INTERVJU

Sociolog Zygmunt Bauman: Svi djelujemo u uvjetima totalne nesigurnosti

ZAGREB - Zygmunt Bauman , rođen 1925. godine, jedan je od najpoznatijih sociologa svijeta. S njim smo razgovarali dan nakon njegova predavanja o tome kako je uspjeh modela socijalne države zapravo omogućio potrošačko društvo i sve što ono nosi.

O strahovima u potrošačkom društvu

Strahovi se razlikuju od jedne do druge generacije, pogotovo u Istočnoj Europi gdje međusobno koegzistiraju generacije odgajane u potpuno različitim uređenjima. No, i na ovim prostorima imate generaciju ljudi koji su upravo završili ili završavaju fakultete i koji ne poznaju drugi svijet osim onoga koji ih okružuje. Ti mladi ljudi prihvaćaju svijet takav kakav je, ne poznaju ustanke, revolucije, ne razumiju promjene pravila igre jer je za njih igra oduvijek bila ista.

Pravila te igre su jednostavna: ništa nije sigurno i svi mi djelujemo u uvjetima potpune nesigurnosti. Dva su osjećaja dominantna, s jedne se strane, bez obzira na to što na Googleu imamo milijun odgovora na najrazličitija pitanja, osjećamo nedovoljno informirani.

Preplavljeni smo obiljem informacija kroz koje se ne možemo probiti, zbog čega postajemo nesigurni. Drugi osjećaj koji progoni ljude je impotencija, ne u seksualnom smislu, nego osjećaj da čak i ako znamo što trebamo učiniti, ne osjećamo se dovoljno sposobnim da to doista napravimo.

Kombinirajte nesigurnost i impotenciju, dobit ćete osjećaj poniženosti, ljude koji konstantno osjećaju da nisu dorasli zadatku. Starije generacije sustavno su podučavane da se ne smiju isticati, izdvajati. Od pripadnika suvremenih generacija, pak, očekuje se da budu individulaci, različiti, kreativni, autonomni. Većina njih brzo otkrije da im je to pretežak teret, zbog kojeg nastaju sve te suvremene brige, sve te teško uhvatljive anksioznosti.

O valu nacionalizma

Suvremene brige su difuzne, teško ih je definirati, možemo samo registrirati raspršene anksioznosti. Zbog toga što ih želimo ukloniti, tražimo njihove uzroke, a najlakše ih je vidjeti u skrivenim neprijateljima i urotama. U Europi, pak, imigranti su čest izbor, pogotovo oni na koje nismo navikli.

Logika je jednostavana: ja sinoć nisam mirno spavao, a oni su jučer došli, znači zbog njih nisam mirno spavao. Nacionalizam je i dio šireg problema, dio tog sna za pojednostavljivanjem kompleksnosti života, svođenjem na osnovne odnose i bazične faktore.

To je prirodan impuls, uostalom, na tome je temeljen kompletan razvoj znanosti. No, to je i zajednička odrednica svih vrsta fundamentalizma, rodnog, nacionalnog, vjerskog. U njihovoj srži je to da ono što je neobjašnjivo, zamršeno, svedu na bazično.

Primjerice, ako izbacite sve strance, onda će sve biti u redu. Muškarci će voljeti svoje žene, žene svoje muževe, djeca će slušati svoje roditelje. Nisam iznenađen eksplozijom fundamentalizama jer to je prirodna reakcije izgubljenih, napuštenih ljudi koji imaju potrebe sakriti se iza širokih leđa vještog demagoga koji tvrdi da zna sve odgovore.

O socijalizmu, dobrom i lošem društvu

Socijalizam nije tip društva, nego ime kritičkog odnosa prema društvu. Nekoć sam vjerovao da postoji idealno društvo, danas više ne. Moja definicija dobrog društva jest društvo koje je kritično prema sebi, vjeruje u promjene. Loše društvo je samodopadno društvo, ono koje misli da alternative nisu moguće.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. rujan 2024 14:42