Netom prije izlaska knjige "Zašto nisam naučila kuhati" koja stiže na tržište idući tjedan u izdanju Frakture, u 77. godini života preminula je Slavenka Drakulić. Odlazak najpoznatije suvremene hrvatske književnica u svijetu te novinarke, duboko je potresao njezine bližnje, kolege i uopće hrvatsku kulturnu scenu. Na društvenoj mreži Facebook od jučer se nižu reakciju na iznenadnu smrt te velike, vrlo značajne autorice.
"Slavenka je nama, djeci šezdesetih, bila prva ženska intelektualna figura u javnom životu ovih prostora koja nije morala birati između ozbiljnosti i tjelesnosti. Između intelekta i ranjivosti. Između teorije i autobiografskog ispovijedanja. Njezine sjajne prethodnice su uvijek plaćale nekakav porez patrijarhalnom društvu. Ili su bile ozbiljne na muški način, ili su bile osobne na način koji ih je smještao u rubriku ženskog pisma i time izuzimao iz ozbiljne rasprave. Slavenka je probila tu lažnu granicu. Jednostavno je bila previše dobra da bi je se moglo ignorirati. Njezin mudar ženski glas i njezina analiza naše svakodnevice postali su ono po čemu smo prepoznatljivi u europskoj i svjetskoj kulturi. A nama, koji smo je čitali iznutra, ta ista analiza nije bila egzotizacija svakodnevice već trenutak u kojem si shvatio da ono što živiš ima ime, ima oblik, ima književni dignitet. Prvi članak u Studentskom listu, na prvoj godini faksa, objavio sam o polemici Slavenka Drakulić - Igor Mandić. Ne mogu uopće vjerovati koliko je ludo bilo da žutokljunac piše o nečemu što je tek otkrivao. Preko predavanja profesorice Ingrid Šafranek, Slavenkinih članaka i Vesne Kesić u Startu. A onda 1987. - senzacija je protresla književnu scenu i nas čitaoce. Slavenka je objavila roman ‘Hologrami straha‘. Nije to bila samo knjiga o bubregu. Bila je to sontagovska studija o bolesti i o tome što znači ostati subjekt u uvjetima koji subjektivnost čine nemogućom. Roman o tome kako se piše, jer pisanje je Slavenki akt opstanka, u isto vrijeme dokumentiranje procesa kako te vlastito tijelo napušta. Hvala Slavenka, za sve što si nas naučila, za onu gordost, što smo se mi iz Zagreba osjećali važni jer smo imali tebe.", napisao je na svom Facebook profilu redatelj Ivica Buljan.
Barbara Matejčić, novinarka i spisateljica predstavila je knjigu "Oni ne bi ni mrava zgazili" koju je Drakulić izdala prošle godine.
"Zgromila me vijest da Slavenke više nema. Bila je oštroumna, širokogrudna, duhovita, svojeglava u najboljem smislu i istovremeno uviđavna i brižna žena koja je znala stajati na ovome svijetu. Zahvalna sam što sam je poznavala.", stoji u njezinom statusu na Facebooku.
"Šok i nevjerica. Izgubili smo Slavenku Drakulić. Živo se sjećam Slavenke, njenog jedinstvenog duha, naših brojnih davnih susreta, našeg Zapruđa, njene kuhinje u kojoj mi je Mirko Ilić sklopio genijalni plakat ‘Šamar društvenom ukusu‘. Njen ‘Hologram straha‘ me šokirao jer smo se u to vrijeme družili. Slavenka je bila baš posebna prijateljica i umjetnica! Nestvaran mi je njen odlazak...", prisjetio se glumac i redatelj Goran Matović.
Obol je Drakulić odao i Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.
"Otišla je velika i hrabra žena kojoj naše društvo itekako puno duguje. Devedesetih godina razne su je hijene proganjale i pokušavale slomiti, ali na sreću nisu uspjele. Uvijek se vraćala još jača. Ponosan sam na činjenicu da joj je Hrvatsko novinarsko društvo prošle godine dodijelilo nagradu za životno djelo ‘Otokar Keršovani‘. Keršovani i Slavenka, kako moćno zvuči, i time je, nadam se, barem malo ispravljena velika nepravda koja joj je bila nanesena. Hvala joj na svemu i iskrena sućut obitelji i prijateljima.", napisao je Zovko.
