Virginia Wolf, Isadora Duncan... u Hrvatskoj je izašao hit roman, bavi se životima žena koje su mijenjale povijest

Neobičan je roman "Poslije Sapfo" autorice Selby Wynn Schwartz. Radi se o fragmentiranom romanu, njezinu prvijencu, koji je bio u širem izboru Bookerove nagrade 2022. godine. Kod nas je objavljen u izdanju VBZ-a, a preveo ga je Borivoj Radaković. Nema linearnog tijeka radnje, sve vrvi likovima u čije živote nakratko zavirimo i onda se oni maknu. Svakako neobičan roman, koji će one koji ga pročitaju sigurno nadahnuti da guglaju imena junakinja i tako otkriju neke sjajne žene iz nedavne prošlosti.

Stranice su pune fragmenata priča žena, poput malih krhotina razbacanih isječaka njihovih života. Različite su - dolaze iz raznih dijelova svijeta, iz drugačijih obitelji, imaju razne financijske i bračne situacije. Neke vole muškarce, druge vole žene. Neke od njih su plesačica Isadora Duncan, spisateljica Virginia Woolf, pjesnikinja Lina Poletti, umjetnica Eva Palmer, glumica Eleonora Duse, spisateljica Natalie Barney... Svima njima poveznica je starogrčka pjesnikinja Sapfo i njezini su stihovi, fragmenti pjesama, provučeni kroz cijelu knjigu. No ne radi se o poeziji - ova knjiga priča o slobodi, o feminizmu, o oslobođenju, o jednakosti. I ne čudi stoga što završava godinom 1928., kada su se dogodile dvije stvari: Engleskinje su dobile pravo glasa, a Virginia Woolf je objavila roman "Orlando: životopis", kojim propituje zadanost rodnih uloga.

- U starogrčkom jeziku za izricanje želje ili nade postoji optativ. Optativ je raspoloženje, gotovo osjećaj. On lebdi u zraku izvan vremena i subjekta, čeznutljiv u svim bojama, rubova blago obojenih nagovještajem. Samo kad bi, samo kad bi, kad bi tome bilo tako, moli optativ, neka bude tako, neka se nekako ostvari! Vrlo smo dobro poznavale ćud optativa, u ono smo ga vrijeme često međusobno rabile. Kolebale smo se između glasnog zazivanja svojih želja i stidljive nade da će nam se one naprosto dogoditi, poput vremena - piše autorica.

Naslovnica knjige Poslije Sapfo

I zaista, u moru isječaka, koje bismo mogli nazvati šarenim perlama koje tvore prekrasnu ogrlicu, prevladavaju upravo ta čežnja i nagovještaj, neka posebna vrsta svjetlosti kakvu čitatelj ne nalazi u velikom broju romana. Premda su spomenute stvarne žene, ovo je djelo ipak samo plod fikcije. Bazirano na određenom istraživanju i nekim stvarnim zgodama, no sama autorica ističe da ovo djelo ne možemo smatrati prikazom stvarnosti. No spominju se stvarni događaji, među kojima je i podmetanje požara u novinarske redakcije i prostorije sindikata koje su 1921. godine izvodili talijanski fašisti. Spominje se da je i iste godine u Velikoj Britaniji došlo do pokušaja da se kriminalizira ženska homoseksualnost (muška je to već bila, i to od 1885. godine).

Premda roman počinje pričom o Sapfo, ona nije junakinja (više je maglovita predodžba, za njom se čezne i nju se spominje). Od likova je prva pred našim očima Cordula, odnosno slavna pjesnikinja i feministica Lina Poletti. Njome se roman otvara i zatvara. Priča počinje njezinim samotnim djetinjstvom, otkrivanjem Sapfo i njezinim prevođenjem. Susrećemo je često na stranicama, svašta doznajemo o njoj, a na kraju se priča zatvara upravo riječima o njezinu životu. Posljednja rečenica romana je Fragment 160, koji je napisala Sapfo: "Ove ću pjesme sad za svoje družice/lijepo zapjevati."

I tako, posve zaokruživši cjelinu, završava neobična priča puna junakinja, borbe za prava žena, borbe za to da svaka od nas ima pravo biti ono što želi, voljeti koga želi, živjeti kako joj duša čezne i biti slobodna. Svim junakinjama ovog romana zajedničko je to da se nisu uklopile u vrijeme u kojem žive, jer su drugačije, no nijedna se nije predala, nego je mijenjala stvari oko sebe, kako je već znala i umjela. Neke su mijenjale imena, druge su pisale, treće glumile, četvrte se družile i ohrabrivale druge da ne posustaju u pobuni protiv patrijarhata... Ovaj roman definitno jest priča o feminizmu i emancipaciji žena, no on je i podsjetnik na sve one koje su živjele prije nas i koje nisu posustale u nastojanju da promijene svijet oko sebe. I zbog kojih mi danas živimo bolje nego one tada.