KONTROVERZNI PROJEKT U ITALIJI Prvi muzej fašizma: Mussolini postaje turistička atrakcija

Ideja je zapravo logična, zakašnjela, a još daleko od ostvarenja: u Predappiju, mjestu koje je zapravo već sedam desetljeća poprište fašističkih hodočašća i ridanja na Mussolinijevu grobu, sazdati Muzej fašizma, koji će pokazati i onu drugu, povijesno bijednu stranu pokreta i režima koji je nanio zla susjedima, a Talijane doveo do toga da ližu ostatke iz kotlova američkih okupatora da ne bi skončali od gladi u razorenoj domovini osam milijuna bajuneta.

Te strašne slike - žena i djece koji pohlepno grabe američke pomije 1943 - vidio sam u jednome američkom vojnom dokumentarcu. Talijani te snimke imaju, ali ih pokazuju veoma rijetko, tu najcrnju točku nacionalnog poniženje do kojega je domovinu doveo “čovjek Providnosti Božje”, kako je Mussolinija okarakterizirao blage uspomene papa Pio XI. Tko vjeruje, smio bi povjerovati da je sama Božja Providnost odlučila pokazati u kakvu ekstremnom ponoru moralne i materijalne bijede crkavaju ekstremni nacionalizmi.

U Duceovoj rodnoj kući nedavno je otvorena izložba ‘Mladi Mussolini’

Duceov unuk

Ali, vraga, pouka se nije posve primila, ni u Italiji, ni u Hrvatskoj, zapravo ni u Norveškoj, jamačno ne u Francuskoj - možda samo u Njemačkoj, ali Zapadnoj (u Istočnoj je staljinizam relativizirao poniženje 1945, pa sada neonacizam iz Pomeranije i Brandenburga ponovo raspršuje svoje otrovno sjeme). Nije potrebno doći do Predappija ni do kripte obitelji Mussolini gdje Duceovi ostaci počivaju ispod goleme bijele glave crnokošuljaškog vođe. U jednom od hotela u Forlěju na doručku mi se pridružila fina gospođa koja je tu prenoćila jer ide u Predappio. Nakon nje, blagoglagoljive, sišao je njezin mučaljivi i gunđavi muž Bruno Mussolini, Duceov unuk, koji je šutljivom sarkastičnom grimasom pratio sve invektive koje je gospođa izrekla na račun politički najaktivnije unuke, Berlusconijeve suradnice Alessandre Mussolini. Njena kuzena nije ju zvala drukčije nego “gđica Scicolone”, po majčinu prezimenu koje u privatnom životu nosi i teta po majčinoj strani, Sofia Loren. Ali svaka ptica ide svome jatu: Berlusconi nikada nije htio slaviti Dan oslobođenja i tako zanijekati Mussolinija, za koga je rekao da je političke protivnike slao “na ljetovanje”.

Suveniri i vino

Kad se sve to uzme u obzir, pristojan Muzej je bio možda potreban već desetljećima.

To područje živi od poljodjelstva. Da bi se došlo do Predappija prolazi se pored Meldole, odakle je bio djed Andree Meldole “Schiavonea” (ali za Kukuljevića Meldola je postala - Medulić).

Predappio dijelom živi od fašističke nostalgije. Ipak, Općinsko vijeće je 2009 zabranilo prodaju fašističkih suvenira. Njih i dalje ima po talijanskim verzijama Jakuševca, dok se u ponekoj prodavaonici nađe vino s Duceovim portretom - a još ima i starih gospođa koje znaju reći: “U njegovo doba svi su vlakovi stizali na vrijeme, a svi mladići su bili lijepo očešljani”. I ulašteni briljantinom.

Donji Predappio, nekadašnja Dovia gdje je Mussolini rođen 1883, izgrađen je u fašističkom dvadesetgođu kao ogledno mjesto: po sredini Mussolinijev bulevar (sada nosi ime Matteottija, socijalističkog zastupnika koga je Mussolini dao ubiti), obrubljen reprezentativnom fašističkom arhitektonskom retorikom, a u dnu, prije monumentalnog trga, reprezentativan Dom faša. Ne onako golem kao palača Fašističkoga nacionalnog vijeća u Rimu (preimenovana u Farnesinu i namijenjena Ministarstvu vanjskih poslova), ali svejedno impozantna trokatnica iz 1934-1937, s 2400 četvornih metara razvijene površine, posve zapuštena.

Općinski načelnik Frassineti, demokrat Renzijeva usmjerenja, podsjeća da je Predappio bio zaobilažen, kao kužan, dok premijer demokršćanin Adone Zoli nije 1957 odobrio prenijeti Mussolinijeve kosti u sanduku za sapun i predati ih obitelji. Zoli, rođen u Ceseni, bio je po roditeljima iz Predappija (koji je tako dao dva talijanska premijera, više nego Rim).

Načelnik ljevičar

Frassineti smatra da je potrebno izići iz rutine fašistonostalgičara i smjestiti Mussolinija, u Predappiju, napokon u povijesne okvire. Mussolinija su Talijani mrzili ili voljeli, živoga su se bojali, ali su našli hrabrosti da ga mrtvoga izgaze, ispljuju i objese za noge kao prasca na Loretskom trgu u Milanu. Načelnik bi da se prekine ta emotivna nit, bila crna ili bijela, i da 69 godina nakon strijeljanja Mussolini postane povijesna a ne politička atrakcija. Otvorio je posjetiteljima Duceovu rodnu kuću, slavljenu za fašizma a zanemarenu u demokraciji. Sada planira otvoriti Muzej fašizma u nekadašnjem Domu faša. To bi bio prvi Muzej fašizma u Italiji, poslije 55 povijesnih instituta koji proučavaju pokret otpora.

Frassineti smatra da je povijest - povijest. Možda i bude. Ne mora svugdje povijest biti talac aktualne politike, valjda ima i kulturnih zemalja. Italija se, eto, kandidira.