"Slavenka Drakulić je živjela dostojanstvom individualnog života, nije se dodvoravala, nije podilazila. Porazila je sve smrti vlastitim životom. Vijest da je umrla primam kao dokaz da je smrt nemoćna pred slobodnim ljudskim bićem. Slavenka je preduhitrila smrt, ona se trajno nastanila u riječima, tamo ću je potražiti, tamo ću je naći.", istaknuo je Marko Vučetić, izvanredni profesor Sveučilišta u Zadru, odjela za filozofiju te bivši saborski zastupnik.
"Pozdrav velikoj ženi. Govoreći o nagradi - Hrvatsko novinarsko društvo Slavenka Drakulić nam poručuje: važno je da se piše. Čitajte Slavenku Drakulić stvari će biti jasnije, a svijet bolji.
- Mlađim generacijama poznatija ste kao spisateljica. No novinarstvo je bilo prije. Što vam je važnije novinarstvo ili spisateljska karijera?
- Nikada sama sebi nisam postavila to pitanje. Za mene se ne radi o izboru, osim kad se radi o određenoj temi. Jer u nekim slučajevima mi se čini da ću pričom a ne, recimo, reportažom, bolje doprijeti do čitatelja. Dakle, radi se o izboru novinarske ili književne forme u određenom trenutku. Inače, kako nakon devedesetih godinama nisam mogla pisati u domaćim medijima, surađivala sam u stranima i održala kontinuitet u novinarstvu. Ali sve je to isto, i novinarstvo i književnost, važno je da se piše. Jedini problem kad imate dvije vokacije je vrijeme. Bavljenje književnošću zahtijeva puno vremena koje moram oduzeti od novinarstva.", prisjetila se predsjednica Sindikata novinara Hrvatske Maja Sever.
Vrlo emotivno se od književnice, oprostila i njezina mlađa kolegica Martina Mlinarević, bosanskohercegovačka kolumnistica i pjesnikinja.
"Ima tih vijesti koje te zateknu nespremnog, užasnutog, iako si životom osvjestio koliko je smrt nadohvat ruke i koliko je zapravo živa i bliska u svima nama. Vijest da je otišla Slavenka dočekuje me u ovom ljetnom jutru svejedno posve šokiranu, do suza rastuženu spoznajom da je otišla jedna od najvećih žena i intelektualki na našim prostorima. Ona koja je hodala kroz život i književnost bez straha, beskompromisno svojom hrabrošću otvarajući prostor tolikim djevojčicama i ženama da misle, pišu, govore i budu nepokolebljivo svoje. Otišla prebrzo, prerano se ispisujući iz svijeta kojem je mogla još toliko dati, glasom kojem bih se uvijek vraćala kad je teško. A bilo je takvih momenata...U jednom od najtežih razdoblja koje sam osobno iskusila napisala je javno pismo koje me tada držalo iznad vode, pismo koje danas živi među koricama moje knjige ‘Bukača‘. I kako je bila sretna kad sam joj poslala fotografiju iz Praga gdje je na izlogu kultne knjižare, kao jedina žena, stajala s Kunderom, Havelom i Kafkom. Tamo gdje joj je uvijek bilo mjesto. Iako mi nije nikad predavala, na čemu zavidim svima kojima jeste, učila me svakodnevno. Moja iskrena sućut svima koji su je voljeli, a posebno njezinoj dragoj Rujani. Hvala ti, Slavenka.", napisala je Mlinarević.
Kći Slavenke Drakulić, književnica Rujana Jeger prvo je objavila majčinu sliku uz komentar:
"Moja mama i Pixie - posebna veza. Hvala svima na izrazima sućuti. Ja ću je pamtiti ovakvu, nasmijanu", a potom na naslovnu stranu svog Facebook profila postavila i dirljivu fotografiju iz djetinjstva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....