STRIPOLOGIKON: Veliki povijesni roman u stripu o istraživačima beskonačnosti

ZAGREB - Stripologikon je jedinstvena knjiga: povijesni roman u stripu na tri stotine stranica donosi strastvenu i zanimljivu storiju koja se čita u jednom dahu, a priča je to o potrazi za istinom.

No, autor Apostolos Doxiadis materiju za priču Stripologikona pronalazi na neočekivanom mjestu - u svijetu velikih matematičkih ideja i važnih pravaca moderne filozofije koje su početkom prošlog stoljeća obilježili veliki umovi doslovno uzdrmavši temelje spomenutih nauka.

A priča o jednom od njih je u centru Stripologikona, stripovske prizme kroz koju se prelamaju važne misli stoljeća koje je tražeći sigurnost postalo sigurno da sigurnosti - nema.

Stripologikon prati život Bertranda Russella , jednog od najvećih filozofa i matematičara 20. stoljeća.

Rođen u Walesu 1872. godine, Russell je bio iz loze plemenitaša, s četiri godine ostao je siroče, a odgojila ga je baka, ultrareligiozna i hladna starica koja nije voljela teorije hohštaplera poput tamo nekakvog Darwina.

Maleni Bertrand odrastao je u emocionalnoj izolaciji, zaronjen u religiju i matematiku. Formalna i represivna atmosfera su mu probudile misli o suicidu, a po kasnijem priznanju matematikom se rješavao zloslutnih misli.

Simbol pacifizma

Russellov kapacitet u ranoj fazi najbolje oslikavaju utjecaji: s jedne strane, opčinio ga je Euklid i njegovi “Elementi” iz 300. godine prije Krista, a s druge , Bertrand se upoznaje s djelom Shelleya, čija djela je, zbog vlastite usamljenosti doživljavao s ogromnim prepoznavanjem i ljubavlju.

Književnu karijeru Russell započinje objavljivanjem djela “Njemačka socijaldemokracija” 1896. godine, kad započinje i socijalni angažman koji će trajati do kraja njegovog života i po kojem je postao poznat kao jedan od simbola pacifizma. No, u tom trenutku puno uzbudljivije stvari događale su se na polju matematike i filozofije.

Pišući prvo djelo “Osnove matematike”, Russell 1901. godine otkriva paradoks koji će po njemu dobiti ime. Russellov paradoks ukazuje na situaciju u kojoj pretpostavka implicira vlastitu negaciju i obrnuto, što je najlakše objasniti famoznom Euklidovom tvrdnjom koja se poziva sama na sebe: “Ja vam sad lažem”. Dakle, ako lažem, govorim istinu, a ako govorim istinu onda - lažem.

Uzdrmana matematika

Priznajem, zvuči kao opskurna mozgalica, ali pojava paradoksa ukazuje na manjkavost osnovnih premisa ili definicija, to jest, dovodi u pitanje “očitost” aksioma, koji se, za razliku od teorema, ne dokazuju! Rečeno laički, Russell je svojim paradoksom doveo u pitanje temeljne matematičke istine. I tu nije stao.

Kad ih je već doveo u pitanje, odlučio je mladenački pretenciozno postaviti nove temelje matematike, te prionuo tom izvanrednom poslu zajedno s kolegom Alfredom Northom Whiteheadom . Radili su 10 godina, objavili tri sveska djela “Principia Mathematica”, izrazito utjecajno, ali i kontroverzno djelo. Akademska zajednica je naslov knjige identičan Newtonovom smatrala bogohulnim; tadašnji matematičari su teoriju skupova smatrali promašajem, a djelo je dobilo same negativne kritike pri čemu su autori bili podvrgnuti krajnjem poniženju: izdavač je pristao na objavu samo ako autori podnesu trošak tiska.

Zbog svih teškoća, Russell i Whitehead su odustali od daljnjeg zajedničkog rada. Iako poraženi, treba naglasiti da su njihovi napori udarili temelje novoj nauci - logici, jer ako bi trebalo definirati Bertranda Russella, onda je riječ “logičar” najbolji izbor.

Cijela ta matematička zavrzlama s početka prošlog stoljeća zvuči suhoparno, no Stripologikon je jedinstven i zbog toga što svu tematiku, ljude i događaje prikazuje izuzetno zanimljivo. Ne samo da će vam nakon čitanja svi ti paradoksi biti kristalno jasni, već ćete shvatiti i zašto su tako bitni.

Stripologikon potvrđuje da je medij stripa u ovakvim slučajevima pričanja nadmoćan ostalima - tako kompletnu priču bilo bi nemoguće ispričati u prozi ili filmu. Proza bi bila opširnija, film vizualno atraktivniji, ali takvu priču, tako cjelovito dojmljivu, može izbalansirati samo strip. Razlog? Stripologikon u sebi krije još jednu priču koja se valja ispod matematičko-filozofskog pokrova: ljudsku priču o logičarima i njihovim sudbinama i životima.

A tamo kao da je bilo najmanje logike. Kako kaže matematička legenda, bili su to ljudi koji su, usprkos Gaussovom upozorenju, pogledali beskonačnosti ravno u oči. I bili suočeni s vlastitim ludilom.

Kako završavaju geniji

Spomenimo neke činjenice iz biografija osoba u Stripologikonu: Georg Cantor, jedan od najutjecajnijih matematičara svog vremena čije su probleme rješavali do kraja prošlog stoljeća, “pokleknuo” je pred kraj života i “razotkrivao” na tisućama stranica pravu istinu o Shakespeareu i Isusu. Umro je u umobolnici.

Gottlob Frege, otac moderne logike, postao je s vremenom teški paranoik, koji se povremeno oglašavao napadima na demokraciju, sindikate, strance, a predložio je i “konačno rješenje” za Židove već 1920. godine.

Kurt Gödel, matematička ikona koja je nastavila rad Russella i ostalih, završavao je u bolnici zbog melankolije, gdje je i umro jer je odbijao jesti. Alan Turing, otac računalne znanosti stvorio je za Britance razbijače njemačkih šifri u II. svjetskom ratu, no završio je tragično: 1952. godine izveden je na sud zbog homoseksualizma. Turing je pristao na “liječenje” i ubio se uslijed teške depresije prouzročene velikim količinama estrogena.

Mistici ili luđaci

No, usprkos ovakvim crnokronikaškim momentima, Striplogikon niti u jednom trenutku ne gazi u banalnost. Autori romana spomenute ljude ispravno označavaju prometejima koji su se usudili darovati ljudima “svjetlo”, a čiji um je nastradao usred neopisive logičke borbe sa svijetom u kojem logike često manjka.

Posebno je upečatljiv kadar koji se prostire preko dvije cijele stranice u kojem vidimo Ludwiga Wittgensteina, jednog od najvećih filozofa prošlog stoljeća i Russellovog štićenika, kako stoji na bojnom polju u Prvom svjetskom ratu i u apokaliptičnom okružju izgovara rečenicu: “Značenje ovoga svijeta ne prebiva u samome svijetu!”

Ljudi na ivici provalije, ako ne padnu, pretvorit će se ili u mistike ili u luđake. Što je vjerojatno isto, zaključit će se u stripu.