Psihologija je donedavno duševne patnje tretirala kao "individualne", tj. ako imate problema, sami ste si krivi – jer je osobu promatrala u vakuumu, ne uzimajući u obzir da je čovjek od rođenja uronjen u okolinu: obiteljsku, institucionalnu, društvenu itd. Nikada nismo sami i bez sagledavanja konteksta ne može se shvatiti nijedan poremećaj, neuroza, patologija, nekmoli traume zbog zlostavljanja – fizičkog, psihičkog, emocionalnog. U tom pogledu tehnološki napredak nije donio boljitak, iluzija je da smo evoluirali, naprotiv, današnjem svijetu nedostaju sve vrste osjetljivosti, a nastaju novi oblici zlostavljanja, kako podaci pokazuju, to nam najčešće rade, ironije li, upravo ljudi koji nas navodno najviše "vole".
Ne postoje savršeni roditelji, a kako bi rekla...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....