tada bili “u trendu” radila u kazalištu. U njegovom filmu pratimo priču mladog para koji očekuje dijete, a prisiljen je živjeti s mladićevim ocem, alkoholičarom.

A dvije prave glumačke zvijezde - Ivana Roščić i Judita Franković - protagonistice su lezbijske ljubavne priče “Na kvadrat”, koju je po scenariju Jasne Žmak režirao Radislav Jovanov Gonzo. Jedna od djevojaka svoje osjećaje izražava putem ružičastih post-it papirića, koje lijepi po cijelom stanu, što njenoj partnerici jako smeta pa među njima dolazi do svađe.

Našem najpoznatijem redatelju videospotova nije bio težak prelazak na film, jer mu je, kaže, pomoglo iskustvo koje je kao snimatelj stekao radeći na filmovima “Rezervni deli” Damjana Kozolea i “Nahrani me z besedami” Martina Turka.

- Moji videospotovi su oduvijek naginjali radu s glumcima, što je najteži, ali i ujedno i najljepši dio redateljskog posla - ističe Gonzo koji nam je otkrio i da piše scenarij za svoj prvi dugometražni film.

Odlična Sara Hribar

A zgodna dosjetka koja se provlači kroz sve filmove su cameo uloge koje pojedini likovi ostvaruju u drugim filmovima, pa tako naprimjer u filmu “Može netko bacit čik odozgo” kroz kadar ispred dvoje protagonista prolazi Judita Franković. Bila je to, objašnjava Josip Visković, zajednička ideja redatelja, da se priče osim temom povežu i kratkim prolascima pojedinih likova kroz tuđe priče.

S obzirom da su neki od segmenata prvog dijela omnibusa bili izuzetno uspješni, prvenstveno “Inkasator” Igora Mirkovića i “Žuti mjesec” Zvonimira Jurića, koji je bio prikazan i na festivalu u Berlinu, nadamo se da slična sudbina čeka i neki od ovih kratkih filmova, a najviše se to odnosi na već spomenuti odličan uradak Sare Hribar.