Prvog dana Interlibera, u paviljonu broj 6, predstavljeno je četvrto izdanje Magazina za kulturu M, na čijoj su promociji sudjelovali neki od autora - književnica i profesorica na ADU Sibila Petlevski, književna kritičarka Jadranka Pintarić, likovni kritičar i povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović, kolumnistica i novinarka Pavica Knezović Belan, a razgovor je moderirao urednik izdanja Dalibor Šimpraga.
Nakon što je urednik Magazina sažeto predstavio projekt, publici se obratila Pintarić, koja u svojem opsežnom prilogu istražuje odnos književnosti i traume postavljajući pitanje zašto se sve više pišu i čitaju knjige o nasilju, patnji i emocionalnoj boli te imaju li one zaista psihoterapijsku moć.
Kako je objasnila, objavljuje se velik broj knjiga raznih žanrova koji obrađuju razne vrste traume, a većina je autorici i prije nastanka teksta, ispostavilo se, već bila poznata. Tema traume nije pala s neba, rekla je Pintarić i dodala da nova krilatica u nakladništvu poručuje da se trauma prodaje. No, trauma nije dovoljna, mora biti upakirana u isplativ paket. A nekad završi, zaključuje, i u djelima velike književnosti, koja mijenjaju percepciju teme i pridonose razvoju empatije.
Druga govornica bila je Petlevski, koja se u sklopu rubrike "Izvučeno iz sjećanja", koju urednik naziva retrorubrikom, prisjetila triju knjiga svoje rane mladosti ("Quo vadis" poljskog književnika Henryka Sienkiewicza, "Majstora i Margarite" ruskog pisca Mihaila Bulgakova te prvog romana slavnog Irca Jamesa Joycea "Mladost umjetnika"), pružajući povijesni i politički okvir, atmosferu vremena u kojima ih je čitala i način na koji ih je razumijela.
Iz iste su rubrike i tekstovi Nore Verde, koja iz sjećanja izvlači kultni dječji roman "Junaci Pavlove ulice" mađarskog pisca Ferenca Molnára, te Dorte Jagić, koja piše o "Kozmosu" Carla Sagana i "Letećem koferu" majstora bajke Hansa Christiana Andersena.
Gavrilović se, pak, u svojem govoru, kao i u tekstu, fokusirao na naraciju u likovnosti, koja je u 20. stoljeću dugo bila smatrana prevladanom. Ipak, pojašnjava, slike i dalje vole pričati priče. Čovjek, ističe, uvijek stvara priče, a glavna priča ona je koju svaki pojedinac priča o sebi. Iz nje je posebno teško izaći, ako je to uopće moguće. Cijela povijest umjetnosti je pripovjedanje, zaključuje Gavrilović, a iako se narativ u nekom trenutku počeo doživljavati kao passé, iz njega se ne može pobjeći.
Publici se posljednja obratila Knezović Belan, koja je podijelila svoja promišljanja o recentno pročitanom, koja se nadovezuju na tekst o njezinim starim dnevnicima čitanja, objavljen u prošlom izdanju Magazina M.
Danas, kaže, čita aktualne naslove i nove prijevode, jer se podrazumijeva da je mnoga kanonska djela pročitala, a nepročitanima se nerado vraća. Otkad ju je jedan esej naveo da se ponovno disciplinirano posveti čitanju, zadovoljstvo čitanja pronalazi, razlaže, i u djelima "visoke" i u naslovima "niske" književnosti. Od početka 2026. do Nove godine, koja je na pomolu, pročitat će, procjenjuje, 35 knjiga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....