U vrijeme stalne dostupnosti i komunikacije fokusirane na ekrane promijenilo se i shvaćanje dokolice. Dokolica za mnoge znači skrolanje, nesvjesne koliko vremena provedu pasivno na mobitelu, puštajući da ih algoritam nasumično puni informacijama koje su im uglavnom nepotrebne.
Računa li se skrolanje za kojim ljudi posežu kad imaju par minuta vremena, ali i kad imaju bitno više vremena, kao - dnevni odmor? Ili je to tek isprazno trošenje slobodnog vremena gdje idemo linijom manjeg otpora, kad ljudi ne žele ili se ne mogu natjerati uložiti energiju da to vrijeme provedu smislenije, radeći neku aktivnost koja bi u konačnici dovela do toga da se osjećaju bolje, ispunjenije, a ne „sedirano“.
Psihologinja Claudia Hammond u knjizi „Umijeće odmora” (Planetopija) konstatira da odmor više nije jednostavan. Mnogi se i ne umiju odmarati, bilo da se ne umiju odmarati bez mobitela ili pak osjećaju krivnju ako se odmaraju. Čeznu za odmorom, a potom se, dok se odmaraju, zabrinu da su – lijeni.
Knjigu “Umijeće odmora” dobrim je dijelom bazirala na rezultatima dvogodišnjeg multidisciplinarnog istraživanja koje su provodili na britanskom Sveučilištu Durham. U timu su bili povjesničari, psiholozi, geografi, neuroznanstvenici, pjesnici i razni drugi umjetnici ...
Radili su vrlo opsežno ispitivanje ispitanika internetom nazvano Test odmora. Sudjelovalo je 18 000 ljudi iz 135 zemalja. Ispitanici su odgovarali na pitanja o tome koliko se vremena odmaraju, koliko bi se, u idealnim uvjetima, voljeli odmarati i što ih najviše odmara.
Zanimljivo je da se druženje s prijateljima i obitelji nije našlo među deset vodećih aktivnosti, nego tek na dvanaestom mjestu.
Možda zato što se nije tražio odgovor na pitanje koje aktivnosti ljude najviše usrećuju, već koje ih najbolje odmaraju.
Pokazalo se da pet vodećih aktivnosti koje ljude najviše odmaraju su one koje često rade sami. Ni vrtlarenje niti druženje s kućnim ljubimcima nije među prvih pet aktivnosti kao ni provođenje vremena na internetu ili na društvenim mrežama.
Ne znam je li iznenađujuće, ali istraživanje je pokazalo da je najpopularnija aktivnost koja ljude odmara – čitanje. Po tome bi se dalo zaključiti da mnoge, ipak, ništa ne opušta bolje od čitanja.
Knjiga „Umijeće odmaranja“ svojevrstan je poziv na odmor, autorica tvrdi da je jednako važno dobro se odmarati kao i dobro spavati. O posljedicama manjka sna danas se puno zna, ali ne i o posljedicama nedostatka odmora.
Živimo u kulturi opsjednutoj prezaposlenošću. Za razliku od 19. stoljeća danas prezaposlenost, a ne dokolica, osigurava socijalni status.
Biti stalno zauzet obavezama postala je i svojevrsni znak “uspjeha”, kao da pokazuju koliko je netko važan.
Mnogima i nesvjesno imponira reći ili barem ostavljati dojam da su stalno zauzeti, makar se istodobno osjećaju iscrpljeno. Još je Sokrat upozoravao da se čuvamo jalovosti užurbana načina života i prezaposlenosti. Umjesto toga, odmor bismo trebali početi shvaćati ozbiljno – kao važan oblik brige o sebi. Odmor nije luksuz. O tome je govorio i Marx.
Konačno, odmoren čovjek je produktivniji čovjek.
Hammond otkriva da su šetnja i kupanje popularni načini odmora jer tad nešto konkretno radimo – nema osjećaja krivnje kakvog u suvremenom čovjeku često izaziva dokolica.
Svako poglavlje knjige posvećeno je jednoj od deset aktivnosti koje su ispitanici smatrali najopuštajućima. Provođenje makar i pola sasta u prirodi čini ljude odmornima, ili barem pomaže smanjiti umor.
Visoko je rangirano i slušanje glazbe te meditacija.
Nekima je idealan dnevni odmor gledanje TV-a, autorica kaže da su oko dva sata dnevno prihvatljiva, više od toga ne.
Neki se odmaraju - maštajući, što je također prihvatljivo, često i vrlo kreativno.
Vruća kupka je na sedmom je mjestu popisa. Donosi odmor, ali i neku vrstu ritualnog čišćenja.
Nedostatak odmora može biti jedan od faktora depresije, povezano je i s češćim prehladama, lošijim pamćenjem i manje učinkovitim donošenjem odluka, a pogađa sve dobne skupine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